QUENTIN Tarantino poznat je po tome što otvoreno priznaje utjecaje na svoje stvaralaštvo. Redovito ističe koliko su mu važni filmovi blaxploitation žanra, redatelji poput Jean-Luca Godarda i Sergia Leonea, kao i cijeli opus Federica Fellinija.

Iako je govorio o ljubavi prema raznim žanrovima, Tarantino je posebnu strast razvio prema šezdesetim godinama prošlog stoljeća, desetljeću koje je u središtu njegova filma Bilo jednom... u Hollywoodu. Za njega su šezdesete bile razdoblje društvenih i kulturnih promjena, oslobađanja kreativnosti i redefiniranja normi – što je snažno utjecalo i na tadašnje filmsko stvaralaštvo. Upravo tada, tijekom kasnih 1960-ih i tijekom 1970-ih, otkrio je jednog od svojih najdražih autora.

Radi se o Paulu Mazurskyju, redatelju i scenaristu poznatom po dramama s elementima komedije koje istražuju društvena i moralna pitanja.

Film Bob i Carol, Ted i Alice iz 1969. ostavio je snažan dojam na Tarantina, ne samo zbog tematike seksualne slobode i mijenjanja obiteljskih struktura već i zbog načina na koji je uhvatio duh vremena. Govoreći o svom stvaralačkom uzoru, Tarantino je izjavio: "On je moj najdraži od svih scenarista i redatelja sedamdesetih", prenosi Far Out Magazine.

Iako Mazurskyjevi filmovi djeluju intimnije i manje bombastično u usporedbi s Tarantinovim, obojica dijele fascinaciju promjenama koje je donijela 1969. godina. Njihova djela odražavaju prekretnicu u društvenim vrijednostima i atmosferi jednog turbulentnog razdoblja.

Gledajući Tarantinov pristup kroz prizmu Mazurskyjevog nasljeđa, postaje jasno koliko je duboka njihova povezanost – ne u stilu, nego u duhu i tematskom fokusu.