Foto: Hina
VEĆ PAR tjedana Index pokušava saznati koliko je puta SDP-ov Zoran Milanović bio na saborskim sjednicama u novom sazivu Sabora. Milanović je, naime, u tom kontekstu posebno zanimljiv, jer se s jedne strane radi o bivšem premijeru, a s druge strane - njegovi nedolasci u Sabor postali su sasvim uobičajena stvar.
Prvo smo na stranici uz pomoć pompozno najavljivanog sučelja koje je predviđeno upravo za prikaz prisutnosti zastupnika u Saboru pokušali doći do odgovora na pitanje, ali uzalud. Osim što stranica Sabora ima prilično loš dizajn, ni funkcionalnost joj nije jača strana. Sustav za praćenje dolaska zastupnika ne radi. Telefonskim pozivom Saboru smo saznali i zašto. Naime, iako su tjedni prošli od konstituirajuće sjednice, još nisu gotove iskaznice s kojima će se zastupnici legitimirati. Kao ono kad u prvim tjednima škole nema još imenika pa ste slobodni ne dolaziti jer vam se neopravdani sati nemaju gdje zapisati.
Službenica Sabora uljudno nas je zamolila da proslijedimo mail s upitom što smo i učinili. Nekoliko sati kasnije, dobili smo ovo.
"Izrada i podjela evidencijskih iskaznica za zastupnike 9. saziva je u tijeku, a početak objave evidencije ulaska u zgradu Hrvatskoga sabora na našim mrežnim stranicama planiran je za ponedjeljak, 28. studenog 2016.
U skladu s gore navedenim, ne raspolažemo podatcima o prisutnosti zastupnika Zorana Milanovića na plenarnim sjednicama", odgovorili su nam iz Sabora.
Barem nešto, ali i dalje nismo uspjeli saznati koliko često zastupnik koji u imovinskoj kartici navodi da na račun zastupničke plaće ima mjesečni bruto iznos od 27845,79 kuna dolazi na posao.
SDP-ovci se čudom čudili što ih to pitamo
Satima prije nego ćemo dobiti mail iz Sabora da statistika ne postoji, do odgovora smo pokušali doći preko Kluba zastupnika SDP-a. Računali smo da jedna ozbiljna stranka ima evidenciju o dolasku svojih zastupnika na posao. No, SDP u puno stvari nije ozbiljna stranka, ni ovo nije bilo iznimka.
Službenica koja nam se javila priznala nam je da nemaju nikakvu evidenciju i čudom se čudila na naše pitanje zašto je nemaju. Kaže, ne treba im, oni to ne vode.
Na kraju smo se čak pokušali obratiti Klubu zastupnika HDZ-a ne bi li nas možda oni mogli uputiti na nekoga tko će reći nešto o svojem bivšem glavnom političkom suparniku. No, službenica koja nam se javila u Klubu zastupnika HDZ-a zvučala je kao da smo je omeli u nekoj trećoj stvari. Prvo nije znala zbog čega njih zovemo, onda nije znala kako bi nam pomogla. Zahvalili smo se i njoj, zaprepašteni činjenicom što ne možemo doći do jednog tako banalnog podatka - koliko je puta određeni saborski zastupnik bio na sjednicama.
Na kraju smo se okrenuli najboljem i najbržem izvoru, onome koji ima sve odlike koje hrvatska birokracija nema, njegovu veličanstvu Googleu.
Tražili smo i tražili Milanovića u Saboru i našli ga samo na onoj konstituirajućoj sjednici sredinom listopada, onoj kad je u zadnji čas uletio na polaganje prisege.
"Prisežem", odlučno je tog 16. listopada rekao Milanović, a do dana današnjeg, po svemu sudeći, ostala je to jedna jedina riječ koju je u ovom sazivu rekao u Saboru.
Pošto je studeni već na izmaku, logično je zaključiti da Milanović već računa na drugu saborsku plaću u ovom sazivu. Ispada tako da su porezni obveznici samo u ova dva mjeseca platili oko 50.000 kuna samo kako bi Milanović rekao "Prisežem". Vjerojatno najskuplje plaćena riječ u povijesti hrvatske politike. Statistika o javljanju za riječ samo je potvrdila naše sumnje - Milanović se javio točno nula puta.
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Milanović svoje konzultantske usluge u realnom sektoru naplaćivati po tarifi od 50.000 kuna po jednoj riječi, baš kao što ih u Saboru je naplatio poreznim obveznicima, dakle svima nama.