Zaključak debate: Velika koalicija je itekako moguća

Foto: Index, FAH

JEDAN ima odličan rad nogu, od drugog se udarci odbijaju. Boksački je to zaključak nakon sučeljavanja Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, vođa najvećih stranaka i izbornih favorita za budućeg hrvatskog premijera.

>> DEBATA Milanović: Mogao bih u koaliciju s Plenkovićem, ali ne s HDZ-om; Plenković: To nije opcija

>> ANKETA Tko je po vama bio bolji u debati - Milanović ili Plenković?

Predsjednik SDP-a veteran je mnogih govorničkih okršaja. Na televiziju je došao odlično pripremljen i za razliku od njegovih prijašnjih žešćih nastupa, prema oponentu je ovaj put nastupio blagonaklono. Nije udarao ispod pojasa niti vrijeđao. No, bio je žešći. Udarao je gdje treba i uzvraćao na svaku i najmanju provokaciju.

Predsjednik HDZ-a, pak, postavio se kao da ga se uopće ne tiče što Milanović ima reći. Pričao je svoju priču. Plenković je svaki Milanovićev napad dočekivao čvrsto ne popuštajući ni milimetra.

Štoviše, više se obraćao gledateljima nego onom s kojim je trebao debatirati da bi takav stav doveo do krajnosti u završnom govoru kada se obratio prvenstveno članovima HDZ-a kao da je slučajno pomiješao govore i izvukao onaj s nekog stranačkog sastanka.

Jedan živahan, drugi beskrvan

Jedan je, dakle, bio živahan i ne preagresivan, drugi miran i pomalo beskrvan. No, to je stvar političkog stila. Ono što je puno bitnije je baratanje činjenicama, pogotovo u prvom dijelu debate koji se odnosio na gospodarstvo i porezne politike. Milanović je tu bio puno uvjerljiviji.

Svaki HDZ-ov prijedlog je razarao brojkama dok se Plenković mogao samo pozivati na neke nepoznate stručnjake koji su sve izračunali i pripremili. Bez ijednog argumenta slao je poruku da on zapravo nema pojma o čemu se tu radi, ali zna ljude koji znaju ljude koji bi mogli znati kako riješiti stvar.

Plenković je gledateljima debate obećavao, Milanović je objašnjavao. Zasigurno su mu u tome pomogle četiri godine premijerskog iskustva u kojima je, htio – ne htio, morati nešto naučiti o ekonomiji i punjenju proračuna. Plenković tog iskustva nema, a oni koji su ga pripremali za debatu očito tome nisu dali previše pažnje.

Bez stava o "Za dom"

Malo krvi palo je tek na takozvanim svjetonazorskim pitanjima otvorenima ustaškim pozdravom „Za dom, spremni“. Od Milanovića nismo čuli stav. Umjesto svoga, mišljenja citirao nam je odluku Ustavnoga suda, a i Plenković je pozivao na ujednačavanje sudske prakse. Kao što se Milanović po tom pitanju pozivao na sud, tako se Plenković po pitanju istospolnih partnerstava pozivao na referendum. Stava nije bilo ni u tragovima.

No, kada je došlo pitanje o presudi Perkoviću i Mustaču eskiviranje više nije bilo moguće. Plenković je Milanoviću predbacio da je štitio udbaške ubojice, Milanović je uzvratio da su te ubojice bili HDZ-ovi mentori. Milanović se jasno ogradio od njih dvojice, no ipak njegova tvrdnja da ih nije pokušao zaštiti nije bila nimalo uvjerljiva. Jednako tako nije bilo uvjerljivo ni Plenkovićevo izmotavanje oko Mira Barešića. Njegovo ubojstvo jugoslavenskog ambasadora umanjivao je borbom za domovinu.

Debata bez pobjednika

Tijekom cijele debate i Milanović i Plenković su dobro pazili da se ne zamjere svojim biračima, ali ni da previše ne iritiraju neodlučne ili protivnike. Svjesni su, očito, da će o izbornom pobjedniku odlučivati jako maleni broj glasova te da bi im se svaka radikalizacija mogla obiti o glavu. Zato u debati i nije moglo biti pobjednika.

Svatko je čuvao svoj teritorij samo s rijetkim izletima, više opreznim pljačkaškim pohodima nego frontalnom sukobu, na neprijateljsko područje.

Milanović je konkretnije pričao o ekonomiji, Plenković se više držao obećanja. I jedan i drugi stavom su pokazivali da je velika koalicija nakon izbora itekako moguća, ali naravno u ovo vrijeme to nisu mogli priznati.

Kad već nije bilo pobjednika red je da proglasimo gubitnika. Iz debate je poražen izašao Mislav Togonal. Prevelikim brojem pitanja i lošom kontrolom dozvolio je da debata potraje gotovo dvostruko više od predviđenog vremena i postane zamorna tamo gdje je trebala biti najzanimljivija.

Lošem dojmu nije pomogao ni predsjednik HDZ-a koji se u nekoliko navrata voditelju obratio prisnim "Mislave", ili još prisnijim ti. No, barem za to Togonal nije kriv.