ŽIVOTINJSKE VRSTE KOJE OSVAJAJU NOVA PODRUČJA SU NAJZDRAVIJE

Paraziti bi mogli biti najbolji način borbe protiv životinjskih i biljnih vrsta koje se brzo šire i donose promjene u nova staništa, piše časopis Nature.

Globalizacija trgovine, osobito prijevoz brodovima i zrakoplovima, omogućuje prijenos životinjskih vrsta po cijelome svijetu koje zatim pustoše novoosvojena područja. Jedan od mogućih uzroka je i to što one ne donose parazite koji ih napadaju u njihovoj domovini.

Skupina američkih znanstvenika iz nekoliko znanstvenih ustanova proučila je 26 slučajno izabranih životinjskih vrsta među kojima su bili mekušci, rakovi, ribe, ptice, sisavci, vodozemci i gmazovi. Pokazalo se da na vrstama koje stižu na novo područje živi upola manje parazita nego na onima koje oduvijek žive u svom staništu.

´Životinja u svom prirodnom staništu ima prosječno 16 parazita, ali u novoosvojenom staništu ima ih u prosjeku manje od tri´, kaže voditelj istraživanja, biolog Mark E. Torchin sa Sveučilišta California u Santa Barbari. Paraziti u osvojenim područjima nisu prilagođeni za napad na nove žrtve pa rijetki uspijevaju u tome.

Armand Kuris, profesor biologije na Sveučilištu California kaže da su paraziti toliko rašireni da je to zapravo najčešći oblik života na Zemlji. Mnogi paraziti ne uzrokuju samo bolesti, nego životinje čine neplodnima, mijenjaju njihovo ponašanje ili ih ubijaju. Bježanjem na nova područja životinje stječu veliku prednost pred suparnicima koji su slabiji jer ih napadaju svi postojeći paraziti toga područja.

Europski rak (Carcinus maenas) proždrljivi je grabežljivac koji je opustošio istočnu obalu SAD-a, a sada se kreće od Kalifornije prema sjeveru zapadne obale SAD-a. Taj rak jede druge vrste rakova i neke vrste školjaka, a njegovo razmnožavanje ugrožava grane ribarstva specijalizirane za lov tih rakova i školjaka. Ta se vrsta proširila i na obalna područja Australije, Japana, Tasmanije i Južne Afrike.

Znanstvenici su otkrili da jedna vrsta lupara, parazita koji tu vrstu raka napada u Europi, zapravo uzrokuje njegovu neplodnost, pa su maleni i rijetki u područjima u kojima su lupari brojni. Gdje lupara nema, rakovi su veliki i brojni.

U odvojenom istraživanju Charles Mitchell i Alison Power sa Sveučilišta Cornell otkrili su da su biljke koje su donesene na nova područja, a za koje postoji najveća vjerojatnost da će se razviti u korove, baš one koje su ostale bez većine patogenih organizama.

Obje skupine znanstvenika misle da se donošenjem parazita može spriječiti šteta koju neka vrsta može uzrokovati na novome području. Takva bi borba protiv korova bila jeftina i smanjila bi se potreba za pesticidima. No, znanstvenici upozoravaju da bi takav način borbe protiv korova mogao imati i neželjene posljedice jer doneseni paraziti ne bi napadali samo ciljani organizam.

Pročitajte više