"POŠTOVANA Vlado Republike Hrvatske, dok mnoštvo uživa u veselju i pobjedama naše reprezentacije, ja očajno obilazim vrata HZZO-a, liječnika, a sve u svrhu operacije svog djeteta koje u slučaju neadekvatne operacije u skoroj budućnosti, a obzirom da takav zahvat nikada nije izveden u Hrvatskoj, očekuje amputacija rukice. To se operacijom u inozemstvu može spriječiti. Naravno da sam po uputama našeg ortopeda podnijela zahtjev za operacijom u Beču (gdje je već izvedena i to uspješno), a prema protokolu traže se tri mišljenja da bi nam isto bilo odobreno. I gle čuda KBC Osijek i KBC Rijeka daju zeleno svjetlo, dok KBC Zagreb daje crveno", početak je posta koji je na Facebook stranici vlade ostavila Virovitičanka Dragana Svoboda Blažević.

Nakon svog posta primila je brojne ponude građana koji su joj nudili financijsku pomoć kako bi sina mogla odvesti u Beč na operaciju. Međutim, ona to odbija. Dosta joj je toga da građani pomažu i da se organiziraju humanitarne akcije jer država nema novca kad su u pitanju djeca.

Našli smo se s njom nakon što joj je sin obavio pregled u bolnici na Šalati, koja spada pod KBC Zagreb, jedinu kliniku koja nije dala odobrenje da joj sin ide na operaciju desnog ramena i ruke.

"Nakon što sam objavila post na stranici vlade, svi su mi se javili i nude pomoć, ali nije poanta u tome da stalno prikupljamo novac za nekoga. Moj sin ima potpuno neupotrebljivu desnu ruku, ne može ništa s njom, ni pisati, ni jesti, niti išta držati u ruci, ta mu ruka vidno zaostaje u razvoju i kraća je od lijeve. Iako je za sam razvoj ruke potrebno svakodnevno vježbanje, nas je HZZO odbio. Već četiri puta su nas odbili za vježbe u kući jer hoda samostalno. Zato ga ja moram voziti u Daruvarske toplice jer su mu neophodne svakodnevne vježbe. Vlak ne vozi, već ide bus koji polazi ujutro u 10 za Daruvar i vraća se u Viroviticu u 17 sati, a gdje je tu njegova škola? Zato ga ja vozim kako bi stigao i u školu i na vježbe i dobijem putnih cca 70 kuna (koliko košta povratna autobusna karta). Nama je auto i dnevni boravak i kuhinja jer sve obavljamo u njemu dok ga vozim na vježbe u Daruvar pa natrag u Viroviticu kako bi stigao u školu", ispričala nam je Dragana.

Liječnik pogreškom na porođaju dječaku oštetio živce u ramenu

A sve je počelo prije 11 godina na porođaju. Trebao se, kaže, izvršiti carski rez, no liječnik u virovitičkoj bolnici je, dodaje, forsirao prirodni porođaj.

"Dok su ga čupali van, oštetili su mu sklop živaca desnog ramena. Tužila sam bolnicu i dobila spor jer je nakon liječničke pogreške moj sin postao invalid. Već s njegovih tjedan dana počinjemo vježbati. Kad je navršio pet godina, bili smo u Klaićevoj i tada sam pitala postoji li ikakva operacija koja bi pomogla mom sinu jer mu ruka tada nije mogla ni stajati pošto je prekinut dio živaca koji šalje signal u ruku. Istovremeno sam krenula kod dr. Antičevića na Šalati. Budući da je i meni na porođaju oštećen lumbalni dio kralježnice, moj mi je ortoped u jednom trenu preporučio dr. Antičevića koji je tada radio na Šalati. On je tada prvi put operirao mog sina", ispričala nam je Dragana Svoboda Blažević.

Nakon što je ušao u pubertet, opet su otišli na kontrolu kod dr. Antičevića. Poslao ih je na RTG koji je pokazao da se dječakovo stanje pogoršalo uslijed naglog rasta, a zglob koji treba biti u čašici ramenog obruča, njemu se nalazi iza, prema lopatici.

"S obzirom na težinu stanja, liječnik nas upućuje na liječenje u inozemstvo, u kliniku u Beču gdje su takve operacije već uspješno izvedene, a u Hrvatskoj takva operacija dosad nije izvedena. U Beču bismo odjednom obavili dva operativna zahvata, a kod nas na Šalati predlažu da ide na dvije operacije u razmaku od par mjeseci. Po naputku dr. Antičevića, predala sam zahtjev za operaciju u inozemstvu. Komisija HZZO-a zatražila je 3 mišljenja, od KBC-a Rijeka, Osijek i Zagreb. Svi su osim Zagreba dali zeleno svjetlo, no HZZO nas je odbio i sad sam podnijela žalbu i čekam njihov odgovor", ispričala nam je Dragana.

''Liječnik mi je rekao: 'Odite u Beč, ali si platite sami'''

Dodala je kako ju je šokirao razgovor s liječnikom na Šalati, a zbog čije odbijenice njenom sinu nije odobrena operacija u Beču.

"Dr. Delimar je jedini dao negativno svjetlo za operaciju u Beču. Poslao nas je kod dr. Josipovića, koji također radi na Šalati, i rekao nam da on može izvesti operaciju koja je potrebna mom sinu i da je dr. Josipović već izvodio takav zahvat. Potom smo otišli dr. Josipoviću koji nam je rekao da dosad još nije radio takvu operaciju kao što se radi u Beču. Zatim odlazim natrag kod prof. Delimara i pitam ga zašto je rekao da je operacija izvedena u Hrvatskoj kad nije. Potom mi je odgovorio: 'Idite u Beč, ali si platite sami.' Moj sin više nema zgloba na nadlaktičnoj kosti, što je vidljivo na nalazu magneta i CT-a, mora se formirati novi i vratiti u čašicu ramenog obruča, što je neizvedivo na Šalati. To nam je jasno rekao dr. Josipović, da se to kod nas ne može formirati. Da je operacija izvediva u RH, onda bi ga operirao dr. Antičević koji ima više od 30 godina radnog iskustva, a koji se ne usudi raditi isti operativni zahvat jer ga nikada nije izvodio niti je ikada bio izveden u Hrvatskoj. A dr. Delimar nas već u odbijenici upućuje na pregled kod dr. Josipovića, dakle bez da je itko od liječnika na Šalati pregledao mog sina, on je prvo dao odbijenicu, a onda poslao mog sina na pregled, što nema veze sa zdravim razumom", rekla nam je Dragana koja sad čeka odgovor HZZO-a na žalbu i nada se da će njenom sinu biti odobrena operacija u Beču.

Uz sve to, njenom je sinu prošle godine u rujnu obustavljena invalidnina iako ima trajno oštećenje. Dodala je kako se i tu vidi apsurd naše birokracije.

"Svake dvije godine moramo podnositi zahtjev za invalidninu i uvijek ga odbiju i potom mu nakon žalbe vrate istu, što je besmisleno", ispričala nam je Dragana, koja ima još dvoje mlađe djece i samohrana je majka te joj takvi postupci znatno otežavaju život.

Poslali smo upite KBC-u Zagreb, ali oni nam nisu htjeli odgovoriti, pozivajući se na GDPR, odredbu o zaštiti osobnih podataka.

"KBC Zagreb kao zdravstvena ustanova u obvezi je poštivati odredbe Zakona o zaštiti prava pacijenata, GDPR-a, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o liječništvu i odredbe drugih pozitivnih propisa kao i internih akata ustanove, te stoga ne možemo iznositi bilo kakve podatke o pacijentima i njihovom zdravlju", stoji u odgovoru prim. dr. Milivoja Novaka, pomoćnika ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite i nadzor.

HZZO: Za neke operacije su dovoljna dva pozitivna mišljenja, a za ovu su potrebna tri

Upit smo poslali i HZZO-u, a odgovor je sličan.

"Na Vaš upit Vam možemo odgovoriti općenito, zbog Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR). Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) donosi rješenje u upravnom postupku za upućivanje na liječenje u inozemstvo na osnovi Zahtjeva i prijedlog za upućivanje na liječenje u inozemstvo koji osiguranoj osobi daje doktor specijalista iz nadležnog referentnog centra Ministarstva zdravstva, doktor specijalista koji ju liječi ili liječnički konzilij ugovorne zdravstvene ustanove u kojoj se liječi. U slučaju kada referentni centar daje prijedlog on se redovito rješava pozitivno.

Ako prijedlog nije došao od referentnog centra, već od doktora specijalista, odnosno liječničkog konzilija bolnice u kojoj se osigurana osoba liječi, u samom postupku HZZO traži mišljenja triju specijalista konzultanta o tome da li je liječenje u inozemstvu opravdano. Kod određenih dijagnoza dovoljna su dva pozitivna mišljenja specijalista konzultanata, dok je u predmetnom slučaju za upućivanje na liječenje u inozemstvo bilo potrebno pozitivno mišljenje svih konzultanata (kako je propisano Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite). Jedan od konzultanata smatra da se liječenje, odnosno operativni zahvat, može napraviti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj. HZZO ne indicira liječenje u inozemstvu, već to čine liječnici specijalisti, eksperti iz područja medicine za određene bolesti. HZZO samo podmiruje troškove liječenja u inozemstvu, ako stručni tim smatra da je ono potrebno i opravdano. Napominjemo kako je žalbeni postupak u tijeku", stoji u odgovoru HZZO-a.

"On neće biti ničiji pokusni kunić"

I dok čeka odgovor na žalbu, Dragana Svoboda Blažević kaže kako ni u kojem slučaju neće dopustiti da joj sin bude operiran u Hrvatskoj.

"On neće biti ničiji pokusni kunić, na operaciju u Beč će ići ili odobrenjem HZZO-a ili ću morati organizirati humanitarnu akciju jer se, napominjem, radi o djetetu od 11 godina, a kojemu je za daljnji razvoj potrebna adekvatna operacija. Ja ću pravdu tjerati do kraja kao i sve do sad, makar na sudu za ljudska prava. Pitam sve koji donose odluke, a koje se tiču zdravlja i života djece, zar mislite da uza sve obaveze, rehabilitacije, mi roditelji moramo biti i pravnici i rukama i nogama se boriti za prava djeteta s invaliditetom jer sustav sve redom masovno ukida? S odštetom koju sam dobila jer su mi sina napravili invalidom kupila sam kuću u kojoj živimo kako bih barem na neki način osigurala sinu život jednog dana kada mene ne bude s obzirom na njegove dijagnoze jer mu je stanje loše", rekla je na kraju Svoboda Blažević.