Kako doista nastaje munja?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
UVRIJEŽENO mišljenje o tome kako nastaje munja posve je pogrešno, tvrdi američki fizičar.
Naime, električna polja u atmosferi ne mogu narasti toliko da bi zbog njih nastala munja, misli Joseph Dwyer iz floridskog Tehnološkog instituta, "a to nas vraća na početak".
Dwyer uglavnom proučava čestice s visokim energetskim potencijalom u svemiru. Otkako je prije dvije godine došao na Floridu, jedno od područja u kojemu ima najviše munja na svijetu, zainteresirala su ga izvješća o golemom emitiranju gama-zraka i X-zraka koja se povezuju sa sijevanjem, jer se takva zračenja s emitiranjem velike količine energije najčešće vide samo u svemiru, piše Nature.
Većina znanstvenika vjeruje da munja nastaje kad u atmosferi nastane golemo električno polje. Iako nitko nikad nije utvrdio postojanje takvoga polja, znanstvenici su tu tvrdnju jednostavno prihvatili zato što se nisu pobliže pozabavili tim pitanjem.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kad je Dwyer u umjetnim uvjetima izazvao zračenje s velikom količinom energije prema modelu koji opisuje nastanak električnih polja za vrijeme oluje, ostao je šokiran. Otkrio je da ispuštanje gamma i X-zraka razbija električno polje i zapravo sprječava njegov rast do razine koja bi izazvala pojavu munje.
Zato pravi uzrok pojave munje i dalje ostaje nepoznat. Dwyer pretpostavlja da bi isti proces koji ograničava rast polja zapravo mogao zadržavati napon u nekim dijelovima dovoljno dugo da se pokrene munja.
"Električna polja nastaju za vrijeme oluja, u kojima molekule vode, zbog toga što se jedne kraj drugih kreću prema gore ili dolje, ispuštaju elektrone, a oni pri kretanju kroz zrak mogu ubrzati gotovo do brzine svjetlosti", tvrdi Dwyer.
Prema modelu koji je on razvio, ti elektroni koji se kreću iznimno brzo udaraju u druge čestice iz kojih također izbijaju elektrone sve dok se tako nakupljena energija u električnome polju ne isprazni zračenjem gama ili X-zraka, a to smanjuje napon u električnome polju. Dwyer misli da je to prava granica do koje može rasti napon električnoga polja.
Naime, električna polja u atmosferi ne mogu narasti toliko da bi zbog njih nastala munja, misli Joseph Dwyer iz floridskog Tehnološkog instituta, "a to nas vraća na početak".
Dwyer uglavnom proučava čestice s visokim energetskim potencijalom u svemiru. Otkako je prije dvije godine došao na Floridu, jedno od područja u kojemu ima najviše munja na svijetu, zainteresirala su ga izvješća o golemom emitiranju gama-zraka i X-zraka koja se povezuju sa sijevanjem, jer se takva zračenja s emitiranjem velike količine energije najčešće vide samo u svemiru, piše Nature.
Većina znanstvenika vjeruje da munja nastaje kad u atmosferi nastane golemo električno polje. Iako nitko nikad nije utvrdio postojanje takvoga polja, znanstvenici su tu tvrdnju jednostavno prihvatili zato što se nisu pobliže pozabavili tim pitanjem.
Zato pravi uzrok pojave munje i dalje ostaje nepoznat. Dwyer pretpostavlja da bi isti proces koji ograničava rast polja zapravo mogao zadržavati napon u nekim dijelovima dovoljno dugo da se pokrene munja.
"Električna polja nastaju za vrijeme oluja, u kojima molekule vode, zbog toga što se jedne kraj drugih kreću prema gore ili dolje, ispuštaju elektrone, a oni pri kretanju kroz zrak mogu ubrzati gotovo do brzine svjetlosti", tvrdi Dwyer.
Prema modelu koji je on razvio, ti elektroni koji se kreću iznimno brzo udaraju u druge čestice iz kojih također izbijaju elektrone sve dok se tako nakupljena energija u električnome polju ne isprazni zračenjem gama ili X-zraka, a to smanjuje napon u električnome polju. Dwyer misli da je to prava granica do koje može rasti napon električnoga polja.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati