Najviše pčelara je starije dobi, a pčelarstvom se bave iz hobija. Nisu dovoljno organizirani, a ni država kroz svoje institucije ne pokazuje za njih dovoljno zanimanja.
Na skupu pčelara zaključeno je da je hrvatska proizvodnja meda, koji je i hrana i lijek, dovoljna za znatno veće tržište od domaćega, a upozoreno je da u našu kulturu prehrane taj proizvod i njegove prerađevine još nisu dovoljno uključeni.
Zbog svega toga, izvoz meda tek je nedavno premašio tisuću tona na godinu, a mogao bi biti znatno veći. I potrošnja meda na domaćem tržištu mogla bi se udeseterostručiti kada bi svi kojima to ne smeta zbog zdravstvenih razloga ujutro uzimali samo žličicu meda, kažu pčelari.
Na Drugome svjetskom sajmu i burzi pčelarstva u Novom Vinodolskom bilo je riječi o ekološkoj proizvodnji vrhunskoga meda u Primorsko-goranskoj županiji, o uzgoju matica u Slavoniji i Baranji, te o suvremenom vojvođanskom pčelarstvu, s posebnim osvrtom na pčelarstvo u Petrovaradinu.
Kad je riječ o povijesti pčelarstva, rečeno je da se ta djelatnost, kao već razvijena, spominje u Vinodolskom zakonu godine 1288., kada je običajnim pravom regulirana kazna zbog krađe meda ili košnice. Vodstvo Svjetskoga sajma predložilo je da se zato upravo u Novome Vinodolskom podigne spomenik pčelaru, i to u povodu tisućljetne tradicije pčelarstva u Hrvatskoj.
U sklopu Svjetskoga sajma i burze pčelarstva organizirana je i izložba proizvoda od meda, a sudjelovali su pčelari iz nekoliko zemalja Sjeverne i Južne Amerike, iz Rusije, Češke, Rumunjske i Vojvodine, to jest Srbije i Crne Gore.
Sudionici Drugoga svjetskog sajma i burze pčelarstva prisjetili su se i akademika Ive Tomašeca (1904.-1981.) u povodu 100. obljetnice njegova rođenja, koji je prije 50 godina utemeljio Hrvatski pčelarski savez.
(Hina) xfder ysp