BLIŽI se dodjela nagrada Emmy, događaj koji s nestrpljenjem očekuju svi ljubitelji televizije. Ove godine natječu se produkcije koje bi mogle obilježiti cijelu generaciju, među kojima su "Widow's Bay", "The Pitt", "The Bear" i "Slow Horses". Većina serija koje su osvojile Emmy ili su bile nominirane za tu nagradu i danas imaju status klasika.

Unatoč tome, neke od nagrađivanih serija više ne izgledaju jednako dobro kao nekada. To ne umanjuje njihovu kvalitetu i zasluženost priznanja, ali različiti razlozi, od promjena u društvu do kontroverzi vezanih uz glumce, čine ih problematičnima za današnju publiku. Collider je izdvojio nekoliko serija koje su po njihovom mišljenju "ostarjele poput mlijeka".

Kuća od karata (2013. - 2018.)

Iako je "Lillyhammer" tehnički bila prva Netflixova originalna serija, "Kuća od karata" bio je njihov prvi pravi hit i politički triler koji je streaming servis pozicionirao kao ozbiljnog proizvođača sadržaja. Serija je postigla ogroman uspjeh zahvaljujući vrhunskoj glumi i napetoj priči, a publici je predstavila koncepte poput "binge-watchanja" i podigla svijest o "spoilerima".

Tijekom emitiranja prikupila je 56 nominacija za Emmy i postala prva streaming serija nominirana u glavnim kategorijama. Osvojila je sedam nagrada, uključujući i onu za režiju Davida Finchera, te se i dalje smatra jednim od najboljih političkih trilera.

Međutim, 2017. godine pojavile su se optužbe za seksualno zlostavljanje protiv glavnog glumca Kevina Spaceyja, nakon čega je Netflix prekinuo suradnju s njim. Do tada je snimljeno pet sezona, a šesta je nastavljena s Robin Wright i njezinim likom Claire u prvom planu. Koliko god je Wright bila sjajna, serija je bila usredotočena na Spaceyjev lik Franka Underwooda pa se njegov izostanak snažno osjetio.

Promjena je doduše imala smisla unutar radnje, jer je serija od početka sugerirala da je Claire jednako ambiciozna i beskrupulozna kao i njezin suprug. Ipak, zbog tih optužbi, naglog zaokreta u posljednjoj sezoni i tematike koja drukčije odjekuje u današnjem polariziranom političkom okruženju, serija je izgubila na snazi i relevantnosti.

Glee (2009. - 2015.)

"Glee" je bila jedna od najvedrijih serija 2010-ih. Publici je u to vrijeme pružala ono što danas nudi "Ted Lasso" - prijeko potrebnu dozu lagane zabave. Gledatelji svih dobi pratili su srednjoškolce u školskom zboru u kojem su se, unatoč razlikama, sportaši, navijačice i autsajderi slagali zahvaljujući zajedničkoj ljubavi prema glazbi.

Pjevali su i plesali uz obrade modernih i klasičnih hitova, a bilo je nemoguće ne nasmijati se uz energične nastupe glazbeno talentirane glumačke postave.

Danas, međutim, seriju "Glee" obilježavaju negativne asocijacije i tragedije. Mnogi je povezuju s takozvanim "prokletstvom" jer je nekoliko članova glumačke ekipe preminulo nakon završetka snimanja. Osim toga, način na koji je serija obrađivala osjetljive teme danas je upitan.

Istovremeno je promovirala inkluzivnost, ali i perpetuirala stereotipe, a neki odnosi između učenika i profesora danas se smatraju neprimjerenima. Tu je i lik Sue Sylvester, koju je glumila Jane Lynch, čije je zlostavljanje, rasističke primjedbe i ucjene publika tada doživljavala kao humor. Publika je tada bila toliko usredotočena na glazbu i bijeg od svakodnevice da su mnogi problematični elementi ostali nezamijećeni.

Svita (2004. - 2011.)

Mark Wahlberg bio je izvršni producent serije "Svita", djelomično inspirirane njegovim iskustvima na putu do slave. U seriji, Vincent Chase (Adrian Grenier) postaje velika filmska zvijezda i sa sobom u Hollywood povlači prijatelje iz djetinjstva. Oni formalno rade za njega, ali zapravo žive na njegov račun, tulumare i uživaju u povlasticama. Vinnyju to ne smeta jer je odan prijateljima dok istovremeno pokušava graditi karijeru.

Problem serije nije u toj premisi, već u prikazu holivudskih stereotipa. Vinny i njegovi prijatelji postali su simbol toksične "muške" kulture i mizoginije. Ženski likovi u seriji uglavnom su prikazani kao objekti, oskudno odjeveni, površni i svedeni na seksualne trofeje. S obzirom na današnji rast takozvane manosfere, serija s takvim porukama samo bi poticala slična uvjerenja.

Mnogo bolji primjer satiričnog prikaza Hollywooda danas je serija "The Studio". "Svita" je osvojila šest Emmyja od 26 nominacija, a tri je dobio Jeremy Piven za ulogu Vinnyjevog agenta Arija Golda. Serija i dalje može biti zabavna, ali samo ako je gledatelj svjestan njenih nedostataka i spreman ih zanemariti.

The Cosby Show (1984. - 1992.)

Ovaj sitcom bio je jedan od najboljih u 80-ima i ranim 90-ima, a ubraja se i među najbolje obiteljske serije svih vremena. Prikazivao je situiranu afroameričku obitelj sa snažnim ženskim likom, duhovitim ocem i toplim obiteljskim odnosima.

Međutim, kontroverze iz života Billa Cosbyja, optužbe za seksualna zlostavljanja koje su se pojavile prije više od deset godina i njegova sudska presuda trajno su narušile ugled serije. Zbog toga se danas ovaj klasik smatra loše ostarjelim, neovisno o njegovoj intrinzičnoj kvaliteti.

Važno je naglasiti da problem nije u samoj seriji. Gotovo svaka priča i danas je relevantna. Primjerice, legendarna scena u kojoj Cliff (Cosby) sinu Theu objašnjava stvarne troškove samostalnog života ili ona u kojoj Claire (Phylicia Rashad) drži lekciju o rodnim ulogama i danas su vrijedne gledanja.

Serija je imala 29 nominacija i šest osvojenih Emmyja te bi se i dalje trebala smatrati kultnom. No, zbog prirode kontroverzi koje okružuju glavnog glumca, danas je seriju teško gledati s jednakim zadovoljstvom.

Kako sam upoznao vašu majku (2005. - 2014.)

Ovo je bio jedan od najboljih sitcoma 2000-ih, moderna priča o grupi prijatelja koji u svojim dvadesetima traže ljubav i grade karijere. Radnja je strukturirana kao priča koju Ted (Josh Radnor) 2030. godine priča svojoj djeci o tome kako je upoznao njihovu majku. Iako su kroz Tedov život prolazile brojne žene, serija se više bavila odnosima unutar prijateljske skupine.

Serija "Kako sam upoznao vašu majku" imala je 30 nominacija za Emmy i osvojila 10 nagrada. Međutim, iz današnje perspektive, mnogi elementi serije su problematični. To se prvenstveno odnosi na lik Barneyja Stinsona (Neil Patrick Harris), koji je žene tretirao kao objekte i svodio ih isključivo na fizički izgled.

Većina žena s kojima je izlazio prikazane su kao površne, a čak je imao i knjigu posvećenu varanju i manipuliranju ženama. Tome treba dodati i razočaravajuću posljednju sezonu te rasplet priče o majci, zbog čega mnogi obožavatelji danas imaju podijeljena mišljenja o seriji. Iako je serija zabavna, mnoge scene koje tada nisu bile sporne danas bi izazvale kritike.

Dva i pol muškarca (2003. - 2015.)

S 47 nominacija za Emmy i devet pobjeda, ova je serija obilježila televiziju 2000-ih i 2010-ih. No, u kasnijim sezonama pratile su je kontroverze. Charlie Sheen napustio je seriju nakon javnog vrijeđanja autora Chucka Lorrea, a Angus T. Jones, koji je glumio mladog Jakea, smanjio je svoju ulogu jer se humor kosio s njegovim novopronađenim vjerskim uvjerenjima.

Iako je Charlieja Sheena zamijenio Ashton Kutcher, serija nikada nije povratila staru slavu, a njen je kraj označio završetak jedne televizijske ere. Osim toga, upitna je i sama premisa serije. Charliejev hedonistički stil života možda je prihvatljiv za samca, ali izlaganje djeteta poput Jakea takvom okruženju bilo je potpuno neprimjereno.

Lik Alana, kojeg je glumio Jon Cryer, bio je prikazan na ponižavajući način. dok je Charliejev odnos prema ženama bio uvredljiv. Sve je to bilo zamišljeno kao humor i serija ostaje jedan od najsmješnijih sitcoma svog vremena. Ipak, u današnje vrijeme takav bi humor bio percipiran potpuno drugačije i vjerojatno ne bi bio prihvaćen bez značajnih promjena.