ZAGREB, 1. lipnja (Hina) - Francuski mirovinski sustav i u sadašnjoj je krizi u daleko boljem stanju od reformiranog sustava u Hrvatskoj, ocjenjuje pomoćnik ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Ante Škember.L

Škember je za Hinu komentirao nedavne masovne prosvjede u Francuskoj zbog najave mirovinske reforme.

Krizu francuskog mirovinskog sustava, klasičnog javnog sustava temeljenog na jednom stupu - međugeneracijskoj solidarnosti, kakav je kod nas bio prije mirovinske reforme, izazvalo je demografsko starenje stanovništva, porast nezaposlenosti, javni deficit i niska stopa gospodarskog rasta.

Za Francuze vrlo velika stopa nezaposlenosti od 9,3 posto (kod nas je preko 20 posto) u kombinaciji s odlaskom u mirovinu s navršenih 60 godina prvih poslijeratnih "baby boom naraštaja", mogli bi do 2040. godine promijeniti omjer zaposlenih i umirovljenika na 1:1, umjesto sadašnjih 2:1.

U Hrvatskoj na jednog umirovljenika dolazi 1,36 radno aktivni stanovnik, iz čijih se tekućih uplata doprinosa financiraju sadašnje mirovine. Prosječna mirovina u Hrvatskoj je oko 1.700 kuna, a njezin udio u prosječnoj neto plaći (od 3.846 kuna) je između 40 i 44 posto.

U Francuskoj nijedna mirovina ne smije biti manja od 85 posto zajamčenog minimalnog dohotka, koji iznosi oko 1.150 eura.

Kako bi spriječila krizu koja može nastati zbog nepovoljnih demografskih i gospodarskih kretanja Francuska je Vlada na vrijeme posegnula za reformom, kaže Škember.

Reforma predviđa produljenje radnog vijeka i izjednačavanje uvjeta za odlazak u mirovinu između privatnog i javnog sektora. Zaposleni u javnom sektoru, naime, u povlaštenu su položaju jer su dosad u mirovinske fondove uplaćivali 37,5 godina, a privatni radnici 40 godina.

Reforma predviđa izjednačavanje uvjeta za sve i postupno produljenje radnog staža na 42 godine, počevši od 2012. godine.

"Produljenje radnog vijeka logičan je način ublažavanja krize mirovinskog sustava nastale zbog povećanja broja starijih osoba i smanjenja broja mladih i radno aktivnih", ocjenjuje Škember.

Po njegovu mišljenju, i u Hrvatskoj se u idućih nekoliko godina može očekivati odlazak "baby boom" naraštaja u mirovinu, zbog čega će se morati postupno povećavati dobna granica za odlazak u mirovinu, te izjednačiti dob za odlazak u mirovinu žena i muškaraca.

Sada pravo na starosnu mirovinu u Hrvatskoj ima muškarac s navršenih 65, odnosno žena sa 60 godina života i najmanje 15 godina radnog staža, a na prijevremenu starosnu mirovinu s navršenih 60 godina života i 35 godina staža (muškarac), odnosno 55 godina života i 30 godina staža (žena).

Sadašnji je mirovinski sustav nakon reforme stabiliziran, no nema sumnje da će ga i dalje trebati reformirati, napominje Škember.

Ističe da su svi su mirovinski sustavi u svijetu u krizi zbog nepovoljnih demografskih i gospodarskih trendova, te globalizacije, a na Vladama je odluka koji će od dva glavna pristupa reformi odabrati.

Radikalan pristup reformi podrazumijeva potpuno razbijanje postojećeg mirovinskog sustava i uvođenje novog, kao što je to učinjeno u Čileu, koji je umjesto sustava međugeneracijske solidarnosti uveo 17 privatnih fondova na principu kapitalnog pokrića.

Hrvatska se priklonila tom sustavu u nešto ublaženoj varijanti, po modelu Svjetske banke, sačuvavši jezgru javnog mirovinskog sustava uz uvođenje drugog stupa individualizirane štednje, te dobrovoljnih mirovinskih fondova.

Po Škemberovoj procjeni, Francuska će se vjerojatno odlučiti za umjerenu varijantu, odnosno prilagodbu postojećeg sustava stanju gospodarstva i tržišta rada.

No, nema univerzalnog recepta za spas mirovinskog sustava u krizi. "Nijedna reforma ne može prebroditi krizu bez oporavka gospodarstva jer umirovljenik ne može dobiti više od onoga što radnik zaradi", ističe Škember.