RETURNAL nikada nije bio moja šalica čaja. Svjestan sam da se radi o kvalitetnom naslovu i razgovarao sam s gomilom ljudi koji su tvrdili da se radi o jednoj ponajboljih Sonyjevih ekskluziva, ali jednostavno me nije "uhvatilo". Upravo zato, bio sam i pomalo skeptičan prema Housemarqueovoj novoj igri koja je po mnogočemu podsjećala na njihov prethodni hit, Returnal.

Ovog puta su me uspjeli "upecati".

I mislim da je tajna u priči koja me ovog puta uvukla. Naime, priča više nije gurnuta u drugi plan kao izgovor za akciju, već predstavlja ključni pokretač atmosfere svemirskog horora.

Radnja prati Arjuna Devraja, operativca elitne postrojbe Echelon IV, kojem je glas i izgled posudio glumac Rahul Kohli. Njegov je zadatak sletjeti na predivan, ali opasan planet Carcosa kako bi istražio misteriozni nestanak triju prethodnih ekspedicija koje je poslala megakorporacija Soltari.

Njihov cilj bio je, očekivano, rudarenje moćnog energetskog resursa zvanog Lucenit, no za Arjuna ova misija ima i duboko osobnu težinu jer traga za osobom iz vlastite prošlosti.

Možda niste zainteresirani za priče pucačina, ali odlična je

Između fajtova, igrači se vraćaju u takozvani Prolaz (The Passage), drevni "carkosijanski" hram koji funkcionira kao sigurna zona i središnji hub. Ondje je moguće razgovarati s preživjelim članovima posade i preslušavati zapise, polako otkrivajući pozadinu cijele ove priče.

Ako volite priču, ovo je izvrsno, ali ako ste samo u run & gun raspoloženju, ovo bi vam moglo biti malo previše. Osobno, volim da mi priča da svrhu tom manijakalnom rokanju. Tu dolazimo i do borbe i ona će biti jasna svima koji su imali prilike zaigrati Returnal jer Housemarque nije previše filozofirao već samo ispeglao ono što je već savršeno funkcioniralo.

Preživljavanje zahtijeva konstantno kretanje, skakanje s pomoću platformi, privlačenje užetom i strelovito izmicanje kroz ekrane prepune neonskih projektila što, da si ne lažemo, na momente djeluje kao savršen recept za napad epilepsije.

Međutim, najveća inovacija u mehanici igre koja drastično mijenja ritam okršaja je uvođenje Soltari štita. Umjesto pukog bježanja, igrači sada mogu namjerno blokirati i apsorbirati specifične plave neprijateljske napade, pretvarajući prikupljenu energiju u razornu ofenzivnu moć za vlastito carkosijansko oružje.

Red RPG-a, red rokanja

Kasnije u igri, otključava se i mehanika pariranja kojom se odbijaju crveni napadi, što borbi daje još dublju taktičku notu. Najveći generator napetosti u igri je pomrčina koja je nešto kao dinamički modifikator okoliša. Kada se aktivira, planet se transformira u užareni pejzaž, neprijatelji postaju osjetno agresivniji, a čak i korisni artefakti dobivaju negativne nuspojave. Ipak, preživljavanje ovih "nabrundavanja" težine donosi i najvrjednije nagrade.

Ono što igru čini otvorenijom za turiste poput mene je to da je igra blaža nego Returnal i oprostit će vam puno više nego prethodnik iz 2021. U klasičnim naslovima ovog žanra smrt znači potpuni gubitak opreme, no ovdje igrač zadržava ključna glavna i energetska oružja.

Time se u eliminira onaj poznati osjećaj bespomoćnosti na početku novog pokušaja. Prikupljeni resursi ostaju s igračem i ulažu se putem umjetne inteligencije "Primary" u Maticu oklopa (Armour Matrix). Sustav je osmišljen kako bi svaki pokušaj, koliko god kratak bio, rezultirao nekim oblikom napretka. Resilience, Command i Drive što bi bilo kao obrana, napad i brzinu prikupljanja EXP-ova.

Osim Lucenita, skupljate i rijetki resurs zvan Halcyon, kojim se otključavaju elitne sposobnosti, poput mehanike Second Chance koja omogućuje trenutačno oživljavanje usred borbe protiv masivnih bossova (koji su. čisto onako usput, vrlo teški za srediti). Kako bi se spriječila repetitivnost, uveden je i World Dial, odličan sustav koji dopušta teleportaciju u već otkrivene biome. Zahvaljujući tome, trajanje ciklusa ciljano je svedeno na eksplozivnih 30 minuta.

Čak i ako niste fan Returnala, provjerite Saros

O tehničkim aspektima nećemo predugo, ali spomenut ću da je ovo PS ekskluziva što znači i da je besprijekorno ispeglana i optimizirana na baznoj, ali i na Plejki Pro. Iako koristi Unreal Engine 5, dizajneri su namjerno izostavili zahtjevne tehnologije poput Lumena i Nanite geometrije kako bi apsolutni prioritet ostao na framerateu.

Ipak, razlika između obične i Pro verzije ponovno je očita. Iako se ne radi o jednoj od onih "nebo i zemlja" situacija, razlika se definitivno osjeti i ovo je još jedan u nizu naslova koji potencijalne kupce guraju u smjeru Pro konzole.

DualSense ponovno radi svoj posao i osjetit ćete svaki pokret, svaki napad i svaki pogodak, ali ovog puta morao sam obuzdati intenzitet vibracija jer u jednom su me trenutku počele nervirati i ometati u igri.

Soundtrack (a to je nešto o čemu u igrama nedovoljno pričamo) je također odličan i iza njega stoji Sam Slater koji je prije ovog radio Battlefield 2042, ali vidim da u se često spominje i suradnja s Hildur Guðnadóttir na seriji Chernobyl i Jokeru. No, ovo je prvi samostalni projekt na kojem sam ga zamijetio i odradio je fenomenalan postao, tim više jer se savršeno isprepliće s 3D zvukom, pojačavajući ritam i napetost.

U zaključku želim samo reći da je Saros apsolutni skok u odnosu na Returnal i ako vas je, poput mene, na prvu odbila usporedba s prethodnom igrom, obavezno joj dajte šansu jer ugodno ćete se iznenaditi. Housemarque bez ikakve je sumnje izbacio svoju najbolju igru do sad, a kako stvari stoje dobili smo još jednu PS ekskluzivu koja se ne propušta.

Roguelit(k)e žanr prolazi kroz svoju (ponekad iritantnu) renesansu i možda vam se čini da je već predugo tu i da bi tvorci igara trebali malo stati na kočnicu, Saros je jedan u dugom nizu argumenata u prilog tome da žanr itekako ima što ponuditi ako kreatori imaju ideje. No, bili fanovi žanra ili ne, Saros je nešto što biste svakako trebali provjeriti.

Ocjena: 9/10