ANNA (imena su promijenjena iz sigurnosnih razloga) je iz Rumunjske došla u London kako bi upisala studij. Zbog nedostatka novca, bila je prisiljena raditi i po nekoliko poslova na dan.

U ožujku 2011. godine, nedaleko od njezinog doma, netko joj je prišao s leđa, uhvatio ju za vrat, pokrio joj usta i povukao je u tamnocrveni automobil.

Tako započinje priča djevojke iz Rumunjske, otete nedaleko svojega doma, koja je sljedećih devet mjeseci bila prisiljena na prostituciju. U svojem intervjuu za BBC ukratko je ispričala kako je sve to izgledalo.

Letom iz Londona prebačena za Irsku

U automobilu je bilo troje ljudi, dvojica muškaraca i žena. Udarali su je, glasno joj prijetili na rumunjskom jeziku i oduzeli joj putovnicu.

"Nisam znala što se događa i gdje me vode", rekla je Anna. "Svašta mi je prolazilo kroz glavu - od krađe organa ili prostitucije do ubojstva", dodala je.

Automobilom su došli pred zračnu luku, gdje su je ostavili samo s jednim muškarcem, no nije uspjela pobjeći.

"Teško je vrištati kad se osjećate tako ugroženo", izjavila je. "Imali su moje osobne dokumente, znali su gdje je moja mama, znali su sve o meni."

Muškarac se pretvarao da su par, na putu do pulta za čekiranje leta pocrvenila je i suze su joj prekrile lice, no službenica nije ništa primijetila. Kad je muškarac predao njihove putovnice, samo se nasmiješila i uručila im karte.

U zrakoplovu joj je muškarac rekao da se ne miče, da ne vrišti i ne plače jer će je inače ubiti.

Kada su sletjeli u Irsku, Anna je odlučila pokušati pobjeći, no zračna luka bila je mala, poput autobusne stanice, a ondje su ih već čekala još dvojica muškaraca.

Kada su došli do njih, jedan je rekao: "Ova barem bolje izgleda." 

Tada je shvatila zašto je oteta. "U tom sam trenutku znala da će me prodati", rekla je.

Zatočena u stanu, bez hrane i pića

Muškarci su je odvezli do stana, zastori su bili navučeni, a zrak je mirisao na alkohol, cigarete i znoj, prisjetila se.

Ljudi u dnevnoj sobi su pušili i gledali u računala, na stolovima je zvonilo više od desetak mobilnih telefona, koji su neprestano zujali i vibrirali.

Oskudno ili nikako obučene djevojke prešetavale su se iz sobe u sobu.

Ondje su je i fotografirali - u donjem rublju ispred crvene satenske ploče pričvršćene na zid - i objavili fotografije na internetu.

Pisali su da se zove Natalia ili Lara, Rachel ili Ruby. Imala je 18, 19 ili 20 godina, a dolazila je iz Latvije, Poljske ili Mađarske.

Bila je prisiljena na spolne odnose s tisućama muškaraca. Mjesecima nije vidjela svjetlost dana, spavanje je bilo dopušteno samo kad nije bilo klijenata, a oni su dolazili konstantno, bilo ih je čak dvadesetak po danu.

Nekih dana nije dobila ništa za jesti, ostalih bi možda dobila dio kruha ili nečije ostatke.

Zbog nedostatka hrane, spavanja i stalnoga zlostavljanja, izgubila je na težini  mozak joj više nije pravilno funkcionirao.

Svi su znali što se događa, ali nije ih bilo briga

Klijenti su plaćali 80 do 100 eura za pola sata, ili 160 do 200 eura za jedan sat.

Znali su je ostaviti da leži u bolovima ili u krvi i tada je mislila da će umrijeti. Ispitivali su je zna li gdje je, je li bila vani i čula tradicionalnu glazbu u pubovima, je li posjetila lokalne znamenitosti.

"Znali su da nas drže tamo zatočene", rekla je. "Znali su, ali nije ih bilo briga."

Jedan dan policija je upala u stan i uhitila sve djevojke. No muškarci i žena koja je sve vodila unaprijed su znali za dolazak policije i nestali su s laptopima i većinom novca. 

Policija je fotografirala stan, iskorištene kondome i donje rublje te su rekli Anni i trima ostalim djevojkama da se obuku. Rekla im je da nemaju nikakvu odjeću i da su ovdje protiv svoje volje.

"Jasno se vidjelo da nismo imale nikakvu moć ni u čemu - bez odjeće, bez osobnih dokumenata", ispričala je. "Pokušala sam im reći, nitko nije slušao."

Njih četiri provele su noć u pritvoru. Drugi dan odvjetnik im je objasnio da će ići na kratko saslušanje te da će biti optužene za vođenje bordela, kažnjene i oslobođene nekoliko sati kasnije.

Kada su izašle iz sudnice, Anna je opet odlučila pobjeći, iako je znala da nema kamo otići i da nema novca. No nije bilo šanse - muškarci koji su ih zatočili čekali su vani s otvorenim vratima automobila.

Majka je pokušala tražiti u Rumunjskoj

Njezina majka u Rumunjskoj je pročitala naslove u novinama o mladim ženama koje vode bordel Irskoj, a među navedenim imenima bilo je i ime njezine kćeri.

U tom stadiju već je vidjela i fotografije koje su muškarci objavili na Anninom Facebook profilu - fotografije na kojima je gola ili u donjem rublju i prekrivena modricama.

Te su fotografije vidjeli i susjedi, i Annini prijatelji, no nitko nije znao da je tamo bila protiv svoje volje i da su je podvodili.

Majka je u početku pokušala nešto učiniti, ali Anna joj se nije javljala na telefon. Zvala je i policiju, no ondje su joj rekli da je punoljetna i da smije raditi što hoće. Naposljetku, Facebook je izbrisao njezin profil zbog nepristojnih fotografija i kad bi je netko htio potražiti na društvenim mrežama, izgledalo bi kao da više ne postoji.

Nakon policijske akcije, Annu i još tri djevojke često su selili i ostavljali ih u različitim stanovima i hotelima.

Nije mislila da joj se situacija može još više pogoršati sve dok nije čula muškarce kako pričaju da ih planiraju odvesti na Bliski istok.

"Još uvijek nisam točno znala gdje sam", rekla je, "ali znala sam da imam veće šanse pobjeći iz Belfasta ili Dublina nego iz nekog mjesta na Bliskom istoku.

Ono što joj je pomoglo bila je činjenica da su klijenti ponekad tražili da ih se doveze u njihov stan umjesto da dolaze u stan u kojem su bile zatočene.

"Niste znali kakva vas luda osoba čeka ili što će vam učiniti", ispričala je. "Kad god sam išla van, stvarala sam mentalnu mapu područja na kojem se nalazim. Dok su nas prebacivali s jedne točke na drugu, oblikovala sam mape u sjećanju - pamteći zgrade, ulične znakove i stvari koje smo prošli."

Napokon slobodna

Jedan klijent po imenu Andy, osuđeni trgovac drogom koji nikad nije želio spolni odnos, nego samo razgovor, imao je prijatelja koji je pokušavao razotkriti poslovanje bordela i želio je više informacija.

"Morala sam se kockati u tom trenutku", kaže Anna. "Nisam mu vjerovala, ali on mi je ponudio mjesto na koje bih se mogla sakriti."

Oslanjajući se na svoju nepotpunu mentalnu mapu, Ana je otišla na Andyjevu adresu, no tamo nije bilo nikoga. Nije imala što učiniti osim čekati i nadati se da je muškarci iz bordela neće naći.

Kada je Andy konačno došao, Anna je odmah nazvala majku.

Javio se partner njezine majke. Čim je shvatio tko zove, rekao je da više nikad ne nazove i da nikad ne dolazi u posjet. Rekao je da su primili toliko prijetnji od svodnika i trgovaca ljudima da se njezina majka prestravila.

"Rekla sam mu: 'U redu, olakšat ću vam. Ako vas netko nazove i prijeti vam, samo im kažite da sam ja za vas rmtva'", rekla je Anna, a on joj je poklopio slušalicu.

Tada je, unatoč tome što nije imala nikakvih dokumenata ili putovnicu i unatoč iskustvu nakon prvoga dolaska policije u bordel - kada je bila osuđena umjesto spašena - Anna je svejedno odlučila nazvati policiju. I ovaj su je put saslušali.

Našla se s policijskim službenikom i dala mu imena ljudi koji su je zatočili.

Uslijedila je dvogodišnja istraga nakon koje su svi bili uhićeni. Svi su osuđeni na po dvije godine zatvora, a već su dvije godine bili odslužili u švedskom zatvoru zbog istoga prekršaja.

"Bila sam sretna što su bili uhićeni, ali nisam bila sretna zbog kazne koju su dobili", rekla je.

"Valjda ništa u ovom životu nije pošteno."

Zakon o krijumčarenju i iskorištavanju ljudskih prava

Zakonom o krijumčarenju i iskorištavanju ljudskih prava Sjeverna Irska postala je 2015. godine prva zemlja u Velikoj Britaniji u kojoj je čin kupnje seksa zločin. No čin prodaje seksualnih usluga - dekriminaliziran je.

"Ovaj zakon pomaže žrtvi i kriminalizira kupca i trgovca", kaže Anna. "Znači, uništava prsten." Ako je i samo mali postotak muškaraca koji su platili za spolne odnose time obeshrabren, to je i dalje uspjeh, tvrdi.

2017. godine i u Republici Irskoj je zabranjena kupovina seksualnih usluga, a ondje je i započelo Annino užasno iskustvo.

Devet mjeseci koje je provela u seksualnom ropstvu ostavilo je trag. Muškarci su oštetili njezino tijelo. Leđa i koljena neprestano je bole, a na jednome mjestu na glavi kosa joj, zbog stalnog čupanja, više ne raste. Ponekad ne može spavati, a kad spava, ima noćne more.

Napokon je bila započela studij u Velikoj Britaniji, no nije mogla plaćati sve naknade pa trenutno radi u ugostiteljstvu. 

"Voljela bih se jednom vratiti na studij", rekla je, "ali za sada moram raditi i usredotočiti se."