KAKO godine prolaze bez ikakvog pomaka oko njegova desetog i posljednjeg filma, sve je više onih koje Quentin Tarantino iritira svojim javnim istupima. Dvostruki dobitnik Oscara oduvijek djeluje samouvjereno, mnogi smatraju često i na granici arogancije, no to se nekad lakše toleriralo dok je strastveno govorio o opskurnim filmovima, zanemarenim redateljima i, najčešće, samome sebi.

Problem je nastao kada je počeo javno prozivati glumce s kojima nikada nije surađivao, poput Matthewa Lillarda, Owena Wilsona i Paula Dana, što je izazvalo brojne kritike.

S obzirom na to da će njegov posljednji film biti svojevrsni oproštaj, očekuje se da će obilovati svime po čemu je Tarantino poznat, uključujući i ekstremno nasilje. Osim što ga često koristi u vlastitim filmovima, poznato je da redatelj uživa i u gledanju izrazito nasilnih ostvarenja raznih žanrova.

"Samo smo stenjali i smijali se koliko je to sve bilo poremećeno"

Govoreći o filmu Mela Gibsona, "Pasija" (The Passion of the Christ), Tarantino je priznao da mu je njegova brutalnost bila toliko ekstremna da mu je postala smiješna. "Puno sam se smijao tijekom filma", rekao je Bretu Eastonu Ellisu (autor romana Američki psiho), prenosi Far Out Magazine.

"Ne zato što smo pokušavali biti perverzni i smijati se Isusu koji je pretučen. Ekstremno nasilje meni je jednostavno smiješno, a kada odeš toliko daleko, postaje sve smješnije i smješnije. Samo smo stenjali i smijali se koliko je to sve bilo poremećeno", dodao je.

Iako to nije rekao kao kritiku, budući da je "Pasiju" uvrstio među svojih 20 omiljenih filmova 21. stoljeća, takva reakcija iznenadila je mnoge. Film je, naime, ostvario golem komercijalni uspjeh i postao najuspješniji film s oznakom R (zabranjen mlađima od 17 godina) i najuspješnija nezavisna produkcija svih vremena.

Tarantino je pritom pohvalio Gibsonovu režiju, rekavši: "Mel je odradio izvanredan redateljski posao. Uvukao me u to razdoblje." Dodao je i da mu je Gibson, kada mu je ispričao svoju reakciju, rekao da ga gleda "kao da je potpuni luđak", što savršeno sažima koliko je Tarantinova percepcija nasilja često izvan uobičajenih okvira.