HRVATSKA je svladala Nigeriju 2:0 i nakon prvog kruga postala je vodeća momčad skupine D SP-a u Rusiji. I premda nije popularno u ovim krajevima pobjedi gledati u zube, ona ne smije zamaskirati probleme u igri.

Nelogična Hrvatska

Predviđanja su se obistinila – Hrvatska je zaigrala u vjerojatno najofenzivnijoj varijanti u svojoj povijesti, s četiri napadača te Rakitićem i Modrićem u sredini terena. Pa ipak, iako se naglašavala potreba za kontrolom protiv suparnika koji je ubitačan iz kontranapada, Hrvatska je imala velikih problema u povezanosti redova – dva središnja vezna igrača i prednja četvorka bili su previše udaljeni u posjedu i Hrvatska je bila primorana ponovno direktnim, dugim loptama hraniti svoje jurišnike u napadu. 

Tipičan primjer Hrvatske u izgradnji napada ukazuje na to kako je Modrić često ostajao usamljen u sredini terena. S obzirom na to da ga je Etebo pratio u stopu, sasvim je jasno da je njegov posao bio gotovo nemoguć. Talent koji ima u napadu je strašan i Hrvatska je konačno imala tri igrača koji mogu driblingom stvoriti višak i sjajno su realizirali takve situacije, ali pravo pitanje jest – je li optimalno igrati ovakav divlji, nestrukturirani nogomet onda kada su vam u veznoj liniji Modrić i Rakitić? Na ovom mjestu se mora pohvaliti i igrača utakmice, uz Dejana Lovrena, a to je Ante Rebić – u situacijama kada se činilo da Hrvatska nema rješenja, na vrijeme je zabadao s krila u sredinu kako bi preuzeo loptu kao spojka. Samo je gol falio da upotpuni izvanrednu utakmicu – veći dio prvog dijela Hrvatska je u posjedu disala isključivo preko njega. Hrvatska je zabila dva gola, ali (de facto) iz dva kornera, uz jedan udarac u okvir gola. Hrvatska se jako kockala ovakvom postavom i imala je dosta sreće što je utakmica prevagnula na njenu stranu. Problem nije bio samo u napadu.

Nuđenje suparniku i nigerijska impotencija

Hrvatska je pokušavala igrati srednje visoku zonsku obranu s nejasnim okidačima za presing koji je u potpunosti zakazao. Problem takve zone bili su krilni igrači koji su stajali izrazito visoko, markirajući suparničkog beka. To je ostavilo ogromne kratere oko i iza Modrića i Rakitića. Srećom, veći dio utakmice Nigerijci to nisu znali kazniti. Ali ovo je bilo daleko od stabilne Hrvatske. 

Nigerija je imala jednostavnu taktiku u napadu - suradnja trojice veznjaka koji su koristili bočne igrače za kruženje lopte u zadnjoj liniji sve dok ne bi odvojili prednji hrvatski red od ostatka ekipe. Ipak, oni nisu imali igrača koji bi iskoristio velike koridore i međuprostore koji su se tako otvarali. Mikel je pomagao u sredini terena, dok su se Moses i Iwobi striktno držali linije, očito uvjereni u svoju nadmoć nad hrvatskim bekovima te da će lopte do njih stizati. Bio je to tipičan primjer kako se rigidno držanje trenerovih uputa može loše odraziti na igru ekipe – umjesto da dođu u zone gdje je bilo puno mjesta, Moses i Iwobi su izolacijom sami sebe isključili iz igre.

U drugom dijelu Etebo se povlači sam na zadnjeg veznog, a Mikel i Ndidi kao "osmice" okupiraju prostor pored Modrića i Rakitića kojeg ima napretek.

Ovo je točno ono što je Afrikancima trebalo jer su konačno dobili igrače koji su okupirali najranjivije hrvatske zone. Hrvatska je živjela jako opasno prvih 15 minuta drugog dijela i tu je suparnik bio najbliže dobrom rezultatu. Ipak, najprije zahvaljujući seriji prekida na nigerijskoj polovici terena koja im je razbila ritam, a onda i ispravnim Dalićevim čitanjem igre, Hrvatska se oporavila. Uvođenjem Brozovića umjesto Kramarića dobili su igrača više u sredini terena i podignut je opći energetski nivo te su Nigerijci izgubili pozicijsku prednost i psihološki momentum. Definitivno najbolji Dalićev potez sinoć. 

Što dalje?

Hrvatska ima velikih razloga za zadovoljstvo. Idealno je otvorila Svjetsko prvenstvo i sada treba samo jednu pobjedu iz preostale dvije utakmice kako bi osigurala prolaz u iduću fazu. Za Island već znamo da se može pobijediti, dok je Argentina ponovno stigla u bljedunjavom izdanju i ne bi bilo ni najmanje iznenađenje da Hrvatska i tu uzme bod(ove). Pa ipak, zadovoljstvo ne smije prerasti u aroganciju, a samouvjerenost u iluziju – Hrvatska je bila kaotična i tek je kratak period utakmice uistinu u potpunosti kontrolirala. Izolacijski nogomet nije najbolja formula za ovu momčad – osim što u fazi izgradnje napada neutralizira učinak najboljeg igrača, defenzivno ostavlja rupe koje će netko drugi možda znati iskoristiti. Generalizacija zaključaka možda se najbolje vidi na primjeru Mandžukića – iako je svojim udarcem i skokom posredno donio pobjedu Hrvatskoj, u ovakvoj igri on može pružiti jako malo, puno manje nego Kalinić ili Kramarić na toj poziciji. Dalić je već najavio kako će kadar prilagođavati suparniku, a to se prije svega odnosi na tu poziciju – protiv stabilnijih ekipa Mandžukić može biti igrač manje u izgradnji igre, što će se puno više osjetiti. Konačan učinak može baciti drastično krivu sliku na njegov doprinos i na izborniku je da to prepozna. Tu leži i najveći problem uoči Argentine. 

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Svjetsko prvenstvo u Rusiji, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag SP 2018

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.