KAKO je John Garfield bio dobar glumac, prava je šteta što se javno politički izjašnjavao, i to na način koji tada nije bio poželjan, u vrijeme kad se to u SAD-u nije smjelo (srećom danas glumice ne gube posao zbog objave na Instagramu), pa je nakon raznih psihičkih i fizičkih tortura ostao bez zdravlja i umro prije 40. godine.

Komunist, obožavatelj Tita i začetnik "metodske" glume

Poznato je da je bio komunist, ali manje je poznato da je bio i veliki obožavatelj Tita i njegove partizanske vojske te da je tijekom Drugog svjetskog rata doputovao iz Hollywooda kako bi upoznao Broza. Ono što je mnogo važnije, a također se rijetko spominje, jest da je zapravo bio prvi "metodski" glumac.

Prije Branda, Clifta i Deana

Marlon Brando uglavnom se navodi kao pionir "metodske" glume, odnosno tog (pre)ozbiljnog pristupa glumi u kojem glumac zapravo ne glumi lik, nego kroz mentalne i fizičke procese "postaje lik", i pred kamerama i iza njih.

Uz Branda se najčešće spominju Montgomery Clift i James Dean, no prava je istina da je ovaj frajer nekoliko godina prije njih krenuo tim putem. Intenzivan, nabijen energijom, oštar, iskren, karizmatičan, eksplozivan, često tragičan na platnu, a svakako i u životu, bio je jedan od vodećih izbora za protagoniste film noira.

Iako je ostvario relativno malo uloga u manje od četiri desetljeća života, ostavio je velik trag, a njegovo umijeće u noir klasicima "Tijelo i duša", "Poštar uvijek zvoni dvaput", "Sila zla", kao i u "Džentlmenskom sporazumu" i drugima, ne smije se zanemariti.

Garfield je preuzeo Bogartovu ulogu - i briljirao

Usporedbe s Brandom, Cliftom i Deanom stoje, ali Garfield se zbog spomenutih filmova može uspoređivati i s monumentalnim noir antijunacima poput Humphreyja Bogarta, Dicka Powella ili Roberta Mitchuma. Kad smo već kod Bogarta, vrijedi spomenuti da je Garfield naslijedio Bogieja u ulozi Harryja Morgana iz "Imati i nemati".

Nekoliko godina nakon slavne Hawksove ekranizacije (na čijem su se snimanju upoznali Bogart i Lauren Bacall) Hemingwayeva romana snimljena je još jedna filmska adaptacija pod nazivom "The Breaking Point". Ovoga puta Michael Curtiz (redatelj "Casablance", naravno) preuzeo je stvar u svoje ruke, a John Garfield odigrao je emotivniju i obiteljskiju verziju glavnog lika u scenariju koji je bio prilično izmijenjen u odnosu na raniji film, koji je znatno odstupao od Hemingwayeva predloška. Garfield je odigrao i rasturio.

To mu je bilo pretposljednje filmsko iskustvo u kratkom životu (posljednje je bilo u filmu "He Ran All the Way"), više nego reprezentativno, pa se može reći da lik Harryja Morgana povezuje njega i Bogarta, baš kao što ih povezuje činjenica da su među najvažnijim glumačkim nositeljima cijele ere film noira.

Uspon koji je prekinula crna lista

Krajem četrdesetih uplovio je u ozbiljne glumačke vode, dobivao je sve veće uloge i nominacije za Oscara, činilo se da njegova zvijezda sve jače sjaji, ali ga je političko opredjeljenje nešto "crvenije" boje skupo stajalo.

U navodno uvijek slobodnoj i liberalnoj Americi nije smio iznijeti svoje mišljenje, završio je na "crnoj listi" Josepha McCarthyja, a problemi i nepravde koje je zbog toga proživio bili su previše za njegovo zdravlje. Preminuo je već 21. svibnja 1952. godine, samo nekoliko mjeseci nakon 39. rođendana.

Ono za što smo rekli da se ne bi smjelo događati događa se već desetljećima, a to je zaboravljanje ovog majstora, nesretnog Garfa. Barem si pravi filmoljupci to ne bi smjeli dopustiti. Jacob Julius Garfinkle, vječan kao - John Garfield.