RAT u Ukrajini ušao bi s dolaskom jeseni i zime u novu fazu i da nije bilo izuzetno uspješne harkivske protuofenzive. Oslobađanjem više od 8000 četvornih kilometara okupiranog prostora Ukrajinci su prije svega sebi, a onda i svima koji im pomažu, dokazali da su sposobni za velike ofenzivne operacije.
Oslobađanje skoro cjelokupne Harkivske oblasti u tjedan dana tako je potpuno preokrenulo odnos snaga. Prije svega psihološki jer ukrajinsko samopouzdanje i borbeni moral su još viši. Rusi više nisu tako sigurni u svoju neminovnu pobjedu. Rusima se o glavu obio podcjenjivački odnos prema neprijatelju i to su platili ogromnim porazom.
Ruska vojska sad ima još jedan problem više
Porazom u Harkivskoj oblasti ruska vojska ima još jedan problem više. Doduše, crte bojišta su se donekle skratile jer Rusi pokušavaju uspostaviti novu obranu na rijeci Oskil. Međutim, istovremeno ruski generali više se neće usuditi ostaviti cijela područja bez organizirane obrane po dubini.
A to znači tisuće i tisuće vojnika koji ne rade ništa nego se smrzavaju u rovovima i skloništima čekajući mogući napad neprijatelja. I ovako kadrovski prenapregnuta ruska vojska sad će biti još više na mukama.
Problem za Ruse tim je veći jer sad moraju organizirati novu crtu obrane s vrlo malo ljudi. Ukrajinska vojska pritišće kod Limana i oko Sosnove (navodno su ušli i u Studenok), mjesta sjeverno od rijeke Severski Donjec koja je također trebala poslužiti kao osnova za rusku obranu. Dodatni problem za Ruse je činjenica da su ukrajinske snage uspjele na nekoliko mjesta prijeći na lijevu (istočnu) obalu rijeke Oskil, što nagovještava da Rusi nemaju dovoljno snaga da pokriju cijelu crtu obrane.
Ukrajinci neće stati
Po najnovijim podacima ukrajinske postrojbe oslobodile su dio Kupjanska koji se nalazi na lijevoj (istočnoj) strani rijeke Oskil. Doduše, ruski izvori to niječu i tvrde da ruska vojska pokušava zaustaviti ukrajinski napad i potisnuti Ukrajince natrag preko rijeke, tako da je situacija trenutno nejasna.
U svakom slučaju ofenzivna djelovanja na južnom dijelu bojišta i ukrajinski pokušaji desantiranja na lijevu obalu rijeke Oskil ukazuju na namjeru ukrajinskog glavnog stožera da nastavi ofenzivu sve do oslobađanja svih okupiranih područja Hersonske oblasti.
Ruski nedostatak snaga tim je veći jer su u hersonskom džepu nagomilali sad već više od 30 tisuća vojnika. U području koje zapravo nema nikakav značaj za tijek rata, osim što drži ukrajinske snage podalje od Krima, očigledno je politika odlučila da će ga braniti.
Putinovi planovi su se raspali zbog harkivske ofenzive
Putin, koji se navodno izravno miješao u tijek rata i donosio odluke sve do taktičke razine, odlučio je da će na primjeru Hersonske oblasti pokazati i dokazati da ukrajinska vojska nema šanse da oslobodi okupirana područja. Pritom je trebalo Ukrajincima nanijeti što veće gubitke jer mrtvi i ranjeni imaju najdublji utjecaj na javno mnijenje. Ali eto, dogodila se harkivska ofenziva i Putinovi su se planovi raspali.
S druge strane i ukrajinska vojska ima veliku zadaću ne samo da uspostavi crtu obrane na rijeci Oskil kao osnovu za daljnja ofenzivna djelovanja, već i da pokuša osigurati položaje sjeverno od rijeke Severski Donjec s kojih bi mogla krenuti u novu ofenzivu. I ukrajinske su snage jako rastegnute. Sva dostupna pričuva ili se koristi za napade u području oko Limana i Sosnove, ili čisti džepove otpora na oslobođenom teritoriju.
Što sad moraju napraviti Ukrajinci?
Predsjednik Zelenskij je osobno zapovjedio da se u što kraćem roku utvrdi granica prema Rusiji sjeverno i sjeveroistočno od Harkiva. Ono što su Ukrajinci propustili napraviti početkom godine pa su se ruski tenkovi doslovno dovezli do predgrađa Harkiva u manje od 24 sata. Kako se to ne bi ponovilo ukrajinska vojska će morati izgraditi sustav obrane po dubini, što traži i vrijeme i ljude. I kad ga jednom uspostavi tamo će morati trajno rasporediti tisuće vojnika.
Ni situacija na hersonskom bojištu nije povoljna po Ruse. To najbolje dokazuje činjenica da su morali napasti brane na rijeci Ingulenc. Ruski krstareći projektili uništili su branu u gradu Krivij Rih. Ukrajinski i svjetski mediji odmah su napad povezali s činjenicom da je tamo rođen predsjednik Zelenskij i da je to odmazda. Međutim, nema veze s odmazdom nego isključivo s pokušajem ostvarenja prednosti na bojištu.
U međuvremenu Rusi su krstarećim projektilima teško oštetili i branu na Ingulecu kod grada Iskrivka i tako produžili poplavu za vrijeme potrebno da se isprazni još jedno akumulacijsko jezero.
Uništenje brana
Uništenjem brana Rusi su naglo podigli vodostaj rijeke Ingulec, koja na hersonskom bojištu povećom dužinom čini crtu razdvajanja između ukrajinskih i ruskih snaga. Ukrajinci su na nekoliko mjesta uspjeli uspostaviti desantne osnovice i podići pontonske mostove. Naglim povećanjem vodostaja Inguleca Ukrajinci su mogli izabrati ili će sami podići pontone ili će ostaviti da ih rijeka odnese.
U svakom slučaju veza s ukrajinskim snagama na lijevoj (južnoj) strani Inguleca prekinuta je na barem tjedan dana, dok se ne isprazne akumulacijska jezera smještena iza uništenih brana. Na taj su način Rusi postigli prednost koja im omogućava ili da ofenzivom potisnu ukrajinske snage natrag preko Inguleca na desnu (sjevernu) obalu, ili da dobiju svojevrsni „time-out” da bi ojačali obranu. Taktička prednost je ostvarena no pitanje je imaju li Rusi snage i volje za krvavu protuofenzivu jer je sigurno da Ukrajinci neće samo tako napustiti položaje.
Ruski moral sad će se još više srozati
I bez svih ovih događanja proteklih tjedana u ukrajinskom ratu nastupila bi nova faza već samim dolaskom jeseni i zime. Ruska agresija započela je krajem veljače i još tijekom ožujka vremenske su prilike donekle imale utjecaj na odvijanje borbi. No onda su se s dolaskom proljeća dani produžili, vrijeme proljepšalo, temperature su narasle i meteorologija više nije bitno utjecala na tijek ratnih događanja.
Međutim, približavanjem jeseni već su počele kiše, a temperature su pale dobrano ispod 20 stupnjeva. I neminovno će nastaviti padati. I ovako ne baš visok borbeni moral ruskih vojnika loše će vrijeme još više srozati.
Kiše će razmočiti tlo i svako planiranje ofenzivnih operacija morat će obuhvatiti i utvrđivanje tenkoprohodnih područja po kojima oklopna vozila i samovozno topništvo mogu proći, a da ne ostanu zaglavljeni u blatu. Ako dolaskom zime temperature padnu dobrano ispod nule, tlo će se smrznuti i opet postati tenkoprohodno. I razine rijeka će se smanjiti. Pa će uvjeti za ofenzivna djelovanja biti puno bolji.
Rusi su planirali referenduma, sad su presretni jer će zbog zime pasti intenzitet borbi
S druge strane dugotrajna niska naoblaka bitno će ograničiti mogućnosti djelovanja zrakoplovstva. Dugotrajne magle otežavaju ili čak onemogućavaju otkrivanje i pogađanje ciljeva. Ni izvidničke bespilotne letjelice, koje se masovno koriste, nisu nešto naročito korisne u takvim uvjetima.
Putin i rusko zapovjedništvo namjeravali su osvojiti cijeli Donjeck do početka zime i tako si osigurati sigurno prezimljavanje. Usput su namjeravali obaviti i „referendume” na kojima bi se iskazala „volja Ukrajinaca da postanu Rusi” te tako stvorili i formalni preduvjete da ruski parlament izglasa pripojenje okupiranih ukrajinskih područja Rusiji.
Sad su ruski generali presretni što će dolaskom jeseni i zime intenzitet borbi splasnuti te će dobiti neophodno vrijeme da popune trupe novim ljudstvom. No možda ih Ukrajinci opet neugodno iznenade.