NA ŽUPANIJSKOM sudu u Osijeku Zdravko Mamić je sa svojim klanom osuđen da je iz gradskog kluba Dinamo izvukao 116 milijuna kuna putem transfera hrvatskih reprezentativaca Luke Modrića i Dejana Lovrena te oštetio državni proračun za 12,2 milijuna kuna neobračunatog poreza.

Uz Mamića su za krađu iz Dinama osuđeni njegov brat Zoran, direktor Hrvatskog nogometnog saveza i bivši direktor Dinama Damir Vrbanović te poreznik Milan Pernar.

Zdravko Mamić je osuđen na ukupno 6 i pol godina zatvora, Zoran Mamić na 4 godine i 11 mjeseci, Milan Pernar na četiri godine i dva mjeseca, a Damir Vrbanović na tri godine. 

To znači da direktor Hrvatskog nogometnog saveza i njegov glavni operativac ima nepravomoćnu zatvorsku presudu. 

Oduzeta im je i stečena materijalna korist. Zdravko Mamić mora vratiti 52 milijuna kuna.

Sudac Darko Krušlin potvrdio je da je USKOK dokazao da su Mamići i jataci preko transfera pokrali Dinamo. 

Ovo je optužnica koja govori kako je prema nepravomoćnoj presudi opljačkan Dinamo. 

Iz ove presude proizlazi da su Mamići neovlašteno uzimali novac od transfera igrača iz Dinama, dakle, novac namijenjen klubu, a ne obitelji koja njime vlada. 

U nastavku podsjećamo na strategiju i dinamiku kojom je iz Dinama ovako izvlačen novac, kao i o kojim je iznosima riječ:

"Oni su tako htjeli": Modrić je ovako na sudu objasnio zašto je Mamićima u banci u kešu dao 52 milijuna kuna

USKOK je tijekom suđenja dokazivao da je izvlačenje Dinamovog novca za Mamiće preko Luke Modrića trajalo dvije godine, od rujna 2009. do listopada 2011. Modrić je u Tottenham prodan za 21 milijun eura odštete Dinamu. Braća su aneksima ugovora između Dinama i Modrića namjestila da od novca koji plaća Tottenham, na Modrićev račun dođe 81,1 milijun kuna. Aneks je navodio da pola od uplaćenog novca ide nogometašu. S obzirom na to da je porez iznosio 14,2 milijuna kuna, na Modrićev račun u Hypo Banci uplaćeno je 66,9 milijuna kuna. USKOK je tijekom suđenja dokazivao da su Mamići naredili Modriću da im mora dati 52 milijuna kuna. Modrić je na suđenju izjavio da im je novac uvijek davao u gotovini u banci. Modalitet i mjesto isplate objasnio je ovim riječima: "Oni su tako htjeli." Problem je što je USKOK grafološkim vještačenjima dokazao da je spomenuti aneks ugovora s Modrićem, Mamić sastavio nakon što je igrač već bio prodan u Tottenham, nakon čega je lažiran datum da ispadne kako je napisan daleko ranije, još dok je bio igrač Dinama. Tako je novac od Tottenhama, umjesto da ide Dinamu, išao Mamiću preko Modrića. Ili, kako su rekli u USKOK-u za Lovrena, nogometaš je poslužio kao "protočni bojler".

Iz obrazloženja presude: "Na suđenju je utvrđivano ono što je bilo sporno: je li Luka Modrić imao pravo na polovicu transfera? Dokazi su pokazali da se radi o naknadno sačinjenom aneksu i da Modrić nije imao pravo na taj novac, da se radi o fiktivnom aneksu."

Lovren ili kako je stoper postao "protočni bojler" braće Mamić

Dejan Lovren je, tvrdio je Mamić, 7. ožujka 2011., u Hrvatskoj otvorio račun u Erste banci, na koji mu je Dinamo uplatio njegov dio novca od transfera u Lyon. U taj klub Lovren je prodan u siječnju 2010. uz odštetu Dinamu od 8 milijuna eura. USKOK-ova optužnica navodi da su Zdravko Mamić i Damir Vrbanović u ovom slučaju proces uzimanja Dinamovog novca počeli tako da je klub podigao kredit u iznosu od 4,4 milijuna eura, nakon čega je sastavljen isti aneks ugovora kao i s Modrićem, po kojem nogometaš ima pravo na polovicu transfera do kojeg tek treba doći. Problem za Mamića je što su tužitelji ustvrdili da Lovren na spomenuti datum nije mogao biti u Hrvatskoj i otvoriti račun na koji mu je Dinamo uplatio njegov dio transfera koji je on onda, kako je Lovren tvrdio u svom svjedočenju, proslijedio na račun Zorana Mamića. USKOK-ovi tužitelji su utvrdili da Lovren u prvoj polovici 2011. uopće nije dolazio u Hrvatsku iz Francuske, gdje je tada igrao. I ovdje se dakle radi o aneksu s lažnim datumom iz prošlosti, za što USKOK optužuje Dinamovu vrhušku. Lovren je već bio potpisao raskid ugovora s Dinamom i odrekao se potraživanja prema tom klubu. Ali nakon toga je, temeljem aniedatiranog aneksa, Mamić proslijedio polovicu iznosa transfera, oko 26 milijuna kuna. 

Iz obrazloženja presude: "Bilo je sporno pitanje ima li Dejan Lovren pravo na podjelu transfernog obeštećenja. Izvedenim dokazima utvrdili smo da je aneks ugovora antidatiran i sačinjen na obrascu koji se nije koristio u vrijeme kada je sačinjen. Ukoliko je aneks od ranije postojao, morao bi biti u knjigovodstvu, no nitko ga nije vidio. Očigledno su ove radnje povezane s poreznim nadzorom u Dinamu, tijekom kojeg je utvrđeno da Dinamo daje pozajmice, na koje treba Dinamo platiti potrebna davanja. Dejan Lovren doista nije imao pravo na podjelu transfera, nego je cijela operacija smišljena kako bi se vratila sredstva koja je Zoran Mamić dobio kao pozajmicu."

Mamić i Dinamo krojeni su po zakonima koji su pisani za njih, a danas im se po tim zakonima sudi. Nema takvog postupka USKOK-a koji to može popraviti, osim onog koji bi naložio da se istraže oni koji su Mamiću pomogli

Za hrvatski nogomet, koji je dobrim dijelom ostavština Zdravka Mamića, manje je bitno hoće li on završiti u zatvoru i je li dobio više ili manje od pet godina. Nije važno hoće li pobjeći, nego što će iza njega ostati. Važno je hoće li izrečena praksa udariti temelje prakse sportskih transfera u Hrvatskoj i rasvijetliti jesu li Luka Modrić i Dejan Lovren nakon odlaska iz Dinama s Mamićem dijelili svoj ili Dinamov novac. Presuda će utjecati na postupke koji su tijekom suđenja pokrenuti protiv Lovrena, Modrića i njegove punice i bivše računovotkinje Dinama Vesne Juraić te njihov status svjedoka, osumnjičenika te optuženika u procesu. 

Sudac Krušlin sudi i Skupštini Dinama te njenim članovima koji tvrde da Dinamo nije opljačkan, što je glavni argument Mamićeve obrane. Pravo je pitanje tko je Skupštini Dinama i Zdravku Mamiću dao moć da upravljaju i trguju gradskim klubom.

Ovo je presuda i Skupštini Dinama, ali tko je tom tijelu i Mamiću dao moć da upravljaju i trguju gradskim klubom?

"Ako nema štete, nema ni kaznenog djela. Nisam čuo ovdje tko je utvrdio tu štetu. Ne može USKOK nagovoriti Dinamo da kaže kako je pokraden. Mi ovdje nemamo oštećenika, to je utvrdio Izvršni odbor Dinama, Nadzorni odbor te Skupština kluba", rekao nam je Mamićev odvjetnik Veljko Miljević, koji je Indexu ustupio cijeli tekst završne riječi priložene u spis suca Krušlina.

Dinamo je udruga građana koja godinama posluje kao privatna obiteljska tvrtka, ali to USKOK zanima tek odnedavno

Bez obzira na danas izrečenu nepravomoćnu presudu, završne riječi Mamićevog odvjetnika Veljka Miljevića ostat će kao jedan od ključnih dokumenata postupka protiv Mamića, koji potvrđuje sve ono što je Index napisao još prije deset godina, a Mamić se time danas paradoksalno brani. Istovremeno je bio predsjednik i menadžer kluba i njegovih igrača, najmoćnija i odgovorna osoba Hrvatskog nogometnog saveza te financijer vlasti. Mamić i Dinamo krojeni su po zakonima koji su pisani za njih, a danas im se po tim zakonima sudi. Nema takvog postupka USKOK-a koji to može popraviti, osim onog koji bi naložio da se istraže oni koji su Mamiću pomogli. Dinamo je udruga građana koja godinama posluje kao privatna obiteljska tvrtka, ali to USKOK zanima tek odnedavno. 

Mamić ne negira da je dijelio novac od transfera Modrića i Lovrena, ali tvrdi da je to napravio legalno.

Tvrde to i članovi Skupštine koji su ga dva dana prije presude ovacijama ispratili iz kluba. 

Kaže da USKOK nije dokazao svoje optužbe o nezakonitoj podjeli transfernog obeštećenja između Dinama i igrača Modrića i Lovrena, koji su novac potom predavali Mamiću i članovima njegove obitelji na temelju privatnih ugovora. Mamićev sin godinama je bio menadžer igračima koje je u Dinamu prodavao njegov otac. 

Index je o Mamićevim poslovima u Dinamu pisao deset godina, on je uz pokroviteljstvo politike sve negirao

Index je o tim poslovima pisao deset godina, a Mamić je uz pokroviteljstvo politike sve negirao.

Nakon što je podignuta i druga optužnica protiv Mamića i dijela njegove obitelji zbog sumnje u udruživanje u zločinačku organizaciju zbog pljačke iz Dinama te je na Indexu objavljena i dokumentacija iz istrage u Švicarskoj, gdje operira tvrtka Marija Mamića, Zdravko nam je na press konferenciji priznao da je cijelo vrijeme lagao.

Mamić: "Da, lagao sam. To nije kazneno djelo. Trebate to gledati u kontekstu vremena"

Na pitanje zašto nam deset godina priča da njegov sin ne posluje s igračima Dinama, kad optužnica tvrdi kako je za fiktivne poslove svom sinu po offshore računima uplaćivao novac Dinama, Zdravko je Indexu odgovorio:

"Da, lagao sam. To nije kazneno djelo. Trebate to gledati u kontekstu vremena."

Tijekom istrage i suđenja protiv Mamića ispitano je 97 svjedoka, provedena su financijsko-knjigovodstvena, informatička i grafološka vještačenja, a pred suca je predstavljeno 15 tisuća stranica u 167 spisa te 2388 dokaznih prijedloga.

Biografija Zdravka Mamića: Kako je Suki prije Sukija postao najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa?

Zdravko Mamić, rođen 1959., u Dinamo je došao još u juniorskom uzrastu kao nogometaš. Kao igrač nije ostavio nikakav trag, ali zato je onaj dužnosnički neizbrisiv.

Mamić je i vrijeme između onog provedenog na terenima omladinske škole i u uredima podno zapadne tribine, proveo uz Dinamo.

Ili je ritualno "lupao glavom o asfalt zbog njegovih poraza", kako je sam govorio, ili ga je pratio po cijeloj bivšoj državi te "vodio navijanje na stajanju Istok" Maksimira, kako se sam hvali.

Međutim, revni posjetitelji Dinamovih domaćih utakmica tih godina, ne sjećaju se Mamića po tome da je vodio BBB-e i prije nego što su oni postojali, nego ga pamte kao onog koji je prije utakmica na prilazima stadionu prodavao podguznjake, komade stiropora koje su gledatelji stavljali na stolice kao zaštitu od hladnoće i prljavštine.

Mamić je, osim toga, bio lik koji se štekao igračima, trenerima, članovima Uprave Dinama i koji je žudio za tim da oni pogledom ili rukom pomaze maskotu koja ih smatra idolima. Nitko naravno nije slutio da će par desetljeća kasnije ovaj Suki prije Sukija postati bog.

Fotelju na Maksimiru prvi put osjetio je pod patronatom kuma i najvećeg uzora Ćire Blaževića. Godine 1992. postaje mladi funkcioner kluba, točnije direktor, i na toj funkciji ostaje dvije godine.

Nakon toga je četiri godine proveo na kaljenju. Prvo kao direktor Osijeka, zatim Segeste i Croatije iz Sesveta.

U Dinamo se vraća 2000. kao član Izvršnog odbora, a tri godine kasnije postaje "izvršni dopredsjednik" kluba. 

Tada počinje Mamićeva svevlast u Dinamu, a nedugo potom i u Hrvatskom nogometnom savezu.

Bio je istovremeno gazda Dinama i menadžer igrača tog kluba, od čijih prodaja je uzimao proviziju. A ako to nije radio on, onda je to radio njegov sin. Dok mu je brat u isto vrijeme bio sportski direktor i trener Dinama. Ili i jedno i drugo.

Mamić će u tih 15 godina postati ne samo gospodar hrvatskog nogometa nego i neizostavan društveni čimbenik, medijska superzvijezda čije verbalne eskapade postaju dio leksika i pop-kulture, mecena, dobrotvor. 

Intimus najmoćnijih hrvatskih sudaca, odvjetnika, policajaca, političara.

Donator HDZ-a i motivator na motivacijskom skupu najmoćnije stranke u državi. VIP gost na polaganju prisege predsjednice države, koju je iznjedrio HDZ, te organizator rođendanske proslave Kolinde Grabar Kitarović.

Putem si je mijenjao titule pa je tako 2011. postao "izvršni predsjednik" Dinama, a u HNS-u bio "prvi potpredsjednik". 

No pritisnuti istragama i optužnicama o izvlačenju 116 milijuna kuna iz Dinama te oštećenju državnog proračuna za 12 milijuna kuna, u siječnju 2016. dao je ostavku na spomenutu funkciju u Dinamu i formalno postao tek "savjetnik" kluba, dok je pola godine kasnije dao ostavku i na dužnost u HNS-u.

Navedena "povlačenja" bila su samo manevri nakon kojih je Mamić i dalje ostajao glavni čovjek Dinama i hrvatskog nogometa, a od spomenutih funkcija ovako se oprostio pretprošlog ljeta:

"Od siječnja više nisam izvršni predsjednik GNK Dinamo. To sam učinio iz razloga da bi Dinamo, u koji sam se godinama zaklinjao, mogao nesmetano ići u budućnost.

Sada iz istih razloga i s jednakom tugom odlazim s mjesta prvog dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza.

Ne želim više biti razlog zbog kojeg će pojedinci umanjivati uspjehe mojih kolega iz  Hrvatskog nogometnog saveza i Dinama te sjajne rezultate kojima već godinama uveseljavaju sve naše sugrađane. Ne želim da se mojim imenom služi kao izgovorom za nanošenje štete ugledu hrvatskog nogometa koji svojim radom i svojim rezultatima služi na čast svima nama.

Za hrvatski nogomet sam dao dušu i sve svoje umijeće te se nadam kako će nastaviti i dalje s nizom fantastičnih stvari o kojima će, kao i dosada, pričati cijeli svijet te im to od srca želim. 

Ja ću se, pak, u budućnosti posvetiti svojoj privatnoj situaciji i, uvjeren sam, dokazati svoju nevinost u svemu što mi se stavlja na teret."

Kronologija suđenja Mamiću

Mamić je uoči završne riječi putem medija zaprijetio samoubojstvom u slučaju osuđujuće presude. Prije dva dana je, kako doznajemo, njegov odvjetnik Veljko Miljević bio na sastanku s glavnim državnim odvjetnikom Draženom Jelenićem i odnio mu dio navodne prepiske SMS porukama kao dokaz da bivši državni odvjetnik Dinko Cvitan te šefica USKOK-a Tamara Laptoš reketare suca u Osijeku. DORH je najavio izvide, što dan prije presude uključuje postupak ispitivanja optuženika, a moguće i suda koji donosi presudu.

Igrači kao protočni bojler, od svjedoka do optuženika

USKOK tvrdi da je dokazao kako je Mamić potpuno privatizirao i pokrao Dinamo, dok su mu igrači služili kao protočni bojler za izvlačenje novca iz kluba.

Glavni adut obrane Mamića i njegove ekipe je radni staž zamjenika USKOK-a Svena Miškovića, koji tu funkciju ne obnaša propisanih osam godina (USKOK se poziva na odredbe iz zakona o USKOK-u koji dopušta da bez potrebnog staža zamjenik ravnatelja obavlja određene zadatke) te neupitna činjenica da GNK Dinamo i njegova tijela izjavljuju kako im Zdravko Mamić i okrivljenici nisu nanijeli nikakvu štetu.

"Ako nema štete, nema ni kaznenog djela", rekao je Mamićev odvjetnik Veljko Miljević, a njegove riječi potvrđuje i Dinamova Skupština. 

Što je tvrdio USKOK?

Prema njihovim završnim riječima, NK Dinamo je Zoranu Mamiću od 2007. do 2009. odobrio i isplatio pozajmice u iznosu od 24 milijuna kuna. Zoran ih nije vratio sve do dolaska poreznog nadzora. Porezni nadzor je to problematizirao i zadani su rokovi povrata. Nakon takvog stava porezne uprave, Zoran je vratio pozajmice iz novčanih sredstava koja je dan ranije klub isplatio Dejanu Lovrenu, na temelju aneksa ugovora o podjeli transfernog obeštećenja.

USKOK tvrdi da je dokazao da je spomenuti aneks antidatiran.

"Lovren je poslužio kao protočni bojler kojim je novac iz Dinama završio kod Zorana Mamića, kako bi ovaj vratio pozajmicu Dinamu", rekao je tužitelj Tonći Petković. 

"Potpuno smo dokazali da je Mamić privatizirao GNK Dinamo i radnje koje su u normalnom poslovnom svijetu prihvaćene, kao podjele transfera, poduzimao isključivo zbog vlastite koristi. Isključivo on je odlučivao koji će igrači imati pravo na podjelu transfera. Radio je to kada je bio potpuno siguran da će ti igrači u trenutku odlaska iz kluba vratiti novac njemu ili obitelji Mamić", dodao je Petković u završnoj riječi.

"Jedini razlog bilo je transferiranje većine tog novca Zdravku Mamiću, a što je dokazano ugovorom između Mamića i Luke Modrića iz 2009. kojim je regulirano da će od onoga što Modrić primi od odštete 78 posto ići Mamiću, a 22 posto Modriću s točno određenim terminima kada će se i kome taj novac isplatiti. On je potpisao aneks ugovora 10. srpnja 2004. te potom 15. 12. 2005. godine. Navedeno je kako Luki Modriću pripada 50 posto transfernog obeštećenja. Potpisi Luke Modrića su autentični, to je potpis Luke Modrića kojim se on koristi od 2008. Aneksi su antidatirani i nisu mogli biti potpisani 2004. i 2005."

Mamić je tvrdio da su novi aneksi potpisivani jer su mijenjali račun za isplatu te su htjeli da novac sjedne na hrvatski račun. Isto je tvrdio u slučaju antidatiranja ugovora Dejana Lovrena.

Suđenje je praćeno jakim mjerama osiguranja jer je Zdravko Mamić neprestano prijetio samoubojstvom te je i propucan u Hercegovini. Na suđenje je dolazio na štakama, vikao je, ometao suca i derao se na odvjetnike prije nego što ga je sudac udaljio do okončanja postupka.