KAKO je svirao klavir u Lovcu na jelene, maestro Vitomir Ivanjek bi mu pozavidio, a mramor, kamen i željezo svi zajedno pustili bi po suzu. Emotivni član glavne ekipe Ciminovog klasika i jedan koji i u stvarnosti nosi tegobu rata, ali ne iz Vijetnama, nego Njemačke - George Dzundza.

Od oca Poljaka i majke Ukrajinke, kako kaže IMDb, a od oca Ukrajinca i majke Poljakinje, kako kaže Wikipedia. Ipak, prije ćemo vjerovati IMDb-ju pošto nijedna zemlja osim Poljske ne može imati takvo prezime. 

U svakom slučaju, i otac i majka su Drugi svjetski rat proveli na prisilnom radu i pod teškim teretom njemačke čizme, jedva ostali živi, malog Georgea su dobili 1945. i prve godine života je proveo s njima i bratom u izbjegličkom kampu. Poslije su se preselili u Amsterdam, pa u Sjedinjene Američke Države, gdje se on od početka sedamdesetih probio na glavnu filmsku scenu.

Odličan epizodist i jedna vrlo prijateljska pojava, bez zlobe i pakosti, brat Charlesa Durninga po svemu sam po krvi, Lovac na jelene mu je bio ukupno četvrti film u karijeri i prvi zaista veliki.

Od ostalog vrijedi izdvojiti da je bio partner Michaela Douglasa u Niskim strastima, COB (chief of the boat) u Grimiznoj plimi, uz Michelle Pfeiffer u Opasnim umovima, pa su tu Altmanov Streamers te Bijeli lovac, crno srce, Bez izlaza, Bez milosti i posebno je interesantan pomalo zaboravljeni biser osamdesetih pod nazivom Zvijer. 

Povukao se prije 10 godina

Tu je George šefovao, i glumački i u samoj filmskoj radnji, zablistao je kao zapovjednik tenka Daskal u vrijeme sovjetske intervencije u Afganistanu. U ekipi su pored njega bili i Jason Patric i Stephen Baldwin, a s druge strane Steven Bauer kao lokalni Pashtun.

S druge strane, na TV-u pamtimo i ne zaboravljamo da je bio okosnica prve sezone Zakon i red, onda padre u seriji Taksist s Davidom Morseom i Andreom Braugherom, također je pozajmljivao glas Ventriloquistu u crtanom Batmanu i Perryju Whiteu u crtanom Supermanu. Ukupno oko 90 uloga, što je za svako poštovanje.

Prezime mu se piše Dzundza, čita se Zundza, mada najjače zvuči Džundža, ali nije njegovo prezime tu da udovoljava našim ušima, nego da njega krasi. A baš ga krasi, mislim da mu je u svojoj neobičnosti često i pomoglo i uvijek je svakako carski pročitati ga. 

Iz posla se povukao još prije više od 10 godina, točno sa svojih 65 i skladno zakonu sada uživa u penziji koja je došla na vrijeme i nema potrebe da je prekida, iako bi i to više odgovaralo publici i sigurno bismo svi voljeli opet ga vidjeti. No samo neka je George Dzundza živ i zdrav, samim tim i mi smo sretniji.