TORBA s imenom Jane Birkin je najskuplja na svijetu, ali pitanje je koliko ljudi koji ne prate modu znaju za tu činjenicu i koliko im je uopće bilo zanimljivo prije njezine smrti.

Iako je filmska publika voli i poznaje, netko tko nije poznavatelj britanskih klasika kao što su Blowup ili Smrt na Nilu (da ne ulazimo u opširnije štivo) vjerojatno nije upoznat s njezinom glumačkom karijerom, iako je bila izuzetno talentirana u tom području.

Univerzalni jezik (ili dva)

Ipak, najuniverzalniji od svih jezika ponovno se pokazala glazba jer čak i da je netko živio pod kamenom proteklih pola stoljeća, i pod tim kamenom morao je čuti pjesmu Je t'aime... moi non plus, stoga je Jane Birkin poznata barem po glasu, ako ne i po izgledu.

Velika je greška ne poznavati Jane po izgledu, ali vratimo se glasu. Kao što je glazba univerzalni jezik, isto se može reći i za seks, a teško da postoji pjesma koja je upečatljivije spojila te dvije univerzalnosti i koja je više napravila na polju probijanja tabua zvanog "fizički odnos dvoje ljudi" nego što je to 1969. (simboličan broj, nema što) spomenuti duet učinio.

Drugi član dua je naravno Serge Gainsbourg, taj svestrani francuski umjetnik s (pre)visokim pretenzijama za koje su se svi pitali što to Jane vidi u njemu s obzirom na to da ga standardizirana ljepota nije baš krasila, ali postoje i stvari važnije od lijepe vanjštine, evo na primjer baš ova pjesma.

Bijesni muž

Koja je to snažna emocija povukla Jane da snimi svoje najprepoznatljivije djelo? Ona najjača - ljubomora. Naime, Serge je već 1967. snimio verziju pjesme Je t'aime... moi non plus u duetu s Brigitte Bardot, ali ju je na nesreću Brigitte, a na sreću Jane, njezin tadašnji muž zabranio i ona nije ugledala svjetlo dana u tom izdanju.

Serge i Brigitte su snimali u maloj staklenoj kabini, svjedoci kažu da je bilo "teškog pettinga", a zabilježeno dahtanje to i potvrđuje, međutim kada je za to saznao gospodin Gunter Sachs, rekao je da ne želi da javnost čuje njegovu ženu kako izgovara vulgarne riječi i doživljava vrhunac, već će to sačuvati za sebe.

Serge Gainsbourg možda nije znao kakav hit ima u svojim rukama, ali je znao da jednostavno nema šanse da ne pusti u eter ovu stvar, izjavio je kako je to prva ljubavna pjesma koju je napisao i apsolutno mora biti objavljena. U međuvremenu se počeo zabavljati s Jane Birkin, ali nije joj odmah predložio duet.

Jane je čula kako zvuči izvedba njega i BB, izgovorila "so hot" i rekla Sergeu da želi snimiti s njim pjesmu jer ne želi da on to ponovno radi s nekim drugim.

Pristao je jer se u takvim situacijama mora pristati i nastala je pjesma koja traje 4 minute i 20 sekundi, nema previše različitog teksta kroz svoj tijek, ali ima udisaja i izdisaja Birkinove koji su raspalili maštu cijele Europe bolje nego što bi to bilo koje riječi učinile.

Od zabrane do vrha ljestvica

I onaj niz stihova koje oboje izgovaraju na pravi način upotpunjuje dojam, otprilike se nije štedjelo s riječima, svako slovo i svaka riječ odnosi se na orgazam, vrlo je bitno što se nisu trudili biti suptilni u svom prikazu.

Trenuci poput "Ti si val, ja golo otočje, dolaziš, dolaziš i završavaš između mojih bubrega" (dosta je to zvučnije na francuskom) doprinijeli su tome da pjesma bude zabranjena u Španjolskoj, Švedskoj, Brazilu, Portugalu, Italiji itd., da u samoj Francuskoj nije smjela biti puštena na radiostanicama prije 23 sata, a u Britaniji se dogodila zanimljiva i donekle paradoksalna situacija da je upravo zbog eksplicitnog sadržaja zauzela dva mjesta na UK top listi najprodavanijih singlova.

Naime, prvo ju je objavila izdavačka kuća Fortuna, onda se povukla s izdanjem zbog negativne reakcije časne britanske javnosti (ima li časnije?), pa ju je kuća Major Minor Records preuzela. Ipak, Fortunino izdanje nije stiglo nestati s tržišta prije nego što ga je publika gladna erotike razgrabila, tako da je zauzelo svoje mjesto pri vrhu liste najprodavanijih, a istovremeno je MMR-ovo stupilo na scenu, tako da se dva tjedna pjesma Je t'aime... moi non plus pojavila na dva mjesta top liste.

Jedinstven slučaj, a ničeg jedinstvenog nema u činjenici da ju je i Vatikan bacio u loš glas (zna Vatikan napraviti takve stvari), međutim to je kao i uvijek samo doprinijelo popularnosti pjesme, a sam Gainsbourg je izjavio kako je Papa "najbolji PR kojeg je mogao zamisliti".

Britanka izgovorila najsenzualnije "Je t'aime"

Bio je to i prvi "broj 1 hit" na stranom jeziku u Britaniji, a bio je i broj 1 manje-više u svakoj europskoj zemlji u kojoj je uopće objavljen. Englezi, naravno, većinski ne znaju jezike koji nisu engleski, tako je danas, tako je bilo i krajem šezdesetih, ali nije teško pogoditi zašto nisu imali problema sa slušanjem baš ove pjesme i zašto je i tamo postala toliki hit.

Već spomenuta univerzalnost jezika fizičke ljubavi bila je dovoljna, a naročito je značajno što je u pitanju baš francuski jezik (fizičke ljubavi) jer to je dodatno stvorilo sliku na Otoku kako se preko La Manchea događaju neke stvari koje su rizične, uzbudljive i koje pomiču granice više nego što su to šezdesete godine čak i na njihovom području uradile.

I tako je "Je t'aime" jedne Londončanke postalo najsenzualnije "Je t'aime" od svih "Je t'aime" koja su se do tog trenutka čula, a svakako i od tada. Jedno "Je t'aime" da zavlada svima ostalima.

I zvoni i danas, više od 50 godina nakon što se prvi put oslobodilo sa zvučnika u restoranima, frizerskim salonima, taksijima širom Europe i okrenulo muzičku scenu naglavce na tako prost i jednostavan način.

Činom koji je danas manje tabu nego tada, ali koji će uvijek ostati dovoljno tabu da pjesma Je t'aime... moi non plus izazove reakciju slušatelja istog trenutka kada se pusti. Nikakva torba niti filmovi to nisu u stanju napraviti, i zbog toga su ove 4 minute i 20 sekundi centralne za lik i djelo Jane Birkin. A veliki su to lik i djelo.