Znanstvenici konačno riješili misterij "vanzemaljske mumije" iz Čilea

Screenshot: Youtube

MUMIFICIRANI kostur otkriven u pustinji Atacama u Čileu prije 15 godina potakao je maštovite glasine i teorije o vanzemaljskom porijeklu zbog svog nevjerojatnog izgleda. Naime, iako se radi o kosturu ženskog novorođenčeta, visok je samo 15 centimetara, a kosti mu izgledaju kao u djeteta starog 6 do 8 godina. Još neobičnije je to što kostur ima izduženu, uglatu lubanju, 10 umjesto normalnih 12 para rebara.

Kostur nazvan Ata pronađen je u La Noriji, napuštenom rudarskom gradu usred pustinje u Čileu prije 15 godina, a na kraju je prodan privatnom kolekcionaru u Španjolskoj. Iako je profesor mikrobiologije i imunologije na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji Garry Nolan 2013. utvrdio da je Ata ljudskog porijekla, iste godine postala je tema dokumentarnog filmu Sirius kao potencijalni dokaz o postojanju razvijenog vanzemaljskog života.

Beba imala mutacije na najmanje 7 gena

Znanstveni tim iz Kalifornije predvođen Nolanom sad je ekstrahirao DNA iz kostiju mumije i genetskom analizom konačno otkrili tragičnu istinu o Ati, javlja Guardian. Ipak se ne radi o vanzemaljskim, već o ljudskim ostacima, i to djeteta koje je rođeno mrtvo ili umrlo neposredno nakon rođenja od posljedica strašnih mutacija koje su joj deformirale tijelo.

Nolan i njegovi kolege objavili su svoju analizu DNA kojom su utvrdili da je Ata imala mutacije na najmanje 7 gena za koje je poznato da uzrokuju velike deformacije kostiju ili ubrzavaju njihov razvoj. Osim toga, Ata je vjerojatno imala relativno česti i potencijalno smrtonosni poremećaj nazvan urođena hernija dijafragme.

“Ovo nije priča o vanzemaljcima, nego o ljudskoj tragediji”

Osim toga, DNA analizom utvrđeno je da je njen DNA najviše sliči onom drugih Čileanaca. Nadalje, Nolan smatra da bi otkriće ovih mutacija moglo pomoći pacijentima s poremećajima ili ozljedama kostiju. “Razumijevanje procesa moglo bi nam pomoći da razvijemo terapije ili lijekove koji jačaju razvoj kostiju ljudi koji su stradali u, naprimjer, katastrofalnim sudarima”, kaže Nolan.

Ata je vjerojatno rođena i 40 godina prije nego što je nađena, procjenjuje Nolan i zaključuje: “Iako je ovo počelo kao priča o vanzemaljcima, zapravo je priča o ljudskoj tragediji. Žena je imala deformiranu bebu, sačuvana je i onda 'založena' ili prodana kao neobični artefakt. Ispostavilo se da je čovjek, s fascinantnom genetskom pričom iz koje bismo mogli naučiti nešto važno kako bismo pomogli drugima. Neka počiva u miru.”