Zašto smo zbog jednog Šešelja ušli u diplomatski rat sa Srbijom?

Foto: Index/FaH/Pixsell/Ivo Cagalj/Davor Javorović

PRIJE osam dana predsjednik hrvatskog sabora Gordan Jandroković, poznat pod nadimkom Njonjo, nakon sastanka s predsjednicom srpske Skupštine Majom Gojković nije štedio velike riječi. 

>> DIPLOMATSKI RAT Srbija zabranila ulaz Krstičeviću

>> Vulin oštro odgovorio Krstičeviću: Mi zaista jesmo različiti. Ja sam antifašist

Njonjo je pozitivnima ocijenio pomake postignute u unapređenju položaja hrvatske manjine u Srbiji te je najavio razvoj parlamentarne, gospodarske i ukupne bilateralne suradnje dviju država i obećao svu pomoć Hrvatske Srbiji u procesu eurointegracija. Rekao je i da će parlamentarna suradnja pridonijeti unapređenju odnosa dviju zemalja. Obje strane ocijenile su posjet "povijesnim", a Gojković ga je nazvala "signalom prijateljstva".
 
''Važno je da razgovaramo. Svjesni smo da imamo otvorenih pitanja iz prošlosti i moramo ih rješavati. To je ključan motiv zašto sam ovdje bez obzira na one koji kritiziraju i htjeli bi drugačiji razvoj odnosa između naših država'', rekao je Jandroković i dodao kako političari koji vode dvije države imaju ''veliku odgovornost''. 
 
Njonjo obećao da Šešelj neće "diktirati odnose" Hrvatske i Srbije
 
''Oni koji žele vratiti odnose na neka druga, prošla vremena, neće biti ti koji će nam diktirati odnose, nego ćemo ritam diktirati mi koji smo zainteresirani za bolju i kvalitetniju budućnost hrvatske manjine u Srbiji i srpske manjine u Hrvatskoj'', naglasio je Njonjo.
 
Osam dana kasnije od tog ''povijesnog susreta'' Srbija je personom non grata proglasila hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića, što je samo najnoviji izraz nesvakidašnje eskalacije odnosa između Hrvatske i Srbije. Diplomacija je prema definiciji rječnika Merriam-Webster ''umjetnost i vještina vođenja pregovora između nacija'' i ''vještina vođenja odnosa bez izazivanja neprijateljstva'', a proteklih osam dana još jednom pokazuju da Hrvatska i Srbija međusobno nisu sposobne imati normalne diplomatske odnose.
 
Nova svađa Hrvatske i Srbije započela je priopćenjem opozicijske Srpske radikalne stranke (SRS) u kojem su se pohvalili kako je njihov predsjednik i osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj u Skupštini gazio hrvatsku zastavu i prostački dobacivao hrvatskoj parlamentarnoj delegaciji. Drugo je potvrdilo više svjedoka, no cijela priča o gaženju hrvatske zastave i danas se temelji isključivo na Šešeljevim tvrdnjama da je to učinio. Neovisnih svjedoka, službenih snimki ili bilo kakvih drugih dokaza nema, iako su ih uporno pokušali naći i srpski i hrvatski novinari.

 
 
Šešelj je i dalje jedini izvor priče o gaženju hrvatske zastave
 
Ipak, hrvatska delegacija i cijeli državni vrh odlučili su povjerovati na riječ poznatom lažljivcu, huškaču i ratnom zločincu Šešelju, te na temelju priopćenja njegove stranke prekinuti posjet Beogradu, objašnjavajući da tako štite nacionalno dostojanstvo. Šešeljev psovački ispad u Skupštini neupitno je bio sramota za Srbiju, no Njonjo je svojim brzopoteznim odlaskom iz Beograda učinio baš ono što je samo nekoliko sati ranije tvrdio da neće dozvoliti rekavši da ljudi poput Šešelja neće diktirati odnose Hrvatske i Srbije.
 
Nakon toga je uslijedila razmjena verbalne paljbe u medijskim izjavama hrvatskog i srpskog vrha, koja je dodatno rasplamsala niske strasti, te je krenula i nacionalna homogenizacija s obiju strana. Npr. odjednom je postalo blasfemično Njonju nazivati Njonjom, on je zahvaljujući ''povijesnom ne'' Šešelju u sekundi postao ''poštovani predsjednik hrvatskog sabora'' i borac za pravicu. U Srbiji je pak predsjednik Aleksandar Vučić dobio još jednu priliku da se istovremeno stilizira u velikog europejca i branitelja srpstva, tako da su obje strane Šešeljev incident iskoristile u svoje svrhe, ujedno dozvolivši da ratni zločinac i, objektivno gledano, politički marginalac ekspresno zaustavi poboljšanje međudržavnih odnosa.
 
Poslati Vulina kao izaslanika u Hrvatsku je suludo
 
Bilo je tu još pokušaja uručivanja i odbijanja primanja diplomatskih nota, provokatorskih izjava sa svih strana u kojima nitko ne može nadmašiti srpskog ministra obrane Aleksandra Vulina, kojega je Hrvatska onda zbog mogućeg dolaska na komemoraciju u Jasenovac proglasila personom non grata. Činjenica da je Srbija i na sekundu razmišljala poslati Vulina kao izaslanika u Hrvatsku na bilo što jednostavno je suluda, jer je to neprijeporno dolijevanje benzina na vatru. No u tom trenutku je već uspostavljena natjecateljska dinamika u antidiplomatskom ponašanju pa je Zagreb još jednom zagrizao udicu, a onda je Beograd krenuo s pričom o ''recipročnoj reakciji'' i nakon dva dana premišljanja personom non grata u Srbiji proglasio Vulinova hrvatskog kolegu Krstičevića.
 
Zagreb je u međuvremenu sugerirao kako bi zbog odluke koju je formalno donijela srpska premijerka Ana Brnabić mogao povući hrvatskog veleposlanika iz Beograda, a srpski ministar vanjskih poslova je objavio da u tom slučaju i oni povlače svoju veleposlanicu iz Zagreba.
 
Dakle, u proteklih osam dana u odnosima Hrvatske i Srbije imali smo ''povijesni susret'' Njonje i Maje Gojković, nakon čega je zbog i dalje neuvjerljivog priopćenja Šešeljeve stranke krenulo protestno prekidanje dvodnevnog posjeta, traženje isprika, osude i protunapadi, zapaljiva retorika najviših dužnosnika, diplomatske note i persone non grata, prijetnje povlačenjem veleposlanika itd. 
 
Nije riječ o diplomatskom ratu nego o "antidiplomatskoj suradnji"
 
Kada biste nekome neupućenom pokušali prepričati što se u tjedan dana dogodilo u odnosima Hrvatske i Srbije čovjek bi lako pomislio da se opisuje neka epizoda poznatih satiričnih serija kao što su The Thick of It ili Veep, u kojima se brutalno ismijavaju apsurdi suvremene politike. Nažalost, ono što je drugdje satirična fikcija, u slučaju odnosa Hrvatske i Srbije je tragikomična realnost, u kojoj svaka strana misli da više profitira od sukoba nego od suradnje. 
 
Pritom nije riješen niti jedan od otvorenih problema između dviju država, ali se zato stvaraju novi. Ali to očito odgovara i Andreju Plenkoviću i Aleksandru Vučiću. Stoga bi preciznije bilo prestati govoriti o ''diplomatskom ratu'' Hrvatske i Srbije, te uvidjeti kako je u pitanju sada već tradicionalna ''antidiplomatska suradnja''. 

Pročitajte više