U HOLIVUDSKOJ tvornici snova zarada je često ispred svega ostalog, zbog čega su kina preplavljena nastavcima i filmovima o superjunacima. Već etablirane franšize lakše je prodati nego originalne priče, a ista logika stoji i iza bezbrojnih prerada i novih verzija starih filmova. Taj je val tijekom 2000-ih posebno zapljusnuo horor, a danas se nastavlja u svim žanrovima s promjenjivim uspjehom.

Na svaki pogodak, poput filma "Dina", dolazi nepotrebna Disneyjeva igrana prerada ili katastrofalna reinterpretacija kao što je "Vrana". Iako uloga Billa Skarsgårda kao Erica Dravena nije bila potpuni promašaj, nitko nije želio novu verziju filma koji je proslavio Brandon Lee. Neki filmovi publici jednostavno previše znače i žele da ih se zauvijek ostavi na miru. Osam klasika koji slijede spadaju upravo u tu kategoriju, piše Collider.

"Kraljevna nevjesta" (1987.)

Pokojni Rob Reiner imao je nevjerojatan redateljski niz tijekom 80-ih i 90-ih, stvorivši klasike poput "Ostani uz mene", "Misery" i "Malo dobrih ljudi". Ipak, za one koji su odrasli uz njegove filmove, "Princeza nevjesta" zauzima posebno mjesto u srcu.

Prema scenariju Williama Goldmana, ovaj film vješto spaja avanturu, komediju i romansu u priči o Westleyju (Cary Elwes) koji spašava svoju princezu Buttercup (Robin Wright). Prije nekoliko godina pojavile su se glasine o novoj verziji, što se nikada nije ostvarilo.

"Goonies" (1985.)

"Goonies" je još jedan klasik iz 80-ih koji se ne bi smio dirati. Ne samo da je film namijenjen djeci već u njemu glume djeca, a upravo je on proslavio glumce poput Josha Brolina, Seana Astina i Coreyja Feldmana. "Goonies" prati skupinu klinaca koji kreću u avanturu kako bi pronašli gusarsko blago i spasili svoje domove.

Nema nikakve potrebe za preradom "Gooniesa". To bi značilo ignorirati ono što je original učinilo toliko neodoljivim. Nije dovoljno samo prepričati priču; glumci su ti koji putovanje čine nezaboravnim.

"Čarobnjak iz Oza" (1939.)

Za mnoge je "Čarobnjak iz Oza" bio prvi film koji su ikada pogledali ili onaj koji im je obilježio život. "Čarobnjak iz Oza" bio je spektakl epskih razmjera, i takav je ostao do danas. Njegova magija prenosi se s generacije na generaciju.

Snimljen prema romanu "Čudesni čarobnjak iz Oza" L. Franka Bauma, film je režirao Victor Fleming, koji je nevjerojatno, ali iste godine snimio i "Zameo ih vjetar". No koliko god potonji bio velik, ne može se mjeriti s fantastičnim putovanjem na koje kreće Dorothy (Judy Garland).

Postojale su reinterpretacije, ali potpuna prerada filma koji je sve započeo jednostavno ne bi funkcionirala. Šok prelaska iz crno-bijelog svijeta u boju ne bi imao isti učinak, a gledati nekog drugog kako pjeva iste pjesme kao Judy Garland bilo bi samo oponašanje ljepote njezine izvedbe.

"Moje pjesme, moji snovi" (1965.)

Još jedan film koji se desetljećima prenosi s koljena na koljeno je "Moje pjesme, moji snovi". Mjuzikl Roberta Wisea, prema scenariju Ernesta Lehmana, donio je maestralnu izvedbu Julie Andrews u ulozi Marije, časne sestre koja postaje guvernanta sedmero djece obitelji von Trapp i zaljubljuje se u njihovog oca udovca, Georga (Christopher Plummer).

Radnja smještena u Austriju u vrijeme uspona nacizma spaja ozbiljnost rata s radošću zaljubljivanja, a sve je ispričano kroz prekrasne pjesme. "Moje pjesme, moji snovi" prožet je nostalgijom i svaki pokušaj prerade bio bi smiješan. Nemoguće je poboljšati ono što je postigla Julie Andrews. Svaka glumica koja bi se odvažila na taj rizik bila bi osuđena na trenutačni neuspjeh i ismijavanje.

"Kum" (1972.)

"Kum" nije film koji bi djeca trebala gledati, ali njegov značaj za povijest kinematografije je neizmjeran. Snimljen prema istoimenom romanu Marija Puza, film Francisa Forda Coppole dominirao je 70-ima i danas se smatra savršenim remek-djelom. Drama o obitelji Corleone donijela je najpoznatiju ulogu Marlona Branda i pretvorila Ala Pacina u megazvijezdu.

To doba filmske umjetnosti ranih 70-ih imalo je sirovost koja se ne može lako ponoviti. Ono što je Coppola stvorio je majstorski. Izvedbe se također ne mogu kopirati. Svaki glumac koji bi pokušao glumiti Vita bio bi viđen samo kao loša parodija.

"Forrest Gump" (1994.)

"Forrest Gump", adaptacija romana Winstona Grooma, zadivljujuće je životno putovanje o čovjeku s intelektualnim teškoćama koji ne dopušta da ga njegovi percipirani nedostaci uspore. Bio je to jedan od najvećih i najcitiranijih filmova 1994. godine, a Hanksu je donio još jednog Oscara.

Prerada "Forresta Gumpa" danas ne bi funkcionirala iz nekoliko razloga. Kao prvo, nemoguće je nadmašiti ono što su postigli Hanks i redatelj Robert Zemeckis. Njihov film djeluje svježe jer ništa slično, s tako širokim opsegom i jedinstvenim likom, do tada nije bilo snimljeno. Preradom bi se ta čarolija izgubila. U isto vrijeme, to je film koji se danas ne bi mogao snimiti jer se u Hollywoodu smatra uvredljivim da glumac bez invaliditeta glumi osobu s intelektualnim teškoćama.

"Ralje" (1975.)

Film "Ralje" Stevena Spielberga izumio je ljetni blockbuster. Redatelj je bio tek u dvadesetima kada je stvorio ovaj klasični horor-akcijski film o obalnom gradu koji terorizira ubojita velika bijela psina. Spielberg je maestralno koristio glazbu Johna Williamsa kako bi nadoknadio to što se čudovište dugo ne vidi na ekranu. U svojoj suštini, "Ralje" su više film vođen likovima nego horor o psini ubojici.

"Ralje" su pokrenule franšizu u kojoj je svaki nastavak bio gori od prethodnog, sve dok studio konačno nije odustao. Ipak, to nije značilo da je nestao interes za filmove o morskim psima; snimljene su ih bezbrojne tijekom desetljeća. Original se temelji na glazbi, likovima i napetosti. Prerada bi značila prikazivanje morskog psa što je prije moguće, čime bi se promašila poanta onoga što je Spielberg želio postići.

"Povratak u budućnost" (1985.)

Nijedan film ne definira "filmsku čaroliju" kao "Povratak u budućnost". Film Roberta Zemeckisa mogao je biti katastrofa s Ericom Stoltzom u glavnoj ulozi Martyja McFlyja. To se promijenilo kada je ulogu preuzeo Michael J. Fox. Odjednom, "Povratak u budućnost" postao je lepršav i kul, s fantastičnim DeLoreanom kao vremeplovom i zabavnim partnerstvom između Martyja i ekscentričnog dr. Emmetta Browna (Christopher Lloyd).

Kao što "Ralje" nisu samo film o morskom psu, "Povratak u budućnost" nije samo film o putovanju kroz vrijeme. To je priča o energičnim i sjajno napisanim likovima kojima se uvijek iznova vraćamo.