U NEŠTO više od tri i pol mjeseca ljudi zaduženi za Vukovar Film Festival uspjeli su udahnuti novi život festivalu koji je bio otpisan. Potpuno novu ekipu predvodio je direktor festivala Darko Puharić, a nakon prikazanih 30 filmova u nedjelju navečer dodijeljene su nagrade.

Najboljim filmom proglašena je drama redateljice Zornitse Sophije, bugarsko-hrvatska koprodukcija čija radnja prati istinitu priču kazališne redateljice koja nakon neuspjelih pokušaja da zatrudni odlučuje umjetnošću nadomjestiti majčinstvo pa svoj umjetnički fokus prebacuje na siročad. 

Osim ove nagrade, posljednje je večeri nagrađen i ukrajinski dokumentarac Kuća od iverja Simona Lerenga Wilmonta čija se radnja također bavi siročadi, ali ovog puta ukrajinskom. 

Budući da smo festival uspjeli posjetiti samo posljednje dvije večeri, ovo neće biti pregled cjelokupnog festivala, već ćemo se pozabaviti samo onime što smo vidjeli, a to nam je pokazalo da interes publike itekako postoji. U razgovoru s organizatorima doznali smo i da su ove godine zabilježili rekordnu posjećenost, što je izuzetan uspjeh za festival koji je donio očekivanu kombinaciju zanimljivih, ali i manje zanimljivih projekata koji, barem na papiru, ne djeluju kao mamac za publiku. 

Barry Lyndon i Zgodna žena

I dok, primjerice, moldavijski kandidat za Oscara (Ugljik) unatoč oskarovskoj priči teško da bi uspio privući gledatelje na bilo koju od lokacija (dvorac Eltz, Hrvatski dom Vukovar, Ružičkina kuća, Vukovarski vodotoranj), Jeanne du Barry, prvi film Johnnyja Deppa nakon sudske sapunice kojom je osvojio svijet, do posljednjeg je mjesta popunila perivoj dvorca Eltz. 

To nije preveliko iznenađenje s obzirom na činjenicu da se radi o filmu koji na mnogo razina djeluje kao klasični magnet za publiku. Osim holivudske zvijezde u jednoj od glavnih uloga, radi se o vrlo pitkoj priči. Iako se tehnički radi o povijesnoj drami o životu prave osobe, mnoge činjenice toliko su frizirane za potrebe filma da ga bez problema možete nazvati kombinacijom Barryja Lyndona i Zgodne žene. 

Dio kritičara očito mu nije bio naklonjen, ali u francuskim je kinima postao svojevrsni hit iako, da budemo sto posto iskreni, "najuspješniji film s otvorenja Cannesa u posljednjih 10 godina" zvuči više kao klasična PR akrobacija kojom neki film želite učiniti uspješnijim nego što uistinu jest. No, film tehnički nije ni započeo pravu kinodistribuciju (u domaća kina dolazi tek 30. studenog), a nakon toga dolazi i na Netflix. Uz sve to, i djeluje kao film koji bi naposljetku mogao postati legitiman hit. 

Skandali na dvoru...

Film redateljice Maiwenn (ujedno i glavne glumice) prati francusku prostitutku Jeanne du Barry koja postaje jedna od mnogobrojnih priležnica, a kasnije i miljenica francuskog kralja Louisa XV. Njezin dolazak u Versailles izaziva skandal i sveopću zgroženost, ne samo članova kraljevske obitelji već i dvorana kojima je nepojmljivo da si kralj dopušta otvoreno ljubakanje sa ženom niskog staleža. 

Kao što sam već napisao, radi se o povijesnoj drami, ali jednoj od onih drama od kojih ne trebate očekivati da će se pretjerano opterećivati činjenicama. Sve je vrlo romantizirano i prilagođeno potrebama ljubavne priče koju je redateljica i glumica željela ispričati. I to je sasvim u redu. Očekivati da će zabava za mase biti ujedno i kvalitetna lekcija iz povijesti je gubljenje vremena i rasprava u koju se ne isplati ulaziti. Film funkcionira u kontekstu onoga što je redateljica zamislila. 

Radi se o predivno snimljenoj i raskošnoj kostimiranoj drami sa solidnim glumačkim izvedbama. Oni koji barataju francuskim vjerojatno će znati je li Deppov naglasak uvjerljiv ili ne, ali da ne znam da je američki glumac, vjerojatno ne bih primijetio razliku. Što, naravno, ne znači puno jer ne govorim francuski, ali ni Depp ne drži duge govore, već je većina njegovih replika svedena na minimum.     

...i u Americi

Filmu bi mogla pomoći američka sklonost da svaku situaciju ispolitiziraju na onaj klasično glup američki način kao što su neki već pokušali u Cannesu (ispitujući iz tko zna kojeg razloga što o filmu misli zasad nepogrešiva Brie Larson), ali na svu sreću, Europljani se još uvijek donekle uspješno opiru američkim tendencijama da skandaliziraju apsolutno sve i upražnjavaju svoju novu religiju - političku korektnost. 

Naravno, problem je njegov medijski popraćen "toksični odnos" s Amber Heard i tviteraška ideja da se ljudi s "neoprostivim grijesima" ne bi trebali baviti "esencijalnim" poslovima kao što su gluma, pjevanje i stand-up komedija.

I dok bi mu to definitivno moglo ugroziti rad na bilo kojem iole ozbiljnijem holivudskom visokobudžetnom projektu, Depp će se definitivno snaći u manjim indie produkcijama koje su mu oduvijek bolje ležale. 

Sve u svemu, radi se o solidnoj drami koja će se više svidjeti gledateljima nego kritičarima, ali uz kvalitetnu promociju, Jeanne du Barry mogla bi dobiti svojih pet minuta slave u kinima. A ako ne, definitivno bi mogla proći na Netflixu jer radi se o jednom od onih filmova koji imaju temu koja bi nekima mogla biti "škakljiva", dok u isto vrijeme ni jednom ne prelazi granicu.

Štoviše, radi se o filmu koji djeluje iznenađujuće srednjostrujaški. I to bi mu mogla biti prednost jer, otkako se pojavio u Cannesu, prati ga fama nečeg kontroverznog, sve dok ne shvatite da je film kontroverzan jedino šačici američkih novinara preopterećenih budalaštinama.