Pet godina nakon razornog potresa, dok se neki stanovnici Petrinje napokon vraćaju u svoje domove, drugi i dalje žive u kontejnerima i strahu. Ministar graditeljstva Branko Bačić danas je u Petrinji izrazio zadovoljstvo dinamikom obnove, no stvarna situacija na terenu za mnoge je i dalje neizvjesna, piše N1.
Nakon godine dana u kontejneru i četiri godine u zamjenskom stanu, Darinka Šarić napokon se s djecom vratila u svoj dom. Kuću teško oštećenu u potresu danas ponovno ispunjava život, a emocije su snažne. "Lijepo nam je, sretni smo i zadovoljni što smo se vratili. Djeca su sretna, bliže su školi u koju idu", rekla je Darinka Šarić.
Povratku se uskoro nada i Božidar Jakopović, koji od potresa s obitelji živi kod brata, bez privatnosti i vlastitog prostora. "Svatko voli svoj mir, a ne da je netko stalno u kući. Mladi ne mogu sa starima, ne mogu ni stari sa starima. Teško je", kaže Božidar Jakopović.
Ministar Branko Bačić u radnom posjetu Petrinji izrazio je zadovoljstvo napretkom obnove. Na potresom pogođenom području obnovljeno je više od deset tisuća lokacija, izgrađene su 453 zamjenske kuće, a još 156 ih je u izgradnji. Ipak, i dalje postoji problem nedostatka izvođača radova.
"Najveći izazov je konstrukcijska obnova obiteljskih kuća raštrkanih po Sisačko-moslavačkoj županiji i pronalazak izvođača radova za te lokacije. Tu imamo najmanju zainteresiranost", izjavio je Bačić.
Dok su neki dočekali obnovu, mnogi, poput obitelji Begović, još uvijek čekaju. Njihova kuća, udaljena svega stotinjak metara od Darinkine, još nije ni taknuta. "Najprije smo dobili crvenu naljepnicu, poslije narančastu, a sada zelenu, a da nitko nije ni dolazio u pregled. A vidi se u kakvom je derutnom stanju kuća", rekao je Dražen Begović.
Njegova majka Kata Begović dodaje: "Nemamo pravo na obnovu krova ni nove verande, za koju imamo uporabnu dozvolu. Temelj je pukao na dva mjesta, krov je u ruševnom stanju. Čekamo kad će nam crijep pasti na glavu."
Obitelj zbog straha od urušavanja ne ulazi u kuću pa su sami postavili potporne stupove. Već šestu godinu žive u kontejneru, a situaciju otežavaju i teške bolesti. "Sestra mi boluje od karcinoma i ima tešku astmu. Ona se boji biti unutra i pod stalnim je stresom. Bojim se i ja, a boji se i majka", kaže Dražen, a Kata dodaje da sin već više od dvadeset godina ima lupus.
Zbog zelene naljepnice imaju pravo na svega 29 tisuća eura, što nije dovoljno ni za osnovne radove. Drugi smještaj, osim kontejnera, ne mogu dobiti. "Izvođač je rekao da se s tim iznosom ne može pokriti obnova, a ne smije raditi ništa mimo elaborata. U njemu se ne spominju ni krov ni ulaz", poručila je Kata.
Obitelj Begović nema vlastitih sredstava za obnovu, a troškovi života uz teške bolesti sve su veći. Nažalost, oni nisu jedini. Na potresom pogođenom području još je mnogo onih koji i pet godina kasnije čekaju ono osnovno, siguran dom i dostojanstven život.