FLORENCE PUGH je 2019. godine imala glavnu ulogu u horor-filmu Midsommar, na hrvatskom poznat kao Festival straha, redatelja Arija Astera. Pugh je u filmu utjelovila Dani, a glumica je u nedavnom intervjuu u podcastu Reign with Josh Smith otkrila kako je ova uloga jako utjecala na nju te da više ne želi igrati takve uloge.

Kako prenosi Variety, Pugh je nakon snimanja Midsommara shvatila kako se može zaštititi kao glumica, a dio tog procesa uključuje prepoznavanje trenutka kada ne može ponovno prihvatiti sličnu ulogu.

"Postoje uloge u kojima sam dala previše od sebe i bila sam slomljena dugo nakon toga. Kada sam radila na Midsommaru, definitivno sam se osjećala kao da sam samu sebe zlostavljala kako bih dosegla određena emotivna stanja", objasnila je glumica u podcastu.

Dodala je: "Prirodno je da tijekom takvog procesa shvatite: 'Dobro, ovo više ne mogu ponoviti jer je bilo previše.' Ali kada pogledam tu izvedbu, stvarno sam ponosna na ono što sam napravila i na ono što je iz mene izašlo. Ne žalim zbog toga. No, definitivno postoje stvari prema kojima morate imati poštovanje prema samome sebi."

U filmu, Dani je Amerikanka obuzeta tugom koja prolazi kroz psihološki slom. Ona sa svojim toksičnim dečkom i njegovim prijateljima odlazi na putovanje na švedski festival ljetnog solsticija, ne znajući da je tamo očekuje iskustvo iz pakla koje nikad neće zaboraviti. 

Pugh je objasnila kako je svaki tip zlostavljanja, koji je doživjela tijekom snimanja filma, bio isključivo njezin izbor. Za redatelja Astera imala je riječi hvale te ga opisala kao "genija koji je pomalo lud". Potom je nastavila pričati o iskustvu snimanja filma, koje nije bilo uvijek ugodno. 

"Snimali smo na vrlo vrućem polju, koristeći tri različita jezika, pa ne bih rekla da je sve bilo ugodno. Ali i ne treba biti ugodno. Zašto bi snimanje takvog filma bilo ugodno?" izjavila je Pugh prošle godine u intervjuu za New York Times, prenosi Variety.

Tada je otkrila kako se zbog uloge u filmu "stavljala u zaista grozne situacije koje možda drugi glumci ne trebaju raditi, ali ja bih zamišljala najgore moguće stvari. Svakog dana sadržaj bi postajao sve čudniji i teži. U svojoj glavi stvarala sam scenarije koji su bili sve mračniji. Mislim da sam na kraju, gotovo sigurno, zlostavljala samu sebe kako bih ostvarila tu izvedbu".