FRED WARD preminuo je sa 79 godina. Njegova karijera dobro je poznata filmofilima, a po jednom filmu ostat će zauvijek upamćen.

Throwback na vrijeme kad je Amer rođen u Ohiju mogao odigrati Korejca u filmu bez da mu se udari zabrana na nastavak karijere i kad je lafčina i jebivjetar poput Freda Warda mogao biti okarakteriziran kao nedovoljno dobar materijal za nosećeg glumca. Kad se te dvije stvari spoje u jednu, dobivamo film Remo Williams: Avantura počinje (1985).

Sam naslov sugerira da se studio nadao nastavcima nakon ovog filma, ali činjenica da je i u vrijeme izlaska postojao alternativni naslov (Remo: Nenaoružan i opasan) govori da su bili svjesni da im u ovom slučaju možda želje i realnost neće izaći na isto.

Strip "Uništitelj" (The Destroyer) je već 15-ak godina cirkulirao i bio popularan kod mladih pa je prirodno došlo vrijeme da se transportira i na traku, namjera je bila da se stvori James Bond za radničku klasu pa je unajmljen Guy Hamilton kao redatelj (prethodno imao 007 filmove Goldfinger, Dijamanti su vječni, Živi i pusti druge da umru i Čovjek sa zlatnim pištoljem), a Christopher Wood kao scenarist (radio na Bondovima Špijun koji me volio i na Operaciji Svemir).

Reklo bi se dream team i reklo bi se da će biti pečen budući akcijski klasik o policajcu koji je birokratski mrtav, ali se pod lažnim imenom vraća među žive i uči vještine uz pomoć mentora pa je spreman štititi svijet i američku vladu od raznih urotnika.

Super glavni junak

Remo je super glavni junak, prava Yankee seljačina koja ima pun hladnjak piva i ne mari za autoritete, ali je u borbi sposoban volu iščupati rep. A onda još kad mu se udari protuteža u vidu korejskog učitelja koji jede pola šalice riže za večeru i vodi se kodeksima koji datiraju od pamtivijeka, to mora biti simpatičan duet.

I bio je, ali je valjda tih godina previše bilo miješanja istoka i zapada po filmovima (podsjetimo da je godinu dana kasnije fijasko doživjela i jedna Velika nevolja u Maloj Kini), tako da Remo nije otišao dalje od jednog filma iako je ekipa obećavala. Posve je dobro napravljen, naročito su scene Rema i učitelja Chiuna zabavne, pa ni akcijske većinski nisu loše, ima i izbjegavanja metaka 13 godina prije Matrixa, svega se tu nađe, no nešto je nedostajalo.

U to vrijeme su rekli da je Ward dobar glumac, ali da teško može biti centar filma i to je strašno čuti, ali barem nije izazvalo prevelike kontroverze što je Chiuna igrao Joel Gray, a ne neki uvezeni glumac iz Koreje.

Filmofilska romantika

Malo se tad racionalnije razmišljalo jer em što se za Graya pod šminkom i s njegovim naglaskom ne bi reklo da nije Azijac, em što uopće ne urušava konstrukciju filma i jako je duhovit. Nešto skroz suprotno od onoga što je npr. Mickey Rooney radio u Doručku kod Tiffanyja četvrt stoljeća ranije i zbog čega može biti pritužbi, premda ne toliko iz rasističkih razloga, već čisto estetskih. Gray je čak zaradio i nominaciju za Zlatni globus, priličan uspjeh uzevši u obzir sve okolnosti.

Još su tu bili uvijek kvalitetni i koloritni sporednjaci osamdesetih Wilford Brimley i J. A. Preston, ali film nije vratio zaradom ono što je uloženo, nije ga ni kritika ljubila, tako da je ostao na nivou favorita videoklubova i kasnije kabelskih televizija, što je filmofilski najromantičniji način na koji može proći djelo iz osamdesetih, tako da danas nemamo nijednog mrzitelja Rema Williamsa, a ljubitelja bome ima.

Ako ništa, barem se ne raspravlja bi li naredni Remo trebao biti recimo Will Smith ili možda neka žena, već je Remo ostao jedan, jedinstven, neuprljan franšizom i ludilima koje bi to nosilo. Ostao je Fred Ward.