"WAR, war never changes."

Tim je riječima glumac Ron Perlman davne 1997. započeo jednu od, prema mnogima, najboljih igara svih vremena koja se s vremenom pretvorila u uspješnu franšizu koja je u narednih 25 godina izrodila brojne, više ili manje uspješne, nastavke.  

Današnjim klincima koji odrastaju na videoigrama koje sve više podsjećaju (i s vremenom sve češće i postaju) na holivudske blockbustere bit će malo teže objasniti čar nimalo grafički impresivnog RPG-a koji ni u vrijeme izlaska nije predstavljao vizualnu revoluciju.

Tehnički neispolirana, na momente frustrirajuća (da, govorimo o zloglasnom inventaru) i često spora igra, unatoč svim svojim nedostacima, imala je "ono nešto". To "nešto" bila je odlično napisana priča, zanimljivi likovi i savršeno pogođena atmosfera koja vas je tjerala da se iznova vraćate igri s više mogućih završetaka.

Nesuđeni nastavak Wastelanda

Rad na prvom Falloutu započeo je još 1994. Tvorac igre Tim Cain isprva je imao potpuno druge planove, ali nakon što je izgubio licencu, on i dizajner Christopher Taylor odlučili su stvoriti duhovnog nasljednika tematski vrlo sličnog Wastelanda (Fallout je trebao biti nastavak, ali javio se problem s licencom), franšize koja se također održala do današnjih dana.

Igra vas je stavila u ulogu bezimenog protagonista kojeg su svi nazivali Vault Dweller jer pripadao je skupini sretnika čiji su roditelji nuklearnu kataklizmu dočekali u jednom od mnogobrojnih atomskih skloništa. U prvom slučaju, skloništu broj 13. Vault Dweller nikada nije vidio vanjski svijet, a razlog zbog kojeg napuštate sklonište je potraga za kontrolnim čipom pročišćivača vode bez kojeg žitelji bunkera neće preživjeti dulje od pet mjeseci.

Vaša misija je jednostavna - otići do drugog skloništa i nabaviti čip. No, ta se jednostavna misija pretvorila u avanturu koja traje već 25 godina. Likovi, priče, lokacije i broj skloništa se mijenjaju, ali atmosfera se u najvećoj mjeri održala.

Sve je stalo u pedesetima

Ta atmosfera u prvom se redu oslanja na retro-futuristički pristup jer spomenuti nuklearni rat, koji je u samo dva sata 2077. svijet pretvorio u pepeo, rezultat je paralelne povijesti u kojoj su svjetske sile, u vječnoj borbi za resurse, ratovima zaustavile razvoj tehnologije koja je zapela u pedesetima i nastavila razvijati isključivo ratnu mašineriju.

Iako je internet prepun teorija zašto sve izgleda kao da je svijet stao u pedesetima - unatoč činjenici da se tobožnji nuklearni svjetski rat zbio 2077., a radnja igre smještena u 2161. - dizajn je odabran zbog posvete Atomskom dobu i tzv. "nuklearnom optimizmu" koji je vladao u pedesetima, samo nekoliko godina nakon užasa izazvanih američkim bombardiranjem Hirošime i Nagasakija.

Stoga, budućnost u kojoj živite izgleda onako kako bi je zamišljali ljudi u pedesetim godinama prošlog stoljeća, a tu je i pripadajući soundtrack (sve započinje nezaboravnom Maybe grupe The Inkspots), dizajn odjeće, oružja i vozila, a tu je i simpatična maskota nuklearne katastrofe - nezaboravni Vault Boy.   

Fallout je unio i malu revoluciju svojim SPECIAL sustavom stvaranja likova koji vam je omogućio da likove razvijate na razne načine i, s obzirom na svoje vještine, stvarate vrlo specifične scenarije koji će se razlikovati od igrača do igrača iako se temeljna priča zapravo nikada ne mijenja. To je dodatno naglašeno i dijaloškim opcijama te odlukama koje u većoj ili manjoj mjeri mijenjaju ishod pojedinih misija, ali i cijele igre.

Legendarni Fallout 2 i... neki nastavci

Kritički i komercijalni uspjeh igre automatski je osigurao nastavak koji se, budući da je izašao samo godinu dana kasnije, vizualno vrlo malo razlikovao od jedinice, ali je na sve moguće načine nadogradio sve ono zbog čega smo zavoljeli Fallout. Fallout 2 bio je i ostao nastavak s najboljom pričom i likovima iako nije ostvario isti komercijalni uspjeh, a mnogi su mu zamjerali i bugove i činjenicu da s tehničke strane nije poboljšao najproblematičnije dijelove jedinice.

Iako zaslužuje vlastiti tekst, Fallout 2 započeo je dosta dug i problematičan period za franšizu koja je u narednih devet godina iznjedrila samo dva osrednja nastavka koja se danas ni ne smatraju dijelom veće priče. Fallout Tactics: Brotherhood of Steel i Fallout: Brotherhood of Steel u najboljem su slučaju solidne igre koje su s vremenom skupile simpatije iako ih se u prvom redu smatra spin-offovima koje bez problema možete preskočiti.

Početak nove ere

Najbitnija stvar za serijal dogodila se 2008. kada je Bethesda preuzela glavnu riječ i stvorila izravan nastavak igre iz 1998. Preuzeli su priču, stil i atmosferu, ali sve je prebačeno u prvo lice. Borba više nije bila na poteze, ali igrač je imao mogućnost usporavanja vremena kako bi, ovisno o količini AP-ova (action points), mogao precizno smaknuti neprijatelje. Iako su u vrijeme izlaska mnogi "Fallout pravovjernici" taj potez dočekali na nož, činjenica je da je ovaj pristup franšizi udahnuo potpuno novi život i došao s rješenjima koja briljantno funkcioniraju u ovom okruženju.

Da, priči je nedostajao uvjerljivi scenaristički rukopis i crni humor zbog kojeg smo voljeli prva dva dijela, ali uveo je Fallout u živote potpuno nove generacije igrača koji jednostavno ne bi prihvatili staromodni izometrijski RPG koji svakako ima šarm, ali nikada ne bi polučio isti uspjeh.

Gotovo deset milijuna prodanih primjeraka govori za sebe i Fallout je sigurno ušao u novu fazu.

Nakon nekoliko DLC-ova, novi Fallout vrlo je brzo pronašao način da vrati i popravi sve one sitnice koje su nedostajale trojci. I ovdje treba biti oprezan s pohvalama jer igra je po izlasku imala ogromnih problema s bugovima. No, nakon Cyberpunka, sve ostalo djeluje kao "problemčić".

Fallout: New Vegas, ovog puta u rukama razvojnog tima iz Obsidiana, je ne samo briljantan spin-off već možda i najbolji naslov serijala (naravno, ovisno o tome jeste li "pravovjernik" ili ne). Bethesda se ni prije ni poslije nije uspjela toliko približiti atmosferi izvornika, a priča o kuriru koji u svom osvetničkom pohodu baulja američkom vukojebinom i upoznaje plejadu šarolikih likova postaje bolja svakim novim igranjem.

New Vegas možda nije razuvjerio najvatrenije kritičare da je franšiza sigurna u rukama Bethesde, ali Obsidian je pod njihovim kišobranom stvorio izuzetno kvalitetnu posvetu duhu prva dva dijela u ruhu trojke.

Na putu prema dolje

Bilo bi dobro da su to zapamtili kada su raditi četvrti nastavak igre (Fallout Shelter nećemo ni spominjati jer radi se o igri za mobitele).  

Fallout 4 pojavio se 2015. i na površini je imao sve potrebno, a uz to je i izgledao daleko bolje od prethodnika. Naravno, vojska moddera s godinama je to podigla na nezamislivu vizualnu razinu, ali četvorka je čak i u svom najbazičnijem izdanju izgledala više nego solidno.

No, problem ovog puta nije bio tehničke prirode, već se radilo o priči koja vas jednostavno nije tjerala dalje. Da, kritičari su bili prepuni hvale i igra i dandanas ima odlične ocjene, ali gomila starih i novih fanova nije osjetila "ono nešto". Priče su uglavnom bile mlake, likove ste lako zaboravili, a odluke koje ste donosili jednostavno nisu imale težinu. Iako je "privid izbora" u igrama tema za sebe, prethodnici su to odradili daleko bolje. Većinu vremena odrađujete questove bez ikakvog žara (uglavnom ubijate sve što hoda) i samo čekate da se sve napokon završi, a jednom kada se to dogodi, postoji osjećaj praznine.

Fallout 4 i dalje je komercijalno najuspješniji nastavak s gotovo 14 milijuna prodanih primjeraka, ali u sjećanju mnogih ostat će u sjeni daleko boljih prethodnika. Iako, treba naglasiti da je građenje naselja bio odličan dodatak i nešto što bi se trebalo održati u nastavcima.

Fallout 76 na papiru je djelovao kao savršeno rješenje za postapokaliptični svijet koji smo zavoljeli. Online igra u kojoj s igračima iz cijelog svijeta stvarate vlastite scenarije i uživate u tajnama raskošnog otvorenog svijeta koji se mijenja, nadograđuje i postaje sve zanimljiviji. U praksi se radilo o nedovršenoj igri o kojoj čak ni tvorci nisu imali previše toga dobrog za reći.  I ispred i iza "kulisa" igra je bila prepuna problema i, premda je s vremenom mnogo nedostataka ispravljeno, Fallout 76 zapravo nikada nije uspio popraviti narušeni imidž i danas je na glasu kako uvjerljivo najslabiji nastavak franšize.

Kao što je netko napisao, u jedinici ste tražili čip, u dvojci GECK, u trojci oca, u New Vegasu platinasti žeton, u četvorci sina, a u Falloutu 76 - povrat novca.

Fallout u 2077.

No, Bethesda neće odustati od Fallouta i, čim završe sve što trebaju sa Starfieldom i Elder Scrollsima, kreću s radom na petom dijelu. Naravno, uzmemo li u obzir riječi "Starfield", "Elder" i "Scrolls", prilično je jasno da ćemo peti Fallout još dugo čekati.

Ono čime ćemo kratiti vrijeme je TV serija koja je započela sa snimanjem, a na Primeu bi se trebala pojaviti tijekom iduće godine ili možda čak godinu dana kasnije. Iako franšiza iza sebe ima dva neuspjela pokušaja snimanja filma, odluka je ispravno pala na daleko zahvalniji format TV serije koja će scenaristima omogućiti da kvalitetno istraže bogati svijet stvaran kroz više od četvrt stoljeća.

A što će se događati s igrama, može li franšiza preživjeti narednih 25 godina i ima li snage doživjeti (i preživjeti) 2077., ne znamo. Hoće li Bethesda mijenjati pristup ili nastaviti po starom, u ovom trenutku definitivno nije poznato, ali da serijalu nakon 15 godina forsiranja prokušanog recepta treba osvježenje, to definitivno stoji.

U svakom slučaju, jedno je sigurno - rat, rat se nikada ne mijenja.