Foto: Wikipedia/Oton Ivekovic

ŠOU je počeo još jučer popodne. Služba za odnose s javnošću MUP-a uredno je poslala poziv medijima za konferenciju za medije „povodom dovršenog kriminalističkog istraživanja raketiranja Banskih dvora 1991. godine“.
Kako se dobar dio čitatelja ne sjeća događaja jer je rođen kasnije, podsjetimo se. Raketiranje Banskih dvora označava zračni napad JNA na Banske dvore 7. listopada 1991. godine.

Predsjednik Tuđman tog dana razgovarao je sa Stjepanom Mesićem, legalnim predsjednikom Predsjedništva SFRJ, te Antom Markovićem, predsjednikom Saveznog izvršnog vijeća, tadašnje Savezne vlade. Za JNA se prilika učinila zgodnom kako bi se jednim potezom riješila i Tuđmana i dvojice Hrvata na saveznim položajima, time stvorili paniku u Hrvatskoj te pospješili srbizaciju raspadajuće Federacije.

Događaj je to o kojem svake godine čitamo u rubrikama „dogodilo se na današnji dan“. U Muzeju grada Zagreba postoji par eksponata u stalnom postavu, a pred koju godinu, 7. listopada 1991., postavljena je i prigodna spomen-ploča. Prilikom raketiranja jedna je osoba poginula, a četiri su ranjene. Banski dvori, sjedište vlade, prilično su oštećeni.

Četvrt stoljeća kasnije

U međuvremenu, prošlo je preko četvrt stoljeća. Svemirske sonde Voyager našle su se na rubu Sunčevog sustava. Sonda Novi Horizonti došla je do Plutona i poslala nam fantastične fotografije ovog patuljastog planeta. Računala su od Atarija i Amiga došla do PC-jeva čija je grafička kartica snage superračunala sredine 90-ih, a i Hrvatska je postala članica EU-a i NATO-a. Ulicama voze automobili na struju. Od tri politička aktera u Banskim dvorima tog dana samo Stjepan Mesić je još živ – stigao je u međuvremenu biti čak i predsjednik još jedne države!

Gledamo danas, u nadnaravnoj sceni, par njih u odijelima, bijelim košuljama, jedan i u odori – kako objašnjavaju da su završili policijsku istragu. Događaja iz 1991. koji je valjda već stoput opisan na sve moguće načine. Događaja čiji je „dokazni materijal“ uredno tamo gdje mu je mjesto, u muzeju. Događaju o kojem su napisani članci i studije. Događaja koji je definitivno važan – ali završiti policijsku istragu u 26 godina? Tek sada bi DORH trebao dignuti optužnice? A počinitelj nedostupni, naravno da ovu petoricu Srbija neće isporučiti, šesti je ionako negdje u Africi. Kada onda možemo, i ako, očekivati suđenje? I čemu sve to?

Što nisu pitali Srbiju?

Bombardiranje Banskih dvora je danas stvar povjesničara – ako se htjelo uostalom znati tko je sudjelovao u toj akciji, zašto se nije pitalo srpske čelnike koje se zvalo u Zagreb, koje se ljubilo ili od kojih se primalo cveće na mostu? Zar nije mogao biti uvjet za normalizaciju odnosa isporučiti imena i prezimena počinitelja?

Ovo, naime, nije bio zločin koji je po mraku počinio neki pijani četnik u kakvom selu, ovo je bio let aviona jedne zaraćene strane sa svim najavama, logovima leta, popisima posade, zahtjevima za oružje i ostalim papirima i potvrdama kojih je JNA bila puna. Ovo je bombardiranje koje je naređeno, zabilježeno i opisano u dokumentima Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva, pa vjerojatno i upisano i u knjižice leta.

Hrvatska nije ništa pitala. Hrvatska nije ništa tražila. I što je još gore – ova istraga od 26 godina govori kako Hrvatska uopće ne prima obavještajne informacije od susjedne države, već je neki valjda sretni događaj prošle godine „intenzivirao istragu“. O događaju iz povijesti. Niti smo dobili informacije diplomatski, niti uspjeli dobiti od druge strane informiranjem na vrijeme – i ovi umjesto da se poklope ušima i pošalju priopćenje kako je, eto, istraga napokon gotova, rade show pred kamerama. Zločin je napravljen, jedan čovjek je ubijen, četvero ranjeno, da je prošlo kako su htjeli, bilo bi i puno više mrtvih – ali ova optužnica kasni barem 20 godina.

Nitko, čini se, nije imao hrabrosti petljati se u obavještajne krugove bivše države – valjda da ne bi njihovi operativci počeli slati novinarima materijale za onu zanimljivu igru: gdje je tko bio 1991.? Tek kada je prošlo četvrt stoljeća, kada su mnogi akteri stari, bolesni, neki mrtvi, kada je gotovo sigurno da neće doći do suđenja – diže se optužnica. Koja farsa! Nadajmo se da nije netko trošio državne novce na istragu svih 26 godina, ili možda jest?

Tko je ubio zadnjeg hrvatskog kralja?

U svakom slučaju, MUP bi se trebao pozabaviti i drugim ključnim događajima hrvatske povijesti – recimo, ne znamo točno kako je stradao posljednji hrvatski kralj narodne krvi, Petar Svačić. Je li junački jurišao na Ugare, jesu li ga na kraju ubili Ugari ili neki naši koji su nacionalne interese prodali Ugarima za novac (zvuči poznato)? Uopće, gdje se bitka točno odigrala?

Gledamo kako se neki hvale postignućima kojima bi se trebali sramiti – ovakva istraga trebala je biti gotova prije barem 20 godina, ako ne i 25, a uostalom, podaci koji su izneseni mogli su se tražiti od Srbije i kod međunarodnog priznanja, i kod posjeta njenih čelnika, i kod početka njenog ulaska u EU, jer jasno je da jedna država podatke o letovima svojih aviona uredno čuva. No, nitko nije htio remetiti diplomatsku idilu. Kako je ta hrvatska vlast jadna, doma navodni rodoljubi da nema većih, prema vani klimoglavci! Od svega je stvorena tipična hrvatska priča – nešto se, eto, radilo, to što su novci potrošeni i rezultata nema, odnosno, došli su prekasno, nikog briga, bitno je da se narod zabavlja događajima od prije 26 godina, a ne pita kako je danas.

Usput, bude nešto pokrenuto oko Agrokora u ovom stoljeću ili će problem Gazde rješavati kapetan James T. Kirk i njegova ekipa?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala