U NOVOM izvještaju nazvanom "Ekonomska sloboda svijeta za 2018." Hrvatska je sa 73. pala na 75. mjesto, u odnosu na prošlogodišnje izvješće.

I dok svijet ide dalje, Hrvatska kvari međunarodni prosjek jer je na globalnoj razini ekonomska sloboda blago povećana, kada se gleda mjerenih 162 država i unaprjeđenje njihovih zakonodavstava. 

U Hrvatskoj je opsežnu analizu obradio Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) koji je inače partner Fraser Institutu za promicanje ekonomske slobode i dio je svjetske mreže za ekonomsku slobodu (Economic Freedom Network).

Hong Kong, Singapur i Novi Zeland na vrhu

U analizi se istaknulo da se izvješća Fraser Instituta odnose na razdoblja s dvogodišnjim odmakom jer ovogodišnje nije efektivno vezano uz 2017. i 2018., već uz razdoblje do sredine 2016. godine. U CEA-u su upozorili "kako je objektivno teško očekivati brze zakonodavne promjene u tek nekoliko početnih mjeseci mandata bivše vlade, (pa se) izvješće efektivno i u cijelosti odnosi na ocjenu razdoblja do 2015".

TOP 10 zemalja prema ekonomskoj slobodi su Hong Kong, Singapur, Novi Zeland, Švicarska, Irska, Sjedinjene Američke Države, Gruzija, Mauricijus, Ujedinjeno Kraljevstvo, Australija i Kanada. Primjerice Njemačka je 20., Japan 41., Francuska 57., Rusija 87., a Kina 108. 

S druge strane TOP 10 zemalja s najnižim ekonomskim slobodama su Venezuela, Libija, Argentina, Alžir, Sirija, Kongo, Srednjoafrička Republika, Angola, Gvineja Bisau i Sudan.

"Hrvatska je 2016. godine zabilježila stagnaciju na 70% u odnosu na 2015. (kada se bodovi zaokruže). Blago je smanjen broj bodova u području nepristranosti sudova, neovisnosti pravosuđa, korupcije i podmićivanja, zaštite vlasničkih prava, zakonske provedbe ugovora, povjerenja u policiju, poslovnih troškova zbog kriminala, inflacije, pregovora o kolektivnim ugovorima i regulacija o otpuštanju radnika", navedeno je u analizi. 

S druge strane blago povećanje ekonomske slobode je zabilježeno u području olakšanja otpuštanja radnika (zbog djelomične fleksibilizacije radnog zakonodavstva 2014.), ubrzanja pokretanja poslovanja te uklanjanja zahtjeva kod licenciranja i dozvola (dok je cjelovita reforma u navedenim područjima u tijeku do 2020.).

Hrvatska stagnira ili pada u odnosu na Europu

Ekonomske slobode Hrvatske su do sredine 2016. stagnirale. 

Najveće prepreke povećanju ekonomske slobode ostale su skupa likvidacija i stečaj poduzeća (zbog trgovačkih sudova), visoki troškovi građevinske dozvole (zbog komunalnog i vodnog doprinosa u Zagrebu), odsutnost ambicioznijih smanjenja proračunskih troškova, pogotovo subvencija, transfera i javnih investicija, odsutnost flat tax sustava sa sniženim porezom na dohodak (do 20%) i smanjenja doprinosa (zbog troškova zdravstvenog i mirovinskog sustava), administrativni zahtjevi, necarinske prepreke, odsutnost privatizacija mase javnih poduzeća, rigidno radno zakonodavstvo (unatoč blagoj fleksibilizaciji) te visoka razina korupcije i neefikasnost pravosuđa. 

Također, zabilježit će se povećanje regulirane minimalne plaće, što će se dodatno negativno odraziti na indeks.

Usporedbe radi s Hrvatskom koja je 75. u svijetu sa 70% ekonomske slobode (kao Slovenija i Crna Gora), Srbija je 84. sa 69%, Slovačka je 53. sa 73% ekonomske slobode, Češka 30. sa 76%, Latvija 23. sa 77%, a Litva 13. sa 79%, kao i Estonija. 

"To znači da bi Hrvatska mogla dosegnuti Češku ako poboljša skor za 3 postotna boda, odnosno Češku sa 6 postotnih bodova. To znači da su zemlje poput Slovačke i Češke u barem nekoliko područja javnih politika bile ambicioznije u provedbi strukturnih reformi. Hrvatsko zaostajanje je posljedica konkurencije među zemljama, a ne toliko drastične razlike u odnosu na navedene zemlje. To znači da Hrvatska 2025. ima šanse za značajan pomak uz ambiciozne mjerljive reforme koje su utemeljene i na Fraserovoj metodologiji za povećanje ekonomske slobode. Započeti reformski procesi se stoga trebaju ojačati i ubrzati, dok je potrebno donijeti i odluke o onim procesima koji još čekaju svoju agendu", zaključili su u CEA-i.

Potrebne su reforme

Uz kritike, Centar je konstatirao da postoje i reforme koje su provedene, samo još nisu zabilježene u mjerenju, poput umjerene porezne reforme s poreznim rasterećenjem, fiskalne konsolidacije, niske stope inflacije, daljnjih regulatornih sloboda pogotovo u lakšem pokretanju poslovanja, liberalizaciji tržišta usluga i uklanjanju prepreka u nizu sektora.  

"Trenutni prijedlog neto sniženje doprinosa za 0,7 postotnih bodova bi eventualno moglo predstavljati tek minimalni pomak. S obzirom na to da se porezno opterećenje rada može smanjiti ambicioznijim rezanjem doprinosa, započinju reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava kako bi se omogućila njihova dugoročna stabilnost, a time i (donekle) manji pritisak na porezne obveznike. Tako se ubrzava povećanje dobi umirovljenja na 67 godina, penalizirat će se više prijevremena umirovljenja", naveli su primjere koji bi u budućnosti mogli dovesti do pomaka na ljestvici ekonomskih sloboda. 

"Ipak, eventualna poboljšanja će se moći zabilježiti tek na dugi rok ako će srednjoročne uštede biti dovoljno ambiciozne za oslobađanje prostora za rezanje doprinosa. Tada bi se eventualno moglo osigurati značajnije porezno rasterećenje rada.", savjetovali su u CEA-i poteze koji bi mogli rezultirati i rastom na indexu ekonomskih sloboda.