Ukrajinci masovno bježe od rata, ovo su priče. "Volim svoju zemlju, ali neću ubijati"

Foto: EPA, Profimedia

Anton je prije 10 dana krenuo raditi kao civilni volonter u ukrajinski grad Harkiv. Nekoliko policajaca ga je zaustavilo. Pozdravili su ga i zatražili da im pokaže svoje osobne dokumente. Jedan od policajaca izvadio je tablet i na popisu pronašao Antonovo ime. Uz njega je velikim crvenim slovima bila napisana jedna riječ: dezerter. Odveli su ga do najbližeg vojnog ureda.

Tog su jutra Anton i njegov kolega Serhij trebali voziti kamion pun humanitarne pomoći na bojišnicu. Dvojica muškaraca u dobi od 32 i 31 godinu već su dvaput kontrolirani, jednom ispred stanice metroa, a drugi put dok su čekali tramvaj. Dobili su dva papira. Prvi je bio ljubazan zahtjev za registraciju podataka. Drugi je službeni poziv da se što prije jave u centar za novačenje, piše The Guardian.

Zelenskom hitno trebaju vojnici. Ukrajinci bježe

Više od dvije godine nakon ruske invazije, ukrajinskim oružanim snagama nedostaje vojnika. Ruske trupe u veljači su zauzele grad Avdijivku, a posljednjih tjedana napreduju na istoku zemlje i opsjedaju grad Časiv Jar. Ukrajinski zapovjednici priznaju da Moskva ima više vojnika, ali kažu da je odlučujući faktor njezino nadmoćno topništvo, kao i ratni zrakoplovi koji napadaju ukrajinsku obranu.

Ipak, vojska pokušava pronaći nove ljude koji bi zamijenili poginule i ranjene ili iscrpljenim vojnicima na frontu omogućili predah. U proljeće 2022. dragovoljci su čekali u redu da se pridruže vojsci, ali s obzirom na to da rat traje unedogled, sve je manje novaka željnih borbe.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u travnju je odobrio mjere koje vojsci omogućuju pozivanje više vojnika kao i pooštravanje kazni za izbjegavanje novačenja. Dobna granica za mobilizaciju smanjena je s 27 na 25 godina, a od 18. svibnja osobe koje izbjegavaju mobilizaciju mogu izgubiti vozačku dozvolu, mogu im biti zamrznuti bankovni računi i zaplijenjena imovina.

Ukrajinska vlada također je rekla da uskraćuje konzularne usluge ukrajinskim muškarcima koji žive u zemljama poput Poljske i Litve. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba priznao je da će se malo tko vratiti kući, ali kaže da je to simboličan potez jer su "momci u rovovima jako umorni" dok njihovi sunarodnjaci "sjede u restoranima" po Europi.

Muškarci u dobi za regrutaciju se skrivaju

Dok patrole za novačenje lutaju ulicama ukrajinskih mjesta i gradova, neki muškarci u dobi za regrutaciju se skrivaju. Pojavili su se kanali na Telegramu na kojima korisnici mogu prijaviti dolazak patrola. Objave su pisane u meteorološkom kodu. Časnike za novačenje se naziva "oblacima" ili "kišom". Tipična objava glasi: "Kakvo je vrijeme na stanici metroa Branitelji Ukrajine?". Odgovor: "Tri su oblaka prekrila jednog mladog momka."

U centru za regrutaciju u Harkivu Anton je objasnio da je volonter koji obavlja koristan rad u nevladinoj organizaciji. Vojni dužnosnik s kojim je razgovarao nije bio impresioniran. Antonu je rekao da se u roku od tri dana mora pojaviti pred liječničkom komisijom koja će procijeniti je li sposoban za vojsku. Ako se ne pojavi, suočit će se s kaznom od 100 funti. "U očima mu se vidjela mržnja. Naglasio je da se Ukrajina bori protiv Rusije od 2014. godine", rekao je Antonov prijatelj Serhij.

Antonu je rečeno da ako ne želi služiti, može preplivati rijeku Tisu na granici s Rumunjskom, jednu od nekoliko ruta koje se koriste za izbjegavanje regrutacije. Ili bi se mogao pokušati probiti do ruskog grada Belgoroda. "Bila je to šala u kojoj je bilo i puno zbilje", rekao je Serhij. Umjesto toga, Anton je nestao. Otišao je na selo i sada radi na daljinu. "Volim svoju zemlju, ali ne mogu nikoga ubiti i ne želim umrijeti", rekao je Serhii i dodao: "Svi su umorni od rata. I od ove vlade. Postoji stav - jebite se."

Oleksandr, 36-godišnji IT stručnjak, kaže za The Guardian da rijetko izlazi. Izbjegava javni prijevoz, koristi samo auto. Preselio se u otmjenu četvrt Kijeva jer će patrole radije djelovati u siromašnijim područjima, gdje je lakše uhvatiti bjegunce. Neki od vlasnika stanova u njegovoj zgradu su parlamentarni zastupnici. "Vojska ne dolazi ovamo. Biti siromašan u Ukrajini znači biti mrtav", rekla je Aleksandrova supruga Nastja.

"Ako je izbor između života i zastave, ja biram život"

Ovaj bračni par je plaćao poreze, bili su "100% Ukrajinci" i kupili su protezu za vojnika koji je u borbama ostao bez noge. No vjeruju da Ukrajina treba pregovarati s Rusijom, iako Putina smatraju luđakom. "Osjećam se poput roba. Imaš jedan život. Ako je izbor između života i zastave, ja biram život", rekao je Oleksandr.

U listopadu 2023. njihov prijatelj Miroslav pješice je pobjegao iz Ukrajine. Kupio je mapu za 500 dolara i pješačio 24 sata do Mađarske, preko polja i kroz šumu.

Miroslav je sa sobom ponio samo mali ruksak. U jednom trenutku uočio je patrolu i ostao ležati u travi 40 minuta. Ispuzao je kroz rupu u graničnoj ogradi. Zatim je otišao u mađarsku policijsku postaju. Miroslav je sada u Varšavi: "Nisam se htio boriti. Bojim se umrijeti."

Drugi bjegunci plaćaju krijumčarima da im pokažu put. Trenutna cijena je od 5000 do 15.000 dolara po osobi. Druga je mogućnost platiti mito kako bi se dobila liječnička potvrda o izuzeću i izaći iz zemlje normalnim kanalima.

Fedir Venislavski, član odbora za nacionalnu sigurnost, kaže da je broj potencijalnih bjegunaca manji nego 2022. godine, kada je otišlo šest milijuna izbjeglica: "Imamo problem sa služenjem vojnog roka. Ali ne treba pretjerivati. Rusija pokušava napuhati to pitanje iz propagandnih razloga. Nekoliko desetaka muškaraca pokušalo je ilegalno prijeći granicu. Ljudi se boje. Strah ih tjera da čine gluposti."

Venislavski je rekao da ukrajinska vlada nema jednostavnih opcija. Moskva ima 470.000 do 500.000 vojnika koji se bore na prvoj crti i nastojala je mobilizirati još 500.000. Rusija je ponudila 7000 dolara nagrade novim regrutima: pravo bogatstvo za muškarce iz siromašnih područja.

"Ne treba mi ovo sranje"

Olha, 34-godišnjakinja koja živi u blizini Harkiva, kaže da se njen suprug nije želio boriti jer imaju dvoje male djece i dugove. Kao softverski programer, njezin suprug radi od kuće. Kad je jednom morao posjetiti zubara, istraživali su kojim putem doći do njega, uključujući i put kroz šumu. "Prije 2022. godine išli smo u kino, ljetovali u Španjolskoj i putovali. Sada ne idemo nigdje. Mužev brat je u vojsci. Svaki put kaže mom suprugu 'ne treba ti ovo sranje'", rekla je Olha.

Njezin muž osjeća sram što ne sudjeluje u ratu: "Ima prijatelja koji je u vojsci. I dalje su u kontaktu, ali vidim da se osjeća nelagodno što je taj čovjek otišao u rat, a on nije. Problem je što smo sada u nekom balonu. Da, rakete padaju. Ali u našem malom gradu nije tako loše. Zato mnogi ljudi sjede kod kuće i pokušavaju izbjeći odlazak u vojsku. Mnogi se ne daju. Oni normalno žive svoje živote."

Pročitajte više