POSTOJE knjige o osobnom razvoju koje već na prvim stranicama počinju nabrajati što sve radimo pogrešno. Trebali bismo biti produktivniji, discipliniraniji, pozitivniji, bolje spavati, više vježbati, manje gledati u mobitel i, usput, postati neka bolja verzija sebe. Rachel Barr u knjizi Vaš mozak, vaš najbolji prijatelj kreće sa suprotnog stajališta. Možda problem nije u tome što se ne trudimo dovoljno. Možda bismo za početak trebali razumjeti što naš mozak pokušava napraviti za nas.

Barr je neuroznanstvenica i konzultantica za bihevioralne znanosti, a doktorirala je molekularnu neuroznanost, proučavajući među ostalim odnos sna i pamćenja. Široj publici postala je poznata upravo zahvaljujući sposobnosti da komplicirane teme iz neuroznanosti objasni razumljivo i bez pretvaranja znanosti u niz atraktivnih, ali upitnih savjeta s društvenih mreža.

Mozak nije neprijatelj kojeg treba pobijediti

Temeljna ideja knjige zapravo je vrlo jednostavna: naš mozak nije savršeno dizajniran stroj, ali velik dio onoga što radi, čak i kada nam smeta, radi pokušavajući nas zaštititi.

"Možda se ne čini tako, ali vaš je mozak uvijek na vašoj strani. Pokušava vas zaštititi, samo što ne pogodi uvijek kako to učiniti", piše Barr u predgovoru hrvatskog izdanja.

To mijenja perspektivu iz koje promatramo vlastito ponašanje. Umjesto pitanja "Što nije u redu sa mnom?", Barr pokušava čitatelja dovesti do pitanja: "Zašto moj mozak ovo radi?" I tu Vaš mozak, vaš najbolji prijatelj prestaje biti još jedan klasičan priručnik za samopomoć.

Autorica otvoreno kaže da knjiga nije recept za savršen život niti čarobno rješenje za sve probleme. Ne obećava da ćemo nakon posljednje stranice postati nova osoba. Zapravo, jedna od poruka koja nam se najviše svidjela glasi - ne morate postati potpuno nova osoba, nego pokušati bolje razumjeti onu koja već jeste.

Od sna i kretanja do interneta i smisla života

Knjiga je podijeljena u osam poglavlja, a Barr kroz njih zahvaća iznenađujuće širok raspon svakodnevnog života. Piše o identitetu i pritisku stalnog samopoboljšavanja, sposobnosti pronalaženja zadovoljstva kada nam život postane težak, potrebi za drugim ljudima, spavanju, kreativnosti, kretanju, našem odnosu s internetom i, na kraju, smislu života.

Posebno je zanimljivo što se te teme ne tretiraju kao odvojeni problemi koje treba "popraviti". Barr ih povezuje s načinom na koji se ljudski mozak razvijao i načinom na koji funkcionira danas.

Primjerice, ne govori o kretanju samo u kontekstu fizičke kondicije, niti o snu samo kao još jednoj stavci koju trebamo optimizirati. Zanima je što se događa u mozgu kada se krećemo, spavamo, družimo, stvaramo nešto ili satima skrolamo internetom. Takav pristup knjigu čini posebno zanimljivom ljudima koji ne žele samo dobiti savjet "radite ovo", nego žele razumjeti zašto bi nešto moglo djelovati.

Znanost koju ne morate čitati s rječnikom pokraj sebe

Popularnoznanstvene knjige često postanu toliko stručne da ih prosječan čitatelj počne čitati kao udžbenik ili toliko pojednostave znanost da od nje ostane tek nekoliko zgodnih tvrdnji. Barr uglavnom uspijeva izbjeći obje zamke.

Knjiga je opsežno potkrijepljena izvorima, a hrvatsko izdanje, koje je objavio Stilus, ima više od 30 stranica bibliografije, no glavni tekst unatoč tome ostaje lagan i pristupačan za čitanje. Upravo to ističu i čitatelji originalnog izdanja. Na Goodreads-u knjiga trenutačno ima prosječnu ocjenu oko 4.2/5 nakon više od 1500 ocjena, a gotovo četiri petine ocjena čine četiri ili pet zvjezdica.

Jedan čitatelj posebno je pohvalio činjenicu da Barr uspijeva spojiti velik broj znanstvenih istraživanja u tekst koji je i dalje lagan za čitanje, dok drugi njezin stil opisuju kao razgovor s vrlo inteligentnom i dobro informiranom prijateljicom.

Sličan je dojam i na StoryGraphu, gdje knjiga ima prosječnu ocjenu 4.33/5. Čitatelji je najčešće opisuju kao informativnu, inspirativnu i lako razumljivu, a među pohvalama se ponavlja upravo praktičnost savjeta i činjenica da za čitanje nije potrebno prethodno znanje neuroznanosti.

Nije hladna knjiga o mozgu

No ono zbog čega knjiga funkcionira nije samo znanost. Barr u nju unosi i velik dio sebe. U predgovoru govori o majčinoj borbi s vlastitim umom i smrti, o gubicima, osjećaju izgubljenosti i vlastitom pokušaju da shvati zašto mozak ponekad može postati toliko težak protivnik. Upravo zbog tih osobnih dijelova znanstvena objašnjenja ne djeluju kao predavanje.

Barr ne promatra mozak samo kao organ koji treba proučavati, nego kao nešto s čime svi svakodnevno pokušavamo živjeti.

To je prepoznao i književni bloger Stuart Aken, koji knjigu opisuje kao djelo koje demistificira funkcioniranje mozga, ali istodobno zbog osobnog pristupa ostavlja dojam razgovora s upućenim prijateljem. Za njega je primjena nekih ideja iz knjige bila dovoljno značajna da je nazove potencijalno životno važnim štivom.

I stručne preporuke idu u sličnom smjeru. Profesor Neil Shyminsky opisuje je kao pristupačnu i zabavnu, ali istodobno znanstveno utemeljenu, dok terapeut za anksioznost Joshua Fletcher posebno ističe njezinu sposobnost da neuroznanost učini razumljivom i bliskom čitatelju.

Najvažnija poruka nije kako "hakirati" mozak

Najbolji dijelovi knjige zapravo su oni u kojima Barr ruši ideju da ljudski mozak treba neprestano optimizirati. Živimo okruženi savjetima kako biti produktivniji, sretniji, uspješniji i učinkovitiji. Barr podsjeća da smo istodobno društvena bića kojima trebaju drugi ljudi, san, kretanje, kreativnost, odmor, znatiželja i trenuci u kojima ne proizvodimo ništa posebno. Zato ova knjiga nije zbirka trikova kojima ćete "hakirati" svoj mozak, već je puno bliža uputama za njegovo razumijevanje.

Možda je upravo to razlog zbog kojeg ostavlja tako ugodan dojam nakon čitanja. Ne završavamo je s popisom još deset stvari koje od sutra moramo raditi bolje. Završavamo je s nešto više razumijevanja prema organu koji nas ponekad tjera na razmišljanje u tri ujutro, koji pamti stvari koje bismo najradije zaboravili, koji nas upozorava na opasnosti kojih nema - ali koji nas istodobno cijeli život pokušava održati sigurnima, povezati s drugim ljudima, učiti i prilagođavati se.

Nakon čitanja otprilike je jasno što Barr želi postići. Ne želi nas naučiti kako pobijediti vlastiti mozak. Želi da napokon prestanemo ratovati s njim.