BEZ PREVELIKE pompe Scarlett Johansson postala je jedna od najzanimljivijih glumica današnjice. Iako se često govori kako glumci koji uđu u Marvelov svemir automatski gube umjetnički kredibilitet, njezin primjer pokazuje suprotno - uloga Crne udovice samo je naglasila koliko je raznovrsna i odvažna kao glumica. Koliko bi glumica uopće moglo snimiti filmove poput Šaptača konjima, Vicky Cristina Barcelona, Osvetnici, Priča o braku i Pod kožom?

Početak karijere: Talent prepoznat još u djetinjstvu

Scarlett je na filmskom platnu debitirala još kao dijete. Glumila je kćer Seana Conneryja u trileru Just Cause iz 1995., a već godinu dana kasnije ostvarila je prvu glavnu ulogu u nezavisnom filmu Manny & Lo, koji je prvi skrenuo pažnju redateljice Sofije Coppole. Veću pažnju privukla je sporednom ulogom u Šaptaču konjima Roberta Redforda, ali prava zvijezda postala je tek nakon uloge u Izgubljeni u prijevodu, gdje je briljirala kao mlada žena izgubljena u Tokiju. Bio je to njezin prijelaz iz djetinjih uloga u svijet odraslih.

Ta je uloga obilježila početak novog poglavlja, ali i početak razdoblja u kojem je industrija počela forsirati njezin izgled više nego njezin talent. I sama je priznala koliko joj je bilo teško kada se odjednom našla u fokusu muškog pogleda - više zbog izgleda nego zbog glumačkog talenta. U intervjuu za Vanity Fair 2025. godine otvoreno je progovorila o osjećaju nelagode i svojevrsne iskorištenosti u tim godinama.

"Uzbudljivo je kada u mladosti počneš otkrivati tko si i izražavati se kroz izgled i ponašanje, ali onda se okreneš i pomisliš: ‘Čekaj, zar sam sad nečiji objekt požude?’", rekla je. "Ne želim reći da sam bila iskorištavana jer je to teška riječ... ali, da, bilo je to nešto slično."

Marvel kao neočekivano oslobođenje

Dok su mnogi njezini kolege u Marvelu naišli na kritike zbog prodaje "umjetničke duše", Johansson je iz te franšize izašla snažnija i slobodnija nego ikad. Sama kaže kako joj je Marvel pomogao izaći iz kalupa u kojem se našla - a upravo su nakon toga uslijedili najzanimljiviji projekti njezine karijere. Eksperimentalni film Pod kožom, crnohumorna satira Zdravo, Cezare! braće Coen, sjajni Jojo Rabbit Taike Waititija i osebujni Asteroid City Wesa Andersona pokazali su njezin pravi raspon i hrabrost u izboru uloga.

I dok brojne glumice s godinama polako nestaju s velikih ekrana - bez obzira na izgled ili talent - Johansson je uspjela izbjeći taj scenarij. Prigrlila je blockbuster filmove, ali istovremeno traži i zahtjevnije, dublje uloge. U posljednje vrijeme sve se više spominje i kao redateljica, a kritike na njezin rad iza kamere su odlične. Možda je upravo to sljedeće poglavlje u karijeri žene koja nikada nije pristajala na predvidljivost.