AKO STE ovih dana pomislili kako živite u društvu u kojem ograničenja vezana uz društveni život i zabavu postavljaju neki opskurni likovi iz prošlih vremena, zaključak je posve točan.

>> Hrvatska - zemlja kojom vladaju zabranitelji i vjerski fanatici

U Karlovcu ovih dana dolazi do usijanja između jedne agresivne i glasne skupine, poduprte lokalnom vlašću i društva u cijelosti kojem je već preko glave bukača i divljaka u čijim glavama rat nikada ne završava. Povod za divljaštvo ovog puta je bio nastup Bajage na karlovačkim Danima piva. 

Najavom da će Bajaga pjevati na toj manifestaciji uzburkale su se pojedine udruge "branitelja" kojima je to bila crvena krpa pred očima i povod za nove ispade, iako im samo 7. godina ranije nije smetao nastup istog tog izvođača. Podsjetimo, udrugu može osnovati svatko s još dva istomišljenika i treba imati na umu da takve udruge nikako ne predstavljaju cijelu društvenu kategoriju, niti sve ratne veterane. Jednako tako uočljivo je da im ne smetaju nastupi cajki koje sviraju po raznim klubovima, naprotiv, često ćete ih naći kako veselo pocupkuju upravo na takvim mjestima.

Nekad su žicali za pivo, a sad su stupovi društva

Što se u međuvremenu u Karlovcu promijenilo? Osim iseljavanja par tisuća ljudi kojima je dozlogrdilo da budu taoci takvih skupina koje smatraju da imaju pravo dirigirati svima živote, od toga što smiju raditi, slušati, gledati, do toga na čije koncerte smiju ići, sve drugo je ostalo isto. Grad koji izvan centra izgleda kao zona sumraka, u kojem je industrija svedena na minimum, a društveni život se vrti u monotoniji jednih te istih događanja, grad nezaposlenih, poniženih ljudi koji žive na rubu egzistencije, grad koji je u prijeratnom dobu imao na tisuće zaposlenih i zadovoljnih ljudi i u kojem je bilo mjesta za sve, danas više ne postoji. Ni ratna razaranja nisu uništila grad i njegove stanovnike koliko su ga razorili nesposobni diletanti koji su se dovukli iz kojekakvih gudura, ološ koji je prije rata uokolo žicao za pivo. Danas su takvi u Karlovcu (ali i u cijeloj Hrvatskoj) nažalost postali stupovi društva.

Schwindt kaže da samo slobodni pojedinci mogu stvoriti slobodno društvo, a koliko je te slobode ostalo u Hrvatskoj govori i podatak da se u četvrt stoljeća iz države iselilo više od pola milijuna ljudi. Nisu svi iselili zato jer su bili nezaposleni ili zato jer im je nedostajalo sredstava za život. Iselili su jer više nisu mogli trpjeti da im bahata, lopovska, diletantska, uhljebnička rulja i šljam s dna kace kroje živote i određuju što smiju, a što ne smiju. 

Društvo koje dozvoli vladavinu neobrazovane rulje osuđeno je na propast

Došlo je do toga da se ljudima viri pod plahte i provjerava tko s kime spava, da bez partijske iskaznice ne mogu raditi u svojoj struci, da se pokušavaju zabraniti kazališne predstave, ili oduzeti prava najranjivijim skupinama jer je tamo nekoj špiljskoj, okamenjenoj, neobrazovanoj prikazi, navikloj da živi u mulju, to jedini način života koji zna. 

Društvo koje si dozvoli da mu neobrazovana i nepismena rulja, koja je pri tom užasno agresivna, nasilna i glasna, određuje živote, osuđeno je na propast. Posljedice takve devijacije u društvu su već mjerljive i vidljive, a kada dođe do samog dna, isti oni koji su drugima htjeli propisivati kako će živjeti, naći će se sami na udaru.

O lažima kojima je Bajaga izložen ovih dana također bi se dalo raspravljati. Optužbe pljušte s raznih opskurnih portala financiranih sumnjivim izvorima novca, čemu bi se stalo na kraj da institucije zaista rade svoj posao. Laži plasirane da obmanjuju one koji ne istražuju, ne provjeravaju jesu li te zlonamjerne insinuacije točne ili nisu, a takvih je puno. Histerija se namjerno stvara kako bi se podigle međunacionalne tenzije i stvorio što veći razdor između one pristojne Hrvatske i one koja nas sve češće sramoti po svjetskim medijima svojim postupcima. Ako netko voli svoju domovinu, onda neće lagati po sudovima, neće krasti i pljačkati svoju domovinu, neće napraviti ništa čime bi je izvrgnuo ruglu pred civiliziranim i uređenim svijetom.

Dajte nam da živimo

Ova tekst nije napisan da bi se branilo Bajagu ili bilo koga drugog, nego da bi društvo shvatilo opasnosti koje se pojavljuju kad neka skupina ucjenjuje čitavo društvo prikrivajući to zaslugama iz ratnih vremena. Hvala svakom branitelju koji je svoju mladost i zdravlje žrtvovao za sve nas, hvala za svaki život položen u obrani naših domova i gradova, ali ljudi, rat je završio prije više od dva desetljeća i moramo ići dalje. 

Dajte da živimo, da se družimo, radimo i zabavljamo bez da nam netko non-stop steže omču oko vrata i drži na kratkoj uzici propisujući nam kako ćemo živjeti. Shvatite da je ljudima dosta, da ne mogu vječno živjeti u strahu hoće li nekoga njihovi stavovi i mišljenja, nešto što žele gledati i slušati, iziritirati u toj mjeri da će im se prijetiti smrću, likvidacijom obitelji, batinama, ili uskraćivanjem osnovnih ljudskih prava, zato jer ograničene glave nisu sposobne živjeti u društvu međusobne tolerancije i uvažavanja. 

Ne želimo čekati trenutak kada ćemo obilježeni trakama ili žutim zvijezdama hodati ulicom kao oni koji su manje vrijedni građani Hrvatske. Dajte onoj pristojnoj i razumnoj Hrvatskoj da diše, da živi i da ide naprijed.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala