JANE Austen napisala je šest romana, što se nakon više desetljeća eksploatacije pokazalo kao mnogo premalo za neutažive holivudske potrebe. Sva su njezina djela više puta adaptirana za film i televiziju, a kad su iscrpljene priče iz njezinih najpoznatijih romana, posezalo se i za manje poznatim naslovima, poput kratke epistolarne novele "Lady Susan" i nedovršenog romana "Sanditon".

I uz sav taj interes iznenađuje činjenica da je "Razum i osjećaji", prvi objavljeni roman Jane Austen, prije nove verzije imao samo jednu zapaženu kinoadaptaciju. Riječ je o filmu iz 1995. godine, koji je režirao Ang Lee prema Oscarom nagrađenom scenariju Emme Thompson. Taj je film, po mnogima najbolja ekranizacija nekog djela Jane Austen, sve do danas ostao mjerilo s kojim se svaka nova adaptacija mora uspoređivati.

Neodoljivo je šarmantan i duhovit, vizualno očaravajuć, a ima i toliko atraktivnu glumačku ekipu - Emmu Thompson, Kate Winslet, Hugha Granta, Alana Rickmana i Toma Wilkinsona - da je razumljivo zašto se toliko dugo nitko nije upuštao u novu kinoadaptaciju. 

Film po ukusu Generacije Z

Ipak, prošlo je više od trideset godina, a nove generacije trebaju nove, vlastite verzije popularnih priča pa se jedna takva, čini se, namijenjena ponajprije generaciji Z, ovih dana pojavila i u kinima. U skladu s ukusom koji se često pripisuje generaciji Z, odnosno sklonošću autentičnosti i dozi sirovosti, autorski dvojac, koji čine redateljica Georgia Oakley i scenaristica Diana Reid, opredijelio se za posve drugačiji pristup. 

Novu verziju nose uglavnom etablirani britanski i europski glumci, ali bez holivudskih zvijezda kakve je okupila adaptacija iz 1995. Umjesto kostimografske raskoši, likovi nose mnogo skromnije haljine, primjerenije njihovu društvenom statusu i životu na selu

Umjesto vizualne zavodljivosti i dopadljive palete pastelnih tonova, novi film bira naturalistički pristup, s čestom uporabom kamere iz ruke i prigušenom paletom u kojoj prevladavaju zemljani tonovi.

I, logično, umjesto šarma i romantične vedrine Leejeve adaptacije, ovdje prevladavaju nešto mračniji, također realističkiji, dramski tonaliteti. Priča je poznata, a nova je verzija uglavnom vjerna predlošku. Nakon smrti oca, njegova udovica i tri kćeri, zahvaljujući nepovoljnom položaju žena na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće kad je riječ o nasljeđivanju i raspolaganju imovinom, ostaju bez obiteljskog imanja.

Ljubavni krahovi sestara Dashwood

Imanje je, naime, pripalo Dashwoodovom sinu iz prvog braka, Johnu (Tom Brooke), koji prilikom useljenja s vlastitom obitelji ne tjera maćehu i polusestre iz kuće, no odnosi između dvaju dijelova obitelji toliko su loši da majka (Caitríona Balfe) odluči prihvatiti ponudu da se presele u trošnu kućicu u provinciji.

Ipak, prije nego što se to dogodi, najstarija sestra Elinor (Daisy Edgar-Jones) doživljava romansu s bratom Johnove supruge Fanny (Stacy Martin), Edwardom (George MacKay), ili barem misli da je riječ o romansi. Slično kao što je u to, nešto kasnije, uvjerena i njezina mlađa sestra Marianne (Esmé Creed-Miles), kad prilikom jednog nezgodnog pada upozna mladića Willoughbyja (Frank Dillane) i započne se viđati s njim. 

Elinor utjelovljuje razum iz naslova: ljubavno razočaranje proživljava u sebi, pateći u tišini, uz dozu samokažnjavanja, ali i dostojanstva. Marianne je njezina suprotnost, utjelovljenje drugog dijela naslova filma, koju će tuga zbog ljubavnog kraha dovesti na rub smrti.

Žene su drugotne u svemu, čak i u ljubavnim odnosima

Redateljica Georgia Oakley, koja se i u svom prvijencu, filmu "Blue Jean", drami o lezbijskoj nastavnici tjelesnog odgoja u homofobnoj Velikoj Britaniji 80-ih godina, bavila položajem žena u društvu, u novom filmu naglasak je stavila na mračne tonove kojih roman Austenove nije posve pošteđen. Iz njega je jasno kako žene nisu drugotne samo kad je riječ o nasljeđivanju, već su u tom položaju u svakom društvenom odnosu u kojem se zateknu. 

Stoga u prvi plan stavlja ono što je u romantičnim adaptacijama često ostajalo u pozadini: činjenicu da ljubav za žene tog vremena nije bila samo pitanje osjećaja, nego i ekonomske sigurnosti i društvenog položaja. U svijetu u kojem žene gotovo da ne kontroliraju vlastitu sudbinu, ljubavno razočaranje može postati i egzistencijalna katastrofa.

Na taj su način Oakley i njezina scenaristica snimile bitno drugačiji film od onog koji su potpisali Emma Thompson i Ang Lee, svakako mnogo mračniji, ozbiljniji i društveno kritičniji. Ipak, nuspojava ovakvog pristupa je dojam odlično odrađene školske zadaće: sve je ovdje u najboljem redu, jedino što nedostaje jest vau-efekt.

Njegov izostanak najlakše se uočava u glumačkom sektoru. Dvije starije sestre Dashwood dobile su zaista uvjerljive interpretatorice: već spomenuta Daisy Edgar-Jones izvrsna je u ulozi najstarije sestre, a gotovo je jednako upečatljiva i Esmé Creed-Miles kao Marianne, pa kompliciran odnos dviju sestara koje predstavljaju potpuno suprotne osobnosti, odnosno antipodne pristupe životu i ljubavi, filmu osigurava mnogo jaču tenziju nego njihovi ljubavni odnosi. 

Solidna je i najmlađa sestra Margaret (Bodhi Rae Breathnach iz "Hamneta"), no ona s trinaest godina nema mnogo prostora u ljubavnim zapletima. Zato, među ostalim, još više dolazi do izražaja veteranka Fiona Shaw, koja kao gospođa Jennings doslovno krade šou kad god se pojavi na platnu.

Muški likovi bez karizme

Odabir glumaca za muške likove, međutim, nije baš tako uspio. Willoughby i pukovnik Brandon, u interpretacijama Franka Dillanea i Herberta Nordruma, nemaju karizmu koja bi objasnila privlačnost njihovih likova, a ni kemije s partnericama nema na vidiku. Tek je George MacKay u ulozi Edwarda Ferrarsa pronašao potreban ton i emociju, pa čak i kad s vremena na vrijeme, nekim sitnim gestom ili grimasom, podsjeti na Hugha Granta to nije antipatično, dapače. 

Ukratko, nova verzija "Razuma i osjećaja" doima se pomalo štreberski, no to ne znači da je loša. Njezin problem nije u samom filmu, već u onom drugom filmu, trideset godina starijem, no mnogo lepršavijem, šarmantnijem i zavodljivijem. Iako sam film iz 1995. gledao barem tri puta, kad bih sutra morao birati koji ću ponovno pogledati, ne bih se dvoumio ni sekunde. Dajte mi Emmu i Hugha!

Ocjena: 3,5/5