U AMERICI i dalje postoji kult ovog izdanka jugoslavenske autoindustrije, o čemu piše i popularni medij.

U panteonu automobila koji se smatraju nepopravljivim promašajima, poput Edsela, Azteka i Pacera, jedan stoji iznad svih ili možda ispod svih. Yugo. Vjerojatno nijedan auto nije ozloglašeniji od Yuga. Govorili su kako ga je "teško gledati punog želuca" ili da je "Mona Lisa među lošim autima", a pričalo se i da izgleda kao da je "sastavljen pod prijetnjom vatrenim oružjem", što je bila aluzija na činjenicu da je jugoslavenska kompanija koja ga je proizvodila, Zastava, ujedno izrađivala i vatreno oružje, za The New York Times piše Roy Furchgott.

Moglo bi se čak reći da je Yugo potpuno grozan maleni auto, kao što je to učinio Eric Peters u svojoj knjizi Automotive Atrocities (Automobilske grozote), ali nemojte da to čuje Jay Pierce, koji vodi web stranicu yugoparts.com i prodaje rezervne dijelove za Yugo.

"Ova komedija s napadima počela je u Tonight Showu i radi se o bolesnom načinu da televizijske mreže zarađuju na štetu ljudi. Morali bismo imati strože zakone o kleveti", rekao je Pierce s gađenjem.

Pierce je jedan od najvećih Yugovih obožavatelja, koji ugled ovog automobila brani pretjerano zaštitničkom naklonošću, obično rezerviranom za slijepe kućne ljubimce i tronoge pse.

"Ima ljudi kojima se to sviđa zbog opskurnosti, samo zbog osjećaja posjedovanja nevoljene stvari", rekla je Valerie Hansen iz Columbusa u Ohiju, koja obnavlja svoj četvrti Yugo, rijedak model iz 1984. godine koji je uvezao jugoslavenski iseljenik. Njegov je motor čak manji od verzije s 55 KS, koju je uvozila Yugo America.

Hansen kaže da ju je Yugo privukao iz dva razloga. Prvo, govori o njezinim balkanskim korijenima. Drugo, njegova mehanička jednostavnost znači da može sama obaviti popravak. "Yugo možete popraviti nožem za maslac i gumicom", rekla je Hansen.

Na Yugo se nije uvijek gledalo tako blagonaklono, iako je njegova cijena od 3990 američkih dolara (9900 u današnjim dolarima) privukla pažnju medija prilikom predstavljanja 1985 godine. Ušao je u  konkurenciju s ekonomskim vozilima kao što su bili Chevy Chevette, čija je cijena bila 5645 dolara, Ford Escort L (6327 dolara) i Volkswagen Golf za 7190 dolara.

Analiza Consumer Reportsa bila je prilično okrutna: "Motor se mučio i naprezao dok se penjao na autocestu u visokom stupnju prijenosa. Ubrzanje do 100 km/h potrajalo je 18.5 sekundi. Mjenjač? Vjerojatno najgori s kojim smo se susreli u posljednjih nekoliko godina. Unutrašnjost je bila prekrivena tkaninom koja nalikuje materijalu ručnika. S druge strane, lako je upaliti duga svjetla dok pokušavate dati lijevi žmigavac."

Pa ipak, u početku Yugu nije nedostajalo kupaca. "Dobro smo prošli, čak i predobro za početak", rekao je Steve Moskowitz, koji je tada bio prodavač, a sada je izvršni direktor Antique Automobile Club of America. Predobro jer su novi vlasnici otkrili probleme prije nego što su to uspjeli dileri. Kao prvo, automobili su isporučeni sa svjećicama nepodesnim za američko bezolovno gorivo.

"Imali smo sitnih problema, nije baš da su nam motori otkazivali. Bila je to dobra ideja i dobar izbor za nekog tko je tražio osnovni prijevoz", rekao je Moskowitz.

Pojavili bi se i drugi problemi. "Bilo je potrebno specifično održavanje, nije bio poput drugih auta", rekao je Daniel Tohill, koji vodi Facebook stranicu Yugo America Chat/Talk/Buy/Sell. Najistaknutije, ako se zupčasti remen ne servisira na 50.000 kilometara, klipovi motora mogli su se zabiti u ventile i uništiti ih.

Teško je razumjeti zašto je itko od Yuga očekivao više od puke adekvatnosti. Yugo je koristio dijelove talijanskog Fiata, brenda čija je reputacija nepouzdanosti dovela do toga da je napustio Ameriku 1983. godine. Govorilo se da je Fiat skraćenica za "Fix it again, Tony" (Popravi to opet, Tony).

Automobilski poduzetnik Malcolm Bricklin vidio je priliku u odlasku Fiata iz Amerike, te je predstavio Subaru 360 Bubamaru, koju je Consumer Reports 1969. godine označio kao neprihvatljivu. Bubamara je propala, ali je Subaru opstao u Americi. Sredinom 70-ih napravio je Bricklin SV-1, sportski automobil čiji je dizajn nagovijestio DeLorean. Također nije uspjelo. Potom je uvezao dva Fiatova sportska automobila, X1/9 i 124 Spider, preimenovao ih u Bertone X1/9 i Pininfarina 124 Spider. Ali to nije riješilo probleme s hrđom.

Prema Bricklinu, Pininfarina je raskinuo ugovor kao dio dogovora oko izrade Allantéa Pininfarine za Cadillac, ostavljajući mu jedan automobil manje od onoga što je obećao dilerima. "Stoga sam nekoga zadužio za pronalazak najjeftinijeg automobila na svijetu", rekao je Bricklin 2013. godine.

Pronađen je u Jugoslaviji. Bricklin je pošao tamo i naišao na "nekakvu usranu tvornicu sa 127 komunističkih sindikata u kojoj je umjesto 2.000 ljudi bilo zaposleno 50.000". "O, pa zar ovo nije zabavno", prisjetio je Bricklin.

Ali Yugo se suočio s mnogo strašnijim neprijateljem od komunizma - bio je to Jay Leno.

"Uvijek ću imati osjećaj da je Jay Leno osobno ubio Yugo. Nitko ne voli posjedovati auto koji je loša šala", rekao je Moskowitz.

Yugovi zagovornici vjeruju da bi uspio da nije bilo Lenovih šala u Tonight Showu 80-ih godina. "Leno je napravio neprocjenjivu štetu mojem poslovanju i vlasnicima Yuga", rekao je Pierce. Jedna od okrutniji Lenovih šala išla je otprilike ovako: "Yugo je pronašao sjajan način zaštite od krađe, bilo je dovoljno povećati naziv vozila na haubi".

Ali nije samo Leno krivac. Čak i ljubitelji Yuga prisjećaju se doskočica poput ovih: "Znate li zašto Yugo ima grijač stražnjeg stakla? Da vam ruke budu tople dok ga gurate. Kako udvostručiti vrijednost Yuga? Napunite ga gorivom. Ako spremnik ne curi...".

Vozači Yuga nisu bili posebno uvredljivi. "Šalimo se na svoj račun", rekla je Hansen, ali humor može biti grozan.

Kada je David Lang kupio Yugo GVX 2018. godine, jedan od ciljeva bio je voziti ga preko mosta Mackinac u Michiganu, koji je bio zloglasan po Yugo još od 1989. godine, kad je jedan auto izgubio kontrolu i pao s mosta, usmrtivši vozača.

"Ljudi su mi govorili da ne idem Yugom preko mosta Mackinac, a to je prvo što sam učinio", rekao je Lang, koji živi u Brown Cityju u Michiganu. Slučajno je to bilo na godišnjicu nesreće. Ljudi su reagirali kao da preskače automobilom preko 19 gorućih autobusa, rekao je Lang: "Već sam dvaput to učinio."

"Ljudi ove automobile kupuju iz zezancije i da bi osvajali nagrade na automobilskim izložbama", rekao je Nick Bygrave, zaposlenik kompanije Midwest-Bayless Italian Auto, dobavljaču dijelova za Yugo iz Ohija. Pronašao je mahovinom prekriven GVS iz 1987. godine koji je bio napušten 20 godina, ali je radio. Jednom kad je uklonio mahovinu, auto je izgledao kao da je matirane boje.

"Nije da se hvalim, ali svaki put je pobjeđivao je sajmovima i okupljanjima automobilskih entuzijasta", rekao je Bygrave za The New York Times.

Njegova je strategija da svoj Yugo stavi uz bok najskupljem automobilu na sajmu, kao što je to učinio na Midwest Motor Viceu 2018. "Moj je automobil bio parkiran nekoliko metara od Countacha i dobio sam nagradu za najbolji preživjeli auto", objasnio je Bygrave.

Bygraveov Yugo koštao je samo 500 dolara, ali prodavani su i za manje novca. Noce Cadillac u Chicagu je 1986. godine ponudio je besplatni Yugo uz kupnju odabranih Caddyja. Prema novinskom izvještaju, nitko nije uzeo Yugo. Kad je Kevin O'Callaghan kupio 39 Yuga za svoje studente u Školi vizualnih umjetnosti u New Yorku, kako bi ih pretvorio u skulpture, najviša plaćena cijena bila je 80 dolara. "Jedan momak ga je dovezao do moje kuće. Pitao sam ga koliko traži, a on je odgovorio da ne želi ništa za ovo sranje. Tražio je samo da ga odvezem kući i to ne s Yugom", prisjetio se  O'Callaghan.

Yugo nećete pronaći u online katalozima rabljenih vozila, ali aukcijska kuća Bring a Trailer prodala je jedan Yugo 2016. godine za 2200 dolara, a drugi ove godine u travnju za 7500 dolara. Hollywood Motors iz Long Islanda nedavno je nudio Yugo GV iz 1998. za 6450 dolara.

"Ovo je vrlo, vrlo loša ideja. Stvar s lošim idejama je ipak u tome što su one puno zabavnije od dobrih sigurnih ideja", stajalo je u opisu vozila. Automobil je sada označen kao prodan.

Unatoč svim njegovim manama, a ima ih jako puno, vlasnici kažu da je Yugo mnogo manje problematičan i šarmantniji nego što se obično misli. Kad je Bygrave planirao putovanje iz Ohija u New York, njegov šef koji posjeduje trgovinu dijelovima za Yuga rekao mu je: "Mislim da to nije dobra ideja." Bygrave je na stražnjem prozoru markerom napisao "NYC OR BUST" (New York ili ništa) i krenuo na put.

"Nakon 11 sati, kad sam ušao u New York, ljudi mi su trubili, policajac je upalio sirenu, neki tip u kiperu snimao nas je telefonom", rekao je Bygrave.

Yugo je 1992. godine podlegao ranama koje su nanijele loše recenzije, komičari, padu prodaje, opozivu zbog standarda o emisijama plinova i bankrot. No, do 1999. godine neki su tvrdili da će se Yugo vratiti kad se smire jugoslavenski građanski nemiri. "A onda je NATO ispalio pet projektila u tvornicu", zaključio je Bricklin za The New York Times.