IAKO se često komunicira kako je uvjet za ostvarenje tvorničke garancije na automobil njegovo servisiranje u ovlaštenom servisu, to uopće ne mora biti tako, prema Uredbi Europske unije.

Cijene su otišle u nebo

Proizvođači obično propisuju redovne servise kod ovlaštenih servisera kako bi se održala garancija vozila. Najčešće se zahtijeva da se vozilo servisira svakih 10 do 20 tisuća kilometara ili jednom godišnje. I sve dok se vozilo servisira kod ovlaštenih mehaničara, kako se to obično krivo tumači, trajat će i garancija. 

Već se godinama govori kako su cijene ovlaštenih servisa otišle u nebo. Još krajem 2022. u medijskom prostoru se govorilo da za veliki servis treba iskeširati oko 2500 kuna. Radilo se tada o poskupljenju od 25 posto naspram 2019. godine.

Danas je situacija još gora. Pisala je o tome na X-u bivša ministrica Mirela Holy, koja je navela da je redovni servis malog Renaulta starog četiri godine platila 726 eura. Provjerili smo i iskustva ljudi s Reddita. Oni su u više navrata isticali cijenu servisa.

Vlasnik Škode Scale je napisao da je inspekcijski servis platio 336 eura, ali i da su mu htjeli zamijeniti kočionu tekućinu i promijeniti kočione pločice iako još nije bilo vrijeme za njihovu promjenu. 

Nezadovoljan je vozač Octavije koji je 350 eura platio svoj servis. Vozač Hyundaija koji je prošao 45 tisuća kilometara napisao je kako je 400 eura platio zamjenu ulja i filtera i pregled ostalih potrošnih dijelova. Čovjek koji je na servis odvezao Volkswagen star godinu piše da su mu kontrolu i podešavanje softwarea, bez promjene ulja i filtera, naplatili 500 eura.

Puno ljudi ne zna da ne treba ići u ovlašteni servis

Može se navoditi još primjera, ali ljudi su uglavnom nezadovoljni jer smatraju kako se cijena nabija na ulju, da se nadolijeva tekućina za pranje stakla i kad za to nema potrebe, kao i da se naplaćuju krpe za brisanje ruku.

Pitanje je kolika je na koncu stvarna cijena automobila kad se pet, šest ili sedam godina stalno izdvaja značajan novac za njegov servis. Tema za sebe jest koliko bi se prošlo jeftinije da se automobil servisira kod mehaničara koji nije ovlašten s obzirom na to da su cijene automehaničarskih usluga otišle u nebo. 

Međutim, zapravo dosta ljudi ne zna da ne moraju ići u ovlašteni servis ako to baš ne žele. Naravno, to ne znači da mogu ići kod susjeda koji u garaži na crno popravlja aute, već se on mora održavati sukladno uputama proizvođača prema planu održavanja vozila.

Ključna je Uredba EU, odvjetnik Hrdalo nam je pojasnio više o njoj

Vlasnik vozila nije dužan servisirati auto u ovlaštenom servisu prema Uredbi o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila iz 2011. godine. Kontaktirali smo odvjetnika Vlahu Hrdala da nam razjasni što je propisano ovom Uredbom.

Rekao je da Uredba definira tzv. vertikalne sporazume koji predstavljaju usklađeno djelovanje na različitim razinama proizvodnje ili distribucijskog lanca, kojim se uređuju uvjeti pod kojima sudionici sporazuma mogu kupovati i prodavati određenu robu ili usluge.

"Takvi sporazumi su u pravu EU načelno zabranjeni, ali mogu iznimno biti izuzeti od te zabrane. Tako je upravo u automobilskom sektoru, pod uvjetom da takvi sporazumi ne nameću nepotrebna ograničenja. 

Uredba definira takva teška ograničenja tržišnog natjecanja, poput ograničavanja prodaje rezervnih dijelova neovisnim serviserima i dobavljačima ili ograničavanja označavanja dijelova robnim žigom (proizvođač vozila koji u svoje vozilo ugrađuje određeni dio opreme koji je proizveo netko drugi ne smije mu odreći pravo da istakne svoj logotip)", pojašnjava.

"Vlasnik vozila ima slobodu, garancija se ne može uvjetovati" 

Što se tiče slobode izbora servisa, nastavlja da potrošači sukladno Uredbi imaju pravo odabrati bilo koji servis, ovlašten ili neovlašten, za održavanje i popravak svog vozila. 

"Kada je riječ o redovnom održavanju vozila (npr. zamjena ulja, pregledi, zamjena potrošnih dijelova), vlasnik vozila ima slobodu izbora gdje će obaviti te usluge, bilo da je to ovlašteni ili neovisni servis. Garancija ne smije biti uvjetovana time da se redovni servisi obavljaju isključivo u ovlaštenim servisima, sve dok se koriste dijelovi i usluge koje zadovoljavaju specifikacije proizvođača", govori Hrdalo.

Dodaje da Uredba jednako tako dopušta korištenje rezervnih dijelova koji nisu originalni, pod uvjetom da su ti dijelovi jednake kvalitete kao i originalni. 

Što ako se autokuća pozove na ugovor? "Smatrao bih ga ništetnim"

"Konačno, Uredba izričito zabranjuje proizvođačima automobila da uvjetuju valjanost garancije time da se vozilo mora održavati isključivo u ovlaštenim servisima. 

Važno je istaknuti da, kada se radi o popravcima koji su pokriveni garancijom (npr. otklanjanje kvarova koji su rezultat tvorničkih grešaka), proizvođači imaju pravo zahtijevati da se ti popravci obavljaju u ovlaštenim servisima i da se koriste isključivo dijelovi koje isporučuje proizvođač jer u tom slučaju proizvođač snosi trošak tih popravaka pa želi osigurati da se popravak obavi prema njegovom standardu kvalitete", objasnio je Hrdalo.

Na pitanje što ako se proizvođač, odnosno autokuća, pozove na ugovor u kojem eventualno piše da treba ići kod ovlaštenog distributera, Hrdalo je odgovorio: 

"Nema direktnog odgovora na to u tekstu Uredbe, ali ja bih smatrao takvu odredbu ugovora ništetnom (kao da je nema)", odgovorio je.