ZNANSTVENO-FANTASTIČNI horor Backrooms redatelja Kanea Parsonsa iz 2026. donosi doslovnu rupu u zidu stražnje prostorije jedne trgovine namještajem. Iza nje prostire se niz ogoljelih soba pod neugodnom fluorescentnom rasvjetom, kojima se ne nazire kraj. Iako je riječ o velikom filmskom projektu sa zvijezdama poput Chiwetela Ejiofora i Renate Reinsve, premisa je organski izrasla iz internetske "creepypaste" koja je poslužila kao temelj za Parsonsovu istoimenu YouTube seriju.

Koncept je započeo objavama uznemirujućih fotografija liminalnih prostora, a korisnici internetskih foruma s vremenom su spontano nadograđivali priču. Ponekad bi se u kutovima i sjenama tih soba mogla nazrijeti prijeteća stvorenja, takozvani "entiteti", čija je svrha, čini se, da budu stvarna fizička prijetnja u psihološkoj praznini tog prostora, piše Collider.

Čudovišta iz Parsonsovog YouTube serijala

Iznimno gledana YouTube serija Kanea Parsonsa, The Backrooms, uspijeva zadržati nepovezan i fragmentiran dojam interneta zahvaljujući "found footage" stilu, sličnom onome iz filma Projekt: Vještica iz Blaira. Uz vizualne smetnje karakteristične za VHS kasete, snimke izgledaju i zvuče kao zabranjeni materijal, što im je priskrbilo nadimak "analogni horor".

Tome pridonosi i činjenica da je radnja serije, kao i filma, smještena u devedesete, uz "found footage" stil koji pojačava dojam stvarnosti. Kratki filmovi skaču iz jedne prostorije u drugu i stvaraju osjećaj prostora bez logike, dok kamera bilježi samo ono što je ispred nje. Prazninu ispunjavaju zvukovi, a entitet se pojavljuje tek na trenutke, kao prijetnja koja ne pripada običnim hodnicima.

Što se dublje ulazi u seriju Backrooms, postaje jasnije što se događa s ljudima zarobljenima unutra. Dok se same sobe čine beskrajnima i neobjašnjivima, postoji i stvarna priča o nestalim osobama koje su postale dio samog prostora.

Koliko god su sobe sterilne i neljudske, tragovi života - razbijeni automobili, namještaj, ponekad i čitave kuće - još su uznemirujući. Parsonsov dugometražni film Backrooms sve to proširuje, napuštajući "found footage" koncept kako bi stvorio opipljivo okruženje.

Ima li čudovišta u filmskoj verziji?

Iako Backrooms Kanea Parsonsa zadržava elemente "found footagea", među njima i dulju ekspediciju kroz sobe snimljenu VHS kamerom, film taj prostor prikazuje kao stvarno, opipljivo filmsko okruženje. To je velika razlika u odnosu na modele i efekte koje je Parsons koristio u web-seriji. Istraživači ubrzo shvate da u tim sobama ne postoji jasan put prema ulazu ili izlazu.

Čini se da prostor odražava i prirodu same trgovine namještajem, često prikazujući hrpe stolica i stolova u stilu filma Poltergeist. Iako je horor "Backroomsa" više egzistencijalan i psihološki, u duhu serije Severance - jer što je moderni američki život ako ne beskrajan niz stražnjih soba? - film ostavlja prostora i za stvarna čudovišta, posebno u trećem činu.

Kao i u web-seriji, čudovišta se veći dio filma vide samo izdaleka ili u sjenama. No, Parsons koristi prednosti filmskog formata kako bi ih u potpunosti prikazao nakon što zarobljeni Clark pokuša objasniti situaciju svojoj izgubljenoj terapeutkinji, dr. Kline.

Film time širi ideju iz Parsonsove web-serije i daje joj opipljiviji, fizički oblik. Horor više ne počiva samo na praznim hodnicima, zvukovima izvan kadra i kratkim pogledima na prijeteće figure, nego i na osjećaju da se sam prostor može pretvoriti u prijetnju.

To je značajan odmak od stvorenja koja se tek nakratko vide na VHS snimkama i jedan od razloga zbog kojih Backrooms djeluje kao logičan prijelaz s YouTubea na veliko platno.