STEPHEN King stoji iza nekih od najpoznatijih priča strave. Kao autor koji je stvorio psihotičnog Jacka Torrancea u "Isijavanju" i monstruoznog klauna Pennywisea u romanu "Ono", djeluje kao osoba koju nijedan horor ne može uznemiriti. Teško je zamisliti da bi čovjek s takvom maštom mogao imati slabe živce za filmske strahote. Ipak, postoji jedan film koji ga je toliko prestrašio da ga nije mogao pogledati do kraja, piše Far Out Magazine.

Kingov izbor modernih horora

King je poznat kao veliki filmofil i poznavatelj žanra, a svojedobno je sastavio i listu deset omiljenih modernih horora. Na njoj su se našli naslovi poput Snyderove "Zore živih mrtvaca" te filmova "Užas iz dubine" i "Put bez povratka".

Posebno je izdvojio remake filma "Zadnja kuća nalijevo" iz 2009. godine, koji je opisao kao "najbolji horor novog stoljeća". Dodao je da se radi o "najbrutalnijem i najbeskompromisnijem filmu prikazanom u američkim kinima još od portreta serijskog ubojice Henryja".

Film koji nije mogao dovršiti

Na njegovoj se listi našao i "Projekt Vještica iz Blaira" redatelja Daniela Myricka i Eduarda Sáncheza. Film je podijelio publiku, ali King ga je u svojoj publicističkoj knjizi "Danse Macabre" opisao kao "najgoru noćnu moru koju ste ikada imali". Njegova snaga leži u tome što pogađa iskonske strahove i postavlja pitanje je li sve što gledamo stvarno.

Uspio je uvjeriti publiku da gleda autentične snimke, zbog čega su nevidljiva prijetnja i sama vještica postali strašniji od bilo čega što bi Hollywood mogao stvoriti s velikim budžetom. Upravo taj nedostatak uglađenosti čini iskustvo duboko uznemirujućim.

King je za portal Bloody Disgusting objasnio da je tajna uspjeha filma bila u domišljatosti, jer publika tada još nije bila naviknuta na format "pronađene snimke". Film je gledao u bolničkoj sobi 1999. godine, dok se oporavljao od prometne nesreće koja ga je gotovo stajala života. Na polovici filma zatražio je od sina da ga ugasi.

"To je vjerojatno bio jedini put u životu da sam odustao od horora na sredini jer sam bio previše prestrašen da nastavim. Jednostavno sam izludio od straha", prisjetio se King.

Realizam kao izvor jeze

Nakon što je kasnije ipak pogledao film do kraja, u svojoj je knjizi opisao završnu scenu. "Čuje se tupi udarac dok to nevidljivo stvorenje s leđa pada na Heather. Kamera ispada i prikazuje mutno ništa. Film završava. A ako ste poput mene, gledate odjavnu špicu i pokušavate pobjeći od prestrašenog desetogodišnjaka u kojeg ste se upravo pretvorili."

Kingova reakcija ima posebnu težinu s obzirom na to kakve je svjetove stvorio za svoje čitatelje, od klaunova u kanalizaciji do apokaliptičnih vizija. Činjenica da ga je "Projekt Vještica iz Blaira" toliko pogodio nije slučajna. Realizam niske produkcije i odluka da se čudovište nikada ne prikaže aktivirali su nešto duboko: čisti užas bez suvišnih detalja.

U vrijeme kada se horor oslanjao na vizualni spektakl, ovaj je film učinio suprotno i zamaglio granicu između fikcije i stvarnosti. Za autora koji je karijeru izgradio na onome što vreba iz mraka, ovaj je film možda bio i previše poznat.