STIGLI smo i do drugog susreta na našem turniru gdje čitatelji/glasači biraju najvećeg holivudskog glumca od vremena otkako taj izraz uopće postoji pa do danas. Sudionika je 128, tek smo na meču broj 2 skupine A, pa da što prije prijeđemo na stvar.

S nama su u borilištu dva predstavnika dviju zlatnih era američkog filma, može se reći i zlatne i srebrne, no nije toliko bitna nijansiranost medalja koliko to da su obje ere prilično dobre. Koliko dobre, toliko i različite, a tako isto i njih dvojica.

Talentirani dvojac 

Harvey Keitel prava je tvrda glava s neopranih ulica New Yorka, dok je Gregory Peck vjerojatno i rođen i ispraćen s kravatom oko vrata i ispeglanim sakoom. Na sličan način mogu se opisati i dvije epohe kad bismo morali grubo i u pola rečenice to učiniti.

Drugačije rečeno, možemo zamisliti da je čovjek poput Pecka 50-ih godina imao odvjetnički ured na Petoj aveniji u Brooklynu, a da je dva desetljeća kasnije pred razbijenim prozorima tog ureda drogu preprodavao netko poput Harveya. No ne bi obojica bili na popisu kad bismo ih mogli samo svesti na stereotipe i tu se zaustaviti, ipak je riječ o talentiranom dvojcu koji se pokazao i u ulogama koje izlaze iz kalupa.

Životario u B-produkciji, a onda je pokorio devedesete

Keitel se pojavio kod Scorsesea u Ulicama nasilja (1973.) i vjerojatno bi iste sekunde postao igrač A-kategorije da Marty uz njega nije stavio Roberta De Nira i još mu dodijelio sočniju ulogu, tako da se Harvey već od tog prvog naleta morao boriti s aždajama.

Nekako je isplivao, tijekom tog desetljeća upisao i Taksista, Alice više ne živi ovdje, Plavi ovratnik, Fingers, a ako mislite da ne može daleko od centra grada i suvremenog društva, onda ga gledajte u Duelistima (1977.) Ridleyja Scotta, kada se ganjao s Keithom Carradineom po napoleonskoj Francuskoj, i vidjet ćete da je mogao i može daleko više od pretpostavljenog.

Osamdesetih je životario u B-produkciji, međutim onda se u posljednjem desetljeću 20. stoljeća vratio na velika vrata i već gotovo sijed i posve iskusan dominirao kao gospodin Bijeli, Winston Wolf, naslovni Zli poručnik, možda i središnja uloga karijere, pa su tu Klavir, Thelma i Louise, Bugsy, Smoke, Clockers, Od sumraka do svitanja, Zemlja policajaca, a u istom je ritmu nastavio i u stoljeću kojem trenutačno svjedočimo.

Peck - gromada starog Hollywooda

Gregory je, s druge strane, bio prava gromada na staroholivudski način, suzdržanih izraza lica i gromkog glasa od kojeg utihnu čitave sudnice, saluni i plesne dvorane, a iako nije često mijenjao svoj stil, život je proveo u najrazličitijim žanrovima i u svakom se snašao maestralno.

Pa su tu romantične komedije poput Praznika u Rimu i pravne drame poput Ubiti pticu rugalicu koje nitko na svijetu ne bi bolje iznio, zatim vrhunski trileri Začaran, Slučaj Paradine, Mirage, Rt straha, jednako dobri vesterni Revolveraš, Dvoboj na suncu, Velika zemlja, Žuto nebo, drame poput Džentlmenskog sporazuma, Snjegova Kilimandžara, horor Predskazanje i tako unedogled.

Izdvajaju se možda Momci iz Brazila, iako je pravilnije Dječaci iz Brazila, koje je teško i žanrovski odrediti, a gdje je on odlučio prvi put odigrati zločinca sa 60 i kusur godina, ni manje ni više nego Mengelea, baš otprilike u vrijeme kad se Keitel zahuktavao u industriji. I bio je odličan.

Sve u svemu, Peck ostaje jedno od glavnih lica Hollywooda u vrijeme kad je doista djelovalo da to mjesto posjeduje klasu, a malo je tko glumio u više neprijepornih klasika od njega i nijednom nije podbacio.

Da vidimo što kažu glasači, je li dublji trag ostavio Harvey Keitel ili Gregory Peck, možete glasati u anketi. Pobjednik ide na Anthonyja Hopkinsa u drugom kolu, ali tek kada završimo cijeli uvodni krug.

Ovo je rezultat glasanja prvog kola: