Foto: Hina, Index, 123rf
UKOLIKO poslujete u Hrvatskoj, postoji jedna organizacija od čijeg posjeta se nećete izvući – Porezna uprava Ministarstva financija. Posjetit će vas kad-tad. Tako, ako prodajete sladoled, možete dobiti kaznu ukoliko vam uvečer nađu 20 kuna viška u blagajni – jer za naše inspektore napojnica/manča ne postoji.
Ukoliko poslujete s većim iznosima, preko računa, čim zatražite povrat pretplaćenog PDV-a ili neku drugu, za njih možda "sumnjivu“ operaciju – evo nadzora. Dvoje inspektora koji će lijepo pokucati, predstaviti se i dan-dva vam kopati po knjigama. Da slučajno ne biste uzeli koju tisuću kuna koja vam ne pripada.
S druge strane, Agrokor gotovo cijelo desetljeće nije plaćao porez na dobit, iako je isplatio dividende u iznosu od preko 600 milijuna kuna. Prema informacijama iz rješenja o istrazi protiv čelnih ljudi Agrokora, ta kompanija u razdoblju od 2005. do 2014. godine nije plaćala porez na dobit, iako je istovremeno vlasniku Todoriću isplatila oko 670 milijuna kuna dividende. Porez navodno nije ni trebao plaćati zbog prenesenih gubitaka kompanija koje su se pripajale Agrokoru. To Poreznoj upravi nije bilo sumnjivo?
Dok se poreznici šalju za svaku sitnicu, ako im je išta sumnjivo, ili ako tražite i kunu od države jer ste, recimo, pretplatili PDV, stotine milijuna isplaćene kod Agrokora, a bez plaćanja poreza na dobit su, eto, toliko normalne da ne treba ni provjeriti?
Ista Porezna uprava ide na ugostitelje - vojnim brodom
Ta ista Porezna uprava kojoj u poslovanju Agrokora nije bilo ništa sumnjivo ili uopće nisu bili na nadzoru – ne djeluje kao neka organizacija koja propušta priliku nadzora. Evo, krajem lipnja napravili su i pravi desant na Sali na Dugom otoku, porezni inspektori su se u to pitoreskno mjesto iskrcali ni manje ni više nego vojnim brodom, kako bi provjerili prodaje li netko ražnjiće bez računa. Ili možda zli i pokvareni poduzetnici tamo prodaju kuglicu sladoleda od vanilije i dvije od čokolade bez da država dobije svoj dio.
Naši sveprisutni inspektori koji turaju nos u svaku firmu, u svaki OPG, kod svakog prodavača na ulici – nisu se, eto, sjetili nadzirati kako treba, ili nadzirati uopće, upravo Agrokor? O tome šute koliko god mogu, pozivajući se na "poreznu tajnu“, no kako toliko nepravilnosti i toliko nestalih milijuna može proći neprimijećeno? Ma koja slučajnost!
Index je nedavno objavio dokument Porezne uprave sastavljen 29. rujna ove godine, u kojem stoji da od 2000. godine do danas nije bilo nadzora 146 velikih poreznih obveznika. Procjenjuje se kako velikih poreznih obveznika u Hrvatskoj ima oko 600. U njih 170 nikada nije bilo nadzora PDV-a, nadzora prijavljene dobiti nije bilo u 252 tvrtke od 2000. godine, a kontrole prijavljenog dohotka i doprinosa nije bilo u 378 velikih tvrtki.
Zastupnici Mosta tvrdili su da porezni inspektori nisu bili u Agrokoru od 2007. godine, dok se ministar Marić branio od brojnih takvih tvrdnji izjavom da ne može o tome govoriti jer je vezan poreznom tajnom.
Ne da se nije moglo vidjeti – nije se htjelo vidjeti
U Hrvatskoj se stvari ne događaju slučajno – ako Porezna uprava uredno na jedan Sali, koji je u gospodarskim okvirima u lipnju relativno beznačajan (dodatno kada su vidjeli show s inspektorima koji dolaze vojnim brodom, naravno da su taj dan izdavali račune) diže Obalnu stražu i šalje inspektore kao da se iskrcavaju u Normandiji, gdje je ta ista Porezna uprava u Agrokoru kada je tražena isplata dobiti?
Mislite li da je to sve bilo slučajno? Da se mali poduzetnik nadzire mikroskopom, a da se Agrokor ne nadzire, ili se nadzire na način da se ne vide milijuni? Porezna uprava ima svoje planove nadzora, ima svoje šefove, šefovi imaju svoje nadređene dužnosnike – i ako bi negdje danas trebao biti USKOK, trebao bi biti u Poreznoj upravi i češljati zašto se Agrokor kao najveći hrvatski koncern nije nadzirao uopće, ili se nije nadzirao kako treba. USKOK bi već tamo trebao uvelike pitati je li bilo kakvih političkih pritisaka, je li netko nalagao da se u Agrokor i njegove firme ne ide, i po kojim uopće kriterijima su se nadzirale slastičarnice, a ne Konzum i Tisak. Naravno, treba pitati i tko je odredio takve kriterije.
Institucije rade svoj posao
Bivši Agrokorov direktor, a sadašnji ministar Financija (u čijem sastavu je i Porezna uprava!) Zdravko Marić o svemu šuti, sada radi porezne tajne, a prije kao direktor u Agrokoru i čovjek s doktoratom iz ekonomije (tema: “Utjecaj izravnih inozemnih ulaganja na produktivnost hrvatskih poduzeća") nije ništa sumnjivo primijetio.
Što se glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana tiče, spomenimo samo jedan detalj, u travnju je DORH službeno objavio: “Povodom Vašeg upita odgovaramo da je sin Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske zaposlen u Konzumu d.d. na radnom mjestu koje nije ni u kakvoj vezi s upravljačkom strukturom u koncernu Agrokor. U konkretnom slučaju ne radi se o nikakvom sukobu interesa s obzirom da po podnesenoj prijavi postupa nadležno Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu."
Što mislite, što bi u Njemačkoj ili Švedskoj napravio Glavni državni odvjetnik da mu sin radi u firmi oko koje se vrti najveća i za društvo najopasnija afera godine? Barem bi sam od nadležnog povjerenstva za sukob interesa zatražio očitovanje, ili bi predao funkciju nekom drugome (jer postupak će se voditi godinama i bit će vjerojatno najveći u Hrvatskoj ikada).
No u nas nigdje nema nikakvog sukoba interesa, nitko ništa nije propustio, nitko ništa nije primijetio i sve institucije rade svoj posao.
I Miki Maus je stvaran lik.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala