NAVODNO je sve počelo s tetovažom lika Frankensteinove nevjeste koju je Maggie Gyllenhaal ugledala na ruci jednog muškarca, što ju je ponukalo da pogleda film The Bride of Frankenstein Jamesa Whalea iz 1935. godine. Riječ je o nastavku klasičnog filma Frankenstein istog redatelja iz 1931. godine, koji pripovijeda o stvaranju životne družice Stvoru kojega je oživio u prethodnom filmu.

Gyllenhaal je bila iznenađena što se lik Nevjeste u filmu pojavljuje tek na samom kraju, na svega nekoliko minuta i to bez ijedne izgovorene rečenice pa je logično zaključila da je pogrešan ili naslov ili sam film. 

Nekoliko filmova snimljenih na istu temu donekle su popravili stvar, pokušali su se baviti Frankensteinovom nevjestom iz perspektive društvenog statusa žene (The Bride iz 1985. sa Stingom i Jennifer Beals) ili pak njezinih unutarnjih previranja (Mary Shelley's Frankenstein, 1994. u kojemu ju je igrala Helena Bonham Carter), no nitko temi nije prišao s ovako izravnim feminističkim motivom, odnosno pokušajem da lik Nevjeste iz objekta konačno pretvori u subjekt, kao što to čini ovaj novi film Maggie Gyllenhaal, a što naglašava i onim uskličnikom u naslovu filma, Nevjesta!, odnosno The Bride!.

Zašto je Frankensteinova nevjesta ljuta

I ovdje Nevjesta oživljava kao posljedica želje Frankensteinovog Stvora (koji sam sebe ovdje naziva Frankensteinom) da konačno dobije družicu. "Nikad nisam imao snošaj", posve direktno otvara temu Stvor kod doktorice Euphronius.

Tridesete su godine prošlog stoljeća u Chicagu, što znači da je od Stvorovog rođenja prošlo tek nešto manje od 120 godina. Što jest jest, sto i kusur godina nejebice nije mali problem, ali nije samo to u pitanju: Stvor priznaje kako se još mnogo teže nosi s usamljenošću.

Srećom, dr. Euphronius očito je gledala prva dva filma o Frankensteinu i njegovom Stvoru pa je tehnološki dobro potkovana i ne drami mnogo vezano uz tehnologiju oživljavanja mrtvih, no za ispunjavanje Stvorove želje nedostaje joj sirovina, zgodan ženski leš. Srećom, neposredno prije toga u nekoj gužvi u kojoj su sudjelovali mafijaši odranije poznati policiji stradala je nesretna prostitutka Ida koja će se Stvoru dopasti na prvi pogled, još dok je bila leš.

Kad Ida oživi samo kako bi postala družica nepoznate rugobe nije baš oduševljena situacijom u kojoj se zatekla, dapače vraški je ljuta, a takva će uglavnom ostati do kraja filma. Mora se reći s dobrim razlogom, uostalom nitko ju ništa nije pitao o tome želi li biti uskrsnuta.  

Ida i Frankie kao Bonnie i Clyde

Odnos između Nevjeste i Frankieja, kako ga ona zove od milja, isprva će doduše biti malo nezgrapan i kvrgav, što je razumljivo jer ne ustaje se baš svaki dan iz mrtvih, no kako će film dalje odmicati tako će oni sve manje podsjećati na klišejizirane junake gotičkih ljubića, a sve više na Bonnie i Clydea i slične romantične moderne i postmoderne heroje.

Maggie Gyllenhaal predivna je, pametna i hrabra glumica koju odlikuje jedinstvena filmska pojava, senzibilitet i tehnika pa mi je teško reći gdje mi se više sviđala, kao tajnica u istoimenom BDSM klasiku, u Časnoj ženi gdje je igrala nasljednicu trgovca oružjem koja se nađe usred međunarodne geopolitičke spletke ili kao osviještena prostitutka s poduzetničkim drajvom u seriji Davida Simona The Deuce, a njezin prvi redateljski pokušaj Lost Daughter (Izgubljena kći) nagovijestio je karijeru dostojnu one glumačke.

Ipak, tzv. prokletstvo drugog albuma kao da je iz muzičkih voda prešlo i na film te zaskočilo Gyllenhaal na njezinom drugom autorskom projektu.

U njemu kao da je željela pokazati i snimiti sve, a koliko su pretenzije bile goleme vidi se i po glumačkoj podjeli bogatoj zvijezdama u kojoj jedan Christian Bale igra ulogu Stvora koja je objektivno, s obzirom na masku koja ga čini teško prepoznatljivim, ispod njegova renomea.

Nevjesta s uskličnikom

Film je žanrovski hibrid horora, krimića, gotičkog ljubića, mjuzikla, komedije i filma ceste - nema čega nema, a jednako obilje vlada i u pripovjednim i režijskim postupcima, scenografiji, kostimografiji, općem dizajnu i vizualnom prosedeu. Ukratko, u ovom slučaju ne vrijedi ona narodna da od viška glava ne boli.

Sve je ovdje napravljeno s ciljem da nas fascinira bogatstvom, i to ne samo produkcijskim, već i stilskim i idejnim. Film zaokružuje pripovjedačica Mary Shelley, autorica čuvenog romana Frankenstein ili Moderni Prometej, koja bi trebala pripremiti teren i motivaciju za film koji govori o Nevjesti, a ne o Frankensteinovoj nevjesti, no to čini neartikulirano, nekim općim i zamumuljenim mistifikacijama koje malo što donose, a dosta vremena odnose. Neće proći mnogo vremena dok ne shvatimo da slično vrijedi i za film u cjelini.

U istoj su funkciji i povremeni monolozi Nevjeste s uskličnikom koji lišeni sintakse nabacuju pojmove i asocijacije kao na kakvom testu za Alzheimerovu bolest, te tako u prvom redu svjedoče o bogatom vokabularu i flambojantnom karakteru glavne junakinje, no o malo čemu drugom.

Uz nju, takvu energičnu, ekstrovertiranu i ekstravagantnu, sada introvertirani i skromni Stvor sve više od subjekta postaje objekt. 

Feministička punk nevjesta

Daleko od toga da Nevjesta! nema šarma i kvalitete, film je zanimljiv već od same ideje davanja glasa i slušanja želja žene stvorene za zabavu - nije slučajno kreirana od prostitutke – pa sve do njezine emancipacije i izrastanja u feminističku punk nevjestu, što joj, međutim, neće donijeti sreću. 

Iako energetski snažan i značenjski raskošan, film je toliko preopterećen intelektualizmom i stilizacijama da gledatelj u toj šumi označitelja i označenoga lako izgubi fokus, a s njime i interes za priču i likove.

Jessie Buckley, za koju se očekuje da za tjedan dana postane ponosna vlasnica Oscara za najbolju glavnu glumicu (Hamnet), ponovno izvanredno atraktivno i uvjerljivo daje kompleksnost i slojevitost liku koji ne dolazi s uputstvom za glumu, dok je Christian Bale dobar onoliko koliko može biti s licem iza maske prepune nezgrapnih šavova. Silčno vrijedi i za šarmantan nastup Annette Bening u ulozidoktorice Euphronius. 

Genijalna minijatura Zlatka Burića Kiće

To se baš i ne bi moglo reći za karikirano napisane likove policajaca koje jednako karikirano igraju Penelope Cruz i Peter Sarsgaard. Njih dvoje kao da su ispali iz nekog sasvim drugog filma pa se stječe dojam da su kojim slučajem tijekom montaže ostali zaboravljeni na kakvom zametnutom hard disku, film ne bi baš ništa izgubio. 

Pomalo iz drugog filma čini se i Zlatko Burić u ulozi mafijaškog bosa Lupina, no Kićo je toliko urnebesno dobar i duhovit glumac da za njega nijedan film ne može biti pogrešan, ma u kojem registru glumio. Pa je tako i ovdje scena s njim jedan od highlighta filma.

Zašto je Netflix Nevjestu! prepustio Warneru

U tom ludo ambicioznom pokušaju fasciniranja vatrometom ideja i vizuala Nevjesta! se budžetom približila cifri od sto milijuna dolara što je posljednjih godina sve šparniji, ali i sve racionalniji Netflix navelo da odustane od filma. 

Preuzeo ga je Warner Bros. kojemu se uz dug od 30-ak milijardi dolara valjda činilo kako sto milja simo-tamo i ne čini razliku. I bili su u pravu: s obzirom na zahtjevnost filma i ne baš euforične kritike, jako su male šanse da će film vratiti uloženo, no taj minus ionako će, nakon prodaje Warnera, pokriti netko drugi.

Nekoliko se mjeseci činilo kako će se, ironično, vratiti na Netflixov konto, no u posljednji je trenutak uskočio David Ellison pa će ga na kraju ipak Paramount milijune dolara morati upisati na pogrešnu stranu vlastitog računa dobiti i gubitka. 

S obzirom da nam se za to živo fućka, možemo ležerno pogledati na brajt sajd of lajf i ponadati se kako će se karijera Maggie Gyllenhaal ubuduće više držati puta zacrtanog u izvrsnom filmu Izgubljena kći, originalnoj i slojevitoj intimističkoj drami s Olivijom Colman, a manje puta popločenog ekstravagancijama kao što je ova ni živa ni mrtva Nevjesta.

Ocjena: 3/5