ŽIVIMO u vremenu u kojem je užitak dostupan na jedan dodir. Hrana, društvene mreže, videoigre, online kupnja, alkohol, lijekovi, posao, čak i tjelovježba, sve je nadohvat ruke. I sve nas, barem na trenutak, učini da se osjećamo bolje. No upravo u toj dostupnosti krije se problem.

Knjiga Dopaminska nacija psihijatrice Anne Lembke nije slučajno postala svjetski bestseler. Prema podacima domaćih knjižara i interesu čitatelja, isti trend prati i hrvatsko izdanje, koje se brzo probilo među traženije naslove iz popularne psihologije.

U knjizi Lembke pokazuje kako smo, u potrazi za stalnim zadovoljstvom, postali robovi vlastitih navika. Ne samo onih koje smatramo opasnima, poput droge ili alkohola, nego i onih koje svakodnevno normaliziramo, skrolanja, kupnje, hrane, pa čak i rada. Jer granica između užitka i ovisnosti danas je tanja nego ikad.

Kada "još malo" postane previše

Autorica jasno opisuje ono što mnogi osjećaju, ali teško artikuliraju: nikada nismo imali više, a nikada nismo bili nezadovoljniji. Današnji čovjek ne odustaje od užitka. On ga multiplicira. Pametni telefoni, kako Lembke objašnjava, djeluju poput stalne infuzije dopamina, neprestano nas hraneći malim dozama nagrade.

Problem nije u samim stvarima koje koristimo, nego u količini i učestalosti. Kada mozak stalno stimuliramo, on se prilagođava. I tada počinje začarani krug: treba nam sve više da bismo osjetili isto, zadovoljstvo traje sve kraće, a nelagoda dolazi sve brže. Rezultat nije sreća, nego praznina, nemir i potreba za još.

Kako funkcionira dopamin i zašto nas tjera da tražimo još

Jedna od najvažnijih poruka knjige jest da dopamin nije hormon sreće, kako se često pojednostavljeno prikazuje. On je hormon želje. Ne tjera nas da uživamo, nego da tražimo. Zato je, kako autorica objašnjava, "željeti" često snažnije od "imati". Upravo taj mehanizam stoji iza ovisnosti, bilo da se radi o supstancama ili ponašanjima.

Mozak funkcionira kroz ravnotežu užitka i boli. Kada pretjeramo s jednim, aktivira se drugo. Drugim riječima: što više užitka, to više boli nakon njega.

Priče stvarnih pacijenata

Jedna od najvećih vrijednosti knjige su stvarne priče pacijenata. Lembke ne govori apstraktno, nego kroz konkretne primjere: ovisnost o lijekovima na recept, kompulzivno seksualno ponašanje, pretjerana konzumacija hrane, ovisnost o digitalnim podražajima. U tim je pričama lako prepoznati obrasce koje živimo i sami.

Posebno je snažna ideja da ovisnost nije nužno vezana uz "teške" supstance. Ona može izgledati potpuno društveno prihvatljivo. Rad, tjelovježba, dijeta, pa čak i čitanje, sve može postati bijeg.

Zašto izbjegavamo bol i zašto je to problem

Jedna od ključnih misli knjige jest da smo postali društvo koje ne podnosi nelagodu.

Izbjegavamo dosadu, glad, fizički i emocionalni napor, tišinu. Zapitajte se, primjerice, kada ste zadnji put prošetali do posla bez slušanja podcasta, glazbe ili skrolanja po društvenim mrežama. Kada ste posljednji put bili sami sa sobom, bez ikakvih podražaja? Jedna je pacijentica autorici rekla: "Dosadno je." Međutim, kada je tu naviku pokušala promijeniti, shvatila je koliko toga oko sebe propušta.

To je bit poruke koju Lembke, između ostalog, pokušava prenijeti: bol nije neprijatelj. Ona je nužna.

U jednom drugom primjeru pacijent shvaća da je glad samo obavijest koju može zanemariti, a ne hitno stanje, te time zapravo uči kontrolirati vlastiti impuls. To je srž cijele knjige: ne reagirati automatski na svaki poriv.

Može li se izaći iz začaranog kruga?

Dobra vijest jest da autorica ne ostaje na dijagnozi, već nudi konkretna rješenja.

Najvažniji koraci koje naglašava uključuju svjesno ograničavanje podražaja, prihvaćanje nelagode, iskrenost prema sebi te "dopaminski post", odnosno pauzu od stimulansa i ponovno učenje uživanja u jednostavnim stvarima.

Za mnoge njezine pacijente ključan trenutak bio je suočavanje sa sobom, bez distrakcija. To je, ujedno, i najteži dio.

Ravnoteža kao jedini izlaz

Na kraju knjige Lembke donosi niz konkretnih lekcija o ravnoteži. U konačnici, knjiga ne zagovara odricanje od užitka, nego njegovo vraćanje u prirodne okvire.

Dopaminska nacija u izdanju Stilus knjige nije samo knjiga o ovisnosti. To je knjiga o modernom životu koja otkriva zašto smo stalno umorni, rastreseni i nezadovoljni, iako imamo više nego ikad. I možda najvažnije, govori o tome kako ponovno pronaći ravnotežu između užitka i boli.