PRVI dojam nije uvijek najvažniji, pogotovo u svijetu filmske umjetnosti. Neki od najvećih filmskih hitova nakon premijere doživjeli su neuspjeh na kino blagajnama ili su ih popljuvali kritičari. Trebale su proći godine, pa čak i desetljeća, prije nego što su dostigli status koji imaju danas.

U nastavku donosimo popis deset kultnih filmova koji su se u početku smatrali promašajima, ali su kasnije dobili priznanje koje zaslužuju.

The Rocky Horror Picture Show (1975)

Ova glazbena horor-komedija, koju je režirao Jim Sharman, u početku je bila kritičko i komercijalno razočaranje. Međutim, ubrzo je pronašla posvećenu publiku kroz ponoćne projekcije.

Kritičar Roger Ebert izjavio je da bi The Rocky Horror Picture Show bolje funkcionirao kao predstava u kojoj mogu sudjelovati gledatelji, a publika je odlučila poslušati njegov savjet. Neki su gledatelji dolazili na projekcije u kostimima te pjevali i plesali uz glumce na platnu. Sharmanov film ostao je zapamćen kao simbol seksualne revolucije i kontrakulture.

The Thing (1982)

Znanstvenofantastični horor The Thing iz 1982. godine, redatelja Johna Carpentera, nakon premijere naišao je na kritike zbog mračnog tona priče i grafičkih specijalnih efekata.

No, ovaj klasik, čija priča prati izvanzemaljsko biće koje može mijenjati svoj oblik, s godinama je postao mjerilo i uzor brojnim hororima i ZF filmovima koji su uslijedili. Iako su glumačke izvedbe pokupile brojne pohvale, ono po čemu najviše pamtimo The Thing su specijalni efekti u prikazu neobičnog izvanzemaljskog bića.

Blade Runner (1982)

Blade Runner, znanstvenofantastični noir film Ridleyja Scotta iz 1982. godine, danas se smatra jednim od najvećih filmova tog žanra. Njegova narativna dubina, prekrasni vizuali i složene filozofske teme prikupili su brojne sljedbenike. No, film je u početku nailazio na loše reakcije kritičara koji su govorili da je Blade Runner prespor i da nema dovoljno akcije.

Problem je ležao u tome što su mnogi gledatelji, zbog loše marketinške kampanje, bili uvjereni da dolaze u kino gledati novi akcijski film s Harrisonom Fordom.  

The King of Comedy (1982)

Čak ni legendarni Martin Scorsese nije se proslavio 1982. godine. Njegova crna komedija The King of Comedy, u kojoj Robert De Niro glumi neuspješnog stand-up komičara koji uhodi svog idola, zaradila je samo 2,5 milijuna dolara na kino blagajnama. To nije bilo ni približno dovoljno da pokrije troškove produkcije, koji su iznosili oko 19 milijuna dolara.

Kako su godine prolazile, tako je rasla i relevantnost ovog zaboravljenog klasika koji istražuje našu opsesiju medijima i slavnim osobama. The King of Comedy bio je jedna od glavnih inspiracija za globalni hit "Joker" iz 2019. godine.

The Shawshank Redemption (1994)

Iako je The Shawshank Redemption odmah postao hit među kritičarima, u početku se smatrao neuspjehom jer nije dovoljno zarađivao na kino blagajnama. Filmska adaptacija novele Stephena Kinga, u režiji Franka Darabonta, natjecala se s blockbusterima kao što su Pulp Fiction i Forrest Gump. Morgan Freeman, jedna od zvijezdi filma, bio je uvjeren da je film prošao loše i zbog naslova.

Naime, Kingovo djelo zvalo se Rita Hayworth and Shawshank Redemption, a Freeman je tvrdio da su producenti trebali ostaviti Ritu Hayworth u naslovu kako bi privukli publiku. The Shawshank Redemption stekao je slavu tek nakon što je 1995. godine nominiran za sedam Oscara.

Event Horizon (1997)

Znanstvenofantastični horor Paula W.S. Andersona, smješten u ukletom svemirskom brodu, bio je kritički i komercijalni neuspjeh. Film je naišao na brojne probleme tijekom produkcije jer je studio Paramount inzistirao na tome da film bude prikazan u kinima prije Titanica Jamesa Camerona. To je dovelo do toga da je Anderson morao skratiti neke dijelove i izbaciti određene scene.

Iako je film prošao loše u kinima, prodaja mu je porasla kada je postao dostupan na DVD-ima te mu nije trebalo dugo da postane klasik. Paramount je čak inzistirao na tome da Anderson složi novu verziju filma u kojoj bi se nalazile izbrisane scene, no te snimke su u međuvremenu izgubljene ili uništene, tako da to nije bilo moguće.

Event Horizon pronašao je velik broj fanova među ljubiteljima igre s minijaturama, Warhammer 40k, koji Andersonov film nazivaju neslužbenim prednastavkom popularne igre.

The Big Lebowski (1998)

Kriminalistička komedija braće Coen, u početku je zbunila publiku i kritičare, ali od tada je postala kultni klasik s ogromnom bazom obožavatelja.

Najviše pohvala za svoju izvedbu pokupio je Jeff Bridges, koji je utjelovio probisvijeta Jeffreyja "Dude" Lebowskog. Dudeova filozofija i životni stil inspirirali su religiju Dudeizam, koju je 2005. godine osnovao fan filma Oliver Benjamin.

Fight Club (1999)

Iako za današnje standarde nije kontroverzan, Fight Club, u režiji Davida Finchera, pri premijeri je naišao na kritike zbog nasilnog sadržaja, što je dovelo do male zarade na kino blagajnama.

Slično Event Horizonu, Fight Club je stekao slavu tek nakon što je stigao na DVD. Njegova kritika konzumerizma i radikalizacije, prikaz problema s kojima se suočavala generacija X, kao i iznenađujući rasplet, opčinili su publiku i pretvorili ga u kultni fenomen.

Donnie Darko (2001)

Psihološki triler Donnie Darko, redateljski debi Richarda Kellyja, u početku se mučio s pronalaskom publike. Film prati tinejdžera koji je preživio bizarnu nesreću jer je mjesečario u trenutku kada mu je zrakoplovni motor pao u sobu.

Film je počeo igrati u kinima u listopadu 2001. godine, otprilike mjesec dana nakon terorističkih napada 11. rujna. Budući da su reklame za Donnieja Darka prikazivale zrakoplovnu nesreću, to je odbilo mnoge posjetitelje kina.

Donnie Darko postao je uspješan tek nakon što se počeo prikazivati u Ujedinjenom Kraljevstvu i nakon što je stigao na DVD. Osim što se smatra kultnim klasikom, Donnie Darko je također pretvorio Jakea Gyllenhaala i Maggie Gyllenhaal u holivudske zvijezde. 

Children of Men (2006)

Za razliku od većine filmova s popisa, distopijski triler Children of Men redatelja Alfonsa Cuaróna smatrao se remek-djelom od samog izlaska. Radnja filma smještena je u 2027. godinu, a prikazuje čovječanstvo koje je na rubu propasti jer se zbog problema s neplodnosti u dva desetljeća nije rodilo nijedno dijete.

Cuarónov film nominiran je za tri Oscara te je pokupio pohvale zbog svojih tehničkih dostignuća, dugih, neprekinutih kadrova i prekrasne priče o nadi u propadajućem društvu.

Prvotni neuspjeh filma doveo je do toga da se Cuarón povukao iz Hollywooda jer se osjećao poraženim, a filmskoj industriji se vratio tek 2013. godine, kako bi režirao nagrađivani film Gravity.