U BUDUĆNOSTI možda neće postojati granica ljudskog života, barem ne onakva kakva postoji sada, suprotno tvrdnjama nekih demografa i biologa, navodi se u članku iz časopisa Nature.

To je utvrdila statistička analiza objavljena u četvrtak u časopisu Science o vjerojatnostima preživljavanja gotovo 4000 ljudi koji su navršili 105 godina ili više. 

Tim znanstvenika, predvođen demografkinjom Elisabettom Barbi sa Sveučilišta Sapienza i statističarom Francescom Lagonom sa Sveučilišta Roma Tre u Rimu, zaključio je da se rizik od smrti, koji se naizgled povećava sa starenjem, uravnotežuje nakon 105. godine stvarajući svojevrsni "plato smrtnosti". Prema navodima znanstvenika, od te su dobi šanse da netko umre ne dočekavši idući rođendan 50:50. 
Francuski demograf Jean-Marie Robine, koji nije bio uključen u istraživanje, smatra da ako postoji uravnoteženje smrtnosti, nema granice ljudskoj dugovječnosti. 

Među znanstvenicima se dugo vodila rasprava o tome postoji li kod ljudi gornja dobna granica života. Konsenzus je taj da se rizik od smrti sustavno povećava u odrasloj dobi, sve do otprilike osamdesete godine života. No postoje žestoka neslaganja oko toga što se događa kad ljudi uđu u devedesetu ili stotu godinu. 
Neki su znanstvenici preispitali demografske podatke i zaključili da postoji utvrđeni, prirodni "rok trajanja" ljudske vrste te da stopa smrtnosti nastavlja rasti. Drugi su prošli kroz iste podatke i zaključili da se rizik od smrti poravnava u jako dubokoj starosti te da sukladno tome ljudski životni vijek nema gornju granicu. 

U cvijetu starosti

2016. godine skupina genetičara ponovno je otvorila tu debatu analizom zabilježene starosne dobi najstarijih pojedinaca u svijetu. Procijenili su da ljudska dugovječnost dostiže vrhunac u otprilike 115. godini. Skupina je to potkrijepila na primjeru tek nekolicine pojedinaca koji su od sredine devedesetih doživjeli najdulji mogući životni vijek. Najdulji životni vijek zabilježen je u slučaju Francuskinje Jeanne Calment koja je preminula 1997. godine u 122. godini. 

U svom su se istraživanju fokusirali na skupinu 105-godišnjaka i starijih u Italiji, zemlji s najvećim postotkom jako starih ljudi po glavi stanovnika. Time su izbjegli problem variranja u skupljanju podataka među različitim pravnim nadležnostima. Većina njih smatra da ti podaci pružaju najbolji dokaz o početku uravnoteženja smrtnosti u jako dubokoj starosti kod ljudi. 

Izvan granica

U svijetu danas živi oko 500.000 ljudi u dobi od 100 godina i starijih – brojka za koju je predviđeno udvostručenje svakog narednog desetljeća. Čak i ako rizik smrtnosti u kasnoj dobi ostaje ujednačen, rastući broj ljudi starijih od 100 godina trebao bi nastaviti rasti po stopi od jedne godine po desetljeću. Znanstvenici se nadaju boljem razumijevanju uzroka smanjenja stope smrtnosti u kasnijem životu. 

Neki od njih smatraju da je u analizu uključen premali broj stogodišnjaka i starijih ljudi te da su zbog toga dokazi za uravnoteženje smrtnosti nevjerodostojni. Drugi, pak, vjeruju da su rezultati istraživanja biološki nevjerojatni, piše Nature.