ROBERT Duvall zanimljiv je primjer kako današnja filmska publika gleda na zvijezde iz prošlih desetljeća. Iako je surađivao s najvećim imenima Novog Hollywooda, nikada nije stekao jednak status kao njegovi suvremenici.

Rijetko ga se spominje uz Ala Pacina, Jacka Nicholsona ili Roberta De Nira, premda iza sebe ima jednako impresivnu filmografiju i niz izvanrednih uloga. Dok su Pacino i De Niro dobili najveće pohvale za svoje nastupe u prva dva filma trilogije Kum, Duvall je bio tiha snaga uz njih.

Lik obiteljskog odvjetnika Toma Hagena odigrao je s dostojanstvom i mirnoćom, a upravo je njegova izvedba bila poveznica koja je film držala na okupu. Za tu ulogu nominiran je za Oscara za najboljeg sporednog glumca, ali o toj ulozi se i danas govori mnogo manje nego o drugima.

Njegova samozatajna karijera ogleda se i u drugim filmovima. Akademija ga je nominirala za uloge u Velikom Santiniju i Cijeni pravde, a Oscara je osvojio za dramu Nježno milosrđe. Ipak, nijedan od tih filmova nije ostavio jednak trag u kolektivnom pamćenju kao najpoznatiji radovi Pacina, De Nira i Nicholsona.

Malo je vjerojatno da bi Duvall zbog toga bio ogorčen. Oduvijek je prvenstveno bio glumac koji se predano posvetio svakoj ulozi. Svoj je talent donosio različitim žanrovima, od kriminalističkih priča i vesterna do akcijskih filmova i komedija. Njegova mirna i postojana karijera ipak potiče zanimljivo pitanje: koje filmove iz vlastitog opusa Duvall smatra podcijenjenima?

Neočekivani odabir s televizije

Na to pitanje odgovorio je 2022. godine u razgovoru za AV Club, prenosi Far Out Magazine. Prisjetio se filma na koji je naišao slučajno, gledajući televiziju. "Prije dvije noći vidio sam film na koji sam potpuno zaboravio, zvao se Kažnjenici (Convicts)", rekao je, misleći na dramu iz 1991. smještenu na plantažu šećerne trske u Teksasu početkom 20. stoljeća. "To je jedna od najboljih izvedbi koje sam ikada dao", dodao je.

Scenarij je napisao Horton Foote, njegov suradnik s filma Nježno milosrđe. Duvall u filmu glumi starijeg veterana Građanskog rata koji na plantaži zapošljava osuđenike. Kada se zbliži s mladim dječakom, kojeg tumači Lukas Haas, priča prerasta u dirljivo suočavanje sa starenjem i smrtnošću. Iako je Duvall dobio pohvale za izvedbu, sam film prošao je gotovo nezapaženo.

Projekt iz strasti

Kao drugi primjer, Duvall je naveo film koji je prošao znatno bolje i donio mu još jednu nominaciju za Oscara za najboljeg glumca. Riječ je o njegovom osobnom projektu Apostol (The Apostle) iz 1997. godine. Scenarij je napisao još u osamdesetima, a više od desetljeća borio se da film ugleda svjetlo dana. U njemu glumi problematičnog južnjačkog propovjednika, što mu je omogućilo da istraži temu vjere koja mu je bila posebno važna.

Film je bio uspješan u kinima i hvalili su ga kritičari, no izazvao je i podijeljene reakcije - neke vjerske zajednice nisu ga prihvatile, a ni dio sekularne publike nije bio zadovoljan.

Ta podjela donekle je umanjila dojam filma, iako je za Duvalla Apostol predstavljao veliki profesionalni i osobni uspjeh. Posebno su mu značile dvije reakcije: pismo Marlona Branda, koji je pohvalio film, te poruka evangelista Billyja Grahama, koji je pohvalio način na koji je pristupio temi vjere.