U ZAGREBU je jučer u 70. godini života preminuo Vladimir Dodig Trokut, ugledni likovni umjetnik, šaman, sakupljač umjetnina, galerist, muzeolog, donator, povjesnik, antropolog, teoretičar, predavač, publicist, javio je Seebiz.eu.

Trokut je rođen 4. travnja 1949. godine u Kranju, osnivač je prvog svjetskog Anti-muzeja, imao je više od 700 izložbi, akcija, performansa, instalacija, predstava...

Djela su mu u svjetskim muzejima i zbirkama

Spominje ga se u više enciklopedija i leksikona, među kojima i u leksikonu "Who is Who?", kao i u svjetskim pojmovnicima. Njegova djela nalaze se u svjetskim muzejima i zbirkama, dobitnik je nagrade za životno djelo HDLU-a

Kako je navedeno na njegovoj stranici, umjetničko djelovanje započinje 10. veljače 1968. godine u Splitu i tamo se školuje do 1976. godine, kod Ante Kaštelančića i Božidara Jelinića, a od 1976. živi i djeluje u Zagrebu, školuje se kod Dimitrija Baščićevića - Mangelosa, Radoslava Putara, Darka Schneidera, Haralda Szeemanna, Branka Fučića, Bogdana Bogdanovića, Mladena Pejakovića i drugih, a povremeno djeluje, radi i živi u inozemstvu.

Bio je lider i osnivač više grupa

Družio se i s priznatim umjetnicima Josephom Beuysom, Johnom Cageom, Nam June Paikom i drugima. Lider je i osnivač više formalnih i neformalnih grupa: frakcije grupe Crveni Peristil, 3i, grupa 30, Manifest 72, grupe A, B, C, D, E, grupa Atributivna participacija (suosnivači su Darko Schneider i Harald Szeemann).

U periodu od 1998. do 2005. godine u Labinu, s Haraldom Szeemannom udružuje vjenčanjem Antimuzej i Muzej opsesije za koji je tiskana grafička mapa od 15 listova i 185 artefakata - publikacija, edicija, kartolina, pečata itd.

Godine 1966, 1967. i 1968. bavi se signalističkom, letrističkom i objekt-poezijom. Od 1968. godine kreće iz šamanizma u umjetnost, a iz umjetnosti u anti-muzeologiju. Deklarira se anarholiberalom i orfeistom, bavi se objektivnom umjetnošću.

Utemeljitelj je Anti-muzeja

Začetnik je varijante konceptualne i post-konceptualne no-umjetnosti i tvorac je novih muzeoloških i umjetničkih praksi u svjetskim razmjerima, kao i nazivlja u novoj umjetničkoj praksi i muzeologiji kao što je pojam Anti-muzeja, Black-it-arta, Black out-arta, Black no-arta, industrijske arheologije i arheologije krvi.

Autor je opusa različitih izvorišta od autorskog odabira predmeta do ne-mislilačkog pojma stvaralaštva kao no-mentalne forme.

Utemeljitelj je sveobuhvatnog likovnog i muzeološkog projekta Anti-muzej, Otvoreni muzej, Borbeni muzej, Muzej za svaki dan, Totalni muzej, Muzej bez zidova itd. U svojim zbirnicama čuva 500 000 artefakata, dislociran je na 35 mjesta u Hrvatskoj i inozemstvu, pod preventivnom je zaštitom Regionalnog zavoda za zaštitu kulturne baštine od 1981. godine. Anti-muzej je intelektualno vlasništvo, duhovno vlasništvo i transfer znanja V.D.T-a i patent i inovacija muzejske prakse u svjetskim razmjerima.

Javnosti je poznato da je godine 1991. zbirka Anti-muzeja, zaštićeni spomenik kulture, darovan u cjelini hrvatskom narodu, a 2012. godine data je na upravu Vijeću Europe.

Činjenica je da je Anti-muzejski koncept međunarodno prihvaćen, segmentalno realiziran i prikazan u više od pet zemalja.