SIGURNO ste ovih dana već čuli kako je najveći favorit predstojeće dodjele Oscara, Jedna bitka za drugom, dobio dostojnog konkurenta koji bi lako u sljedećim danima i tjednima mogao preuzeti pole position u utrci za Oscarima. Riječ je o filmu Hamnet koji ne sadrži tipfeler, već je riječ o jednoj od varijacija imena Hamlet koje se, navodno, u Engleskoj Shakespeareova doba izgovaralo na oba načina.

Oskarologija, odnosno holivudska znanost predviđanja Oscara, možda se nekome čini kao mumbo jumbo, no mora se priznati da je posljednjih godina zaista usavršila predviđanja pa Oscare po kategorijama predviđa često i s točnošću od 95%. Još, doduše, nije sigurno kako će ovogodišnja utrka završiti, uostalom od dodjele smo udaljeni više od tri mjeseca, no sve je izvjesnije kako će to biti dvoboj između dva spomenuta filma, Jedne bitke za drugom i Hamneta. 

Filmski teškaš

Iako je ovaj potonji do nas stigao s izvrsnom reputacijom koju je počeo stjecati još na Telluride Film Festivalu, a zatim i na većem i prestižnijem festivalu u Torontu, trailer je pobudio određene sumnje kako bismo nakon Zaljubljenog Shakespearea ovaj put mogli dobiti Ožalošćenog Shakespearea.

Srećom, ovaj put ipak nije riječ o tako prvoloptaškoj zafrkanciji: Hamnet je filmski teškaš iza kojega stoji Chloé Zhao, druga žena u povijesti, nakon Kathryn Bigelow a prije Jane Campion, koja je dobila Oscara za režiju (Nomadland). Nakon neuspješnog izleta u Marvel Universe s filmom Eternals, Zhao se Hamnetom vraća na teren intimističkog filma na kojemu se uostalom mnogo bolje snalazi.

Za razliku od Zaljubljenog Shakespearea, u kojemu je posve izmišljena priča o Willovoj ljubavnoj avanturi predstavljena kao inspiracija za čuvenu ljubavnu tragediju Romeo i Julija, okvirna priča Hamneta faktografski je sasvim točna. S obzirom na to da je centralni događaj filma, smrt Shakespeareova sina Hamneta, prisutan i u traileru i u svakom tekstu o filmu zaista ga ne bi trebalo smatrati spoilerom.

Mislim, Hamnet je umro prije skoro pola milenija, a o teoriji kako je njegova smrt bardu bila inspiracijom za njegov najpoznatiji komad napisan je i utjecajan esej "Smrt Hamneta i nastanak Hamleta".

Film, međutim, nije utemeljen na njemu, već na romanu Hamnet Maggie O'Farrell koja je poštivala historijske činjenice, no kad je riječ o Shakespeareovom privatnom životu njih baš i nema mnogo. Stoga su koscenaristice filma, O'Farrell i Chloé Zhao, imale sasvim dovoljno prostora za imaginaciju, a najveći dobitnik je lik Willove supruge, Anne Hathaway koju svi zovu Agnes. 

O čemu se radi?

Ovdje je Agnes (Jessie Buckley) zapravo centralni lik filma, priprosta djevojka koju odlikuje iznimna povezanost s prirodom, zbog čega je neki proglašavaju i vješticom, no strastvena ljubav koja se rađa između nje i mladog majstora rukavičara Williama Shakespearea (Paul Mescal), burna je i gotovo taktilna.

Žena ljubavnica s vremenom će postati žena majka, no njezina strast i energija ostat će isti, osobito kad se za vrijeme epidemije kuge mora boriti za život svoje djece. Ipak, bolest će odnijeti život 11-godišnjeg Hamneta, i to dok se Shakespeare nalazi u Londonu gdje radi sa svojom trupom, što će mu Agnes kasnije neprestano predbacivati. 

William i Agnes na različite će se načine nositi s bolom, on će ponovno otići raditi u London, dok ona u svom skučenom svijetu Stratforda-upon-Avona ne uspijeva pronaći oslonac uz čiju bi pomoć lakše preboljela gubitak.

"Ono što je dano, može u svakom trenutku biti i uzeto", izgovara Shakespeareova majka Mary (Emily Watson) rečenicu koja je mnogima u to vrijeme bila jedina utjeha, no Agnes to nije dovoljno pa kreće u London s mnogo nade pogledati premijeru Willove predstave koja dijeli ime s njihovim neprežaljenim dječakom. 

Iako smo se nagledali filmova i serija koje prikazuju svakodnevni život Elizabetinskog doba, Zhao pronalazi način da nam ga prikaže na neki novi način koji djeluje autentično i realistično, gotovo dokumentaristički.

To, dakako, utječe i na utemeljenost likova: Agnes i Will su, kako bi rekle suvremene romantične komedije, par iz snova, ali ne samo zato što su oboje zgodni i privlačni, već upravo zato što ih doživljavamo stvarnima, ili barem stvarnijima od njihovih brojnih filmskih prethodnika.

Pronalazeći ključ za priču u liku Agnes, a ne u Shakespeareu, Chloé Zhao feministički daje glas onoj koju povijest jedva da i registrira. Dok Will u Londonu niže svoje nevjerojatne stihove, ona nema mogućnost da bol kanalizira u umjetnost, već je živi u svakoj sljedećoj sekundi.

Zvuči kao klišej, no način na koji je tumači Jessie Buckley, žena animalne energije, podigrane inteligencije i očiju koje ne mogu sakriti niti jednu emociju, sve je samo ne klišej.

Nije ništa lošiji, već samo manje prisutan na platnu, Paul Mescal u ulozi Shakespearea. Njih dvoje, s ostatkom postave, sjajno funkcioniraju unutar filmske tapiserije koju Zhao plete sitnim, minimalističkim potezima, no iznimno sigurno i efektno sve do moćne završnice.  

Tipični oskarovski film

No, da bi finale bilo tako moćno, ipak je trebalo učiniti nekoliko sitnih intervencija: iako film vrlo pažljivo koristi bardov privatni život kako bi na toj podlozi kreirao snažnu priču i većinom izbjegava manipulacije činjenicama, u jednom važnom detalju ipak nije mogao odoljeti. 

Iako to nigdje izrijekom ne tvrdi, film pukim slijedom događaja sugerira kako je Hamlet nastao neposredno nakon smrti Hamneta, dok je u stvarnosti između Hamnetove smrti i Hamletove premijere Shakespeare producirao niz duhovitih i poletnih komedija, među kojima su i klasici kao što su Vesele žene windsorske ili Mnogo vike ni za što.

To je sitna manipulacija koja je zapravo bila dramaturški nužna kako bi se postigao melodramatski efekt, odnosno realizirala završnica koja je zaista emotivno razarajuća.

Ukratko, riječ je o tipičnom oskarovskom filmu, samo mnogo boljem nego što je uobičajeno, inteligentnom, snažnom i brutalno emotivnom.

Pa iako u ovom trenutku na kladionicama još uvijek zaostaje za Andersonovom Jednom bitkom za drugom, ne bi ga nikako valjalo unaprijed otpisati. Što se pak odlaska u kino tiče, za svega osam eura dobit ćete jednu od rijetkih prilika da se u kinu isplačete, a da se zbog toga ne osjećate posramljeno.

Ocjena: 4.5/5