"BILI SMO MRTVI", rečenica je kojom Edin Džeko započinje svoju emotivnu životnu priču u tekstu napisanom za američki portal The Players' Tribune.

Portal je to koji profesionalnim sportašima diljem svijeta omogućuje da iz vlastite perspektive ispričaju zanimljive anegdote i priče, a Džekina je upravo takva. 

Svoj tekst započinje legendarnim trenutkom Premiershipa koji nikada neće biti zaboravljen. 2012. Džeko je igrao za Manchester City i Građanima je trebala pobjeda u posljednjem kolu prvenstva kako bi stigli do prve titule u povijesti. Protivnik je bio QPR koji se borio za ostanak, ali stvari nisu išle u dobrom smjeru. Igrala se sudačka nadoknada i City je kod kuće gubio 2:1. United je na gostovanju kod Sunderlanda slavio 1:0 i nestrpljivo očekivao kraj utakmice kako bi se moglo početi slaviti. U tim trenucima odvijala se potpuna ludnica na Etihadu. Džeko je udarcem glavom izjednačio u 92. minuti. Igrale su se još tri.

"Možda još nismo mrtvi?"

"Mislio sam da smo mrtvi. Kao da se nitko nije znao nositi s pritiskom. Svi smo mislili da smo prokockali sjajnu sezonu u jednoj utakmici. Kada gubite 2:1 u sudačkoj nadoknadi u videoigri, nema šanse da okrenete utakmicu. Gotovo je. Pokušajte sada to napraviti. Nemoguće je. Kada sam zabio, derao sam se na sve: Ajmo, ajmo! Ima još tri minute. Možda još nismo mrtvi?"

Posebno je zanimljivo da je QPR do vodstva 2:1 stigao s igračem manje, ali unatoč tome City nije uspio poravnati rezultat do nadoknade. Konačnu slavu Cityju donio je Aguero golom za titulu u 94. minuti koji je komentator Martin Tyler legendarno prokomentirao: ''Agueroooooo!''

"Ne znam kako smo uspjeli, definitivno nam je netko s neba dao šansu da preživimo. Ljudi me stalno ispituju za taj pogodak Aguera, kakav je osjećaj bio na terenu u tom trenutku. Iskreno, najjača emocija koju sam osjetio bila je olakšanje. Ne možete zamisliti koliko mi je bilo lakše kada je taj gol ušao. Cityjeva prva titula nakon 44 godine osvojena na takav način? Ludo. Ta utakmica mi je pokazala da u nogometu i životu nikada ne smiješ odustati. Ako odustaneš, onda si mrtav. Mi smo bili mrtvi, ali vratili smo se ni iz čega."

"Morali smo prekidati nogometne utakmice zbog rata"

Džeko je zahvalan što je u tim trenucima za suigrače imao Kolarova i Savića koji su poput njega odrasli na Balkanu. Bosanski napadač rođen je u osamdesetima i velik dio djetinjstva mu je obilježio upravo rat tijekom devedesetih.

"Tijekom rata, morali smo prekidati nogometne utakmice jer su sirene često označavale uzbunu pa smo se morali sakriti. Kada ste dijete, ne razumijete opasnost. Sa šest godina, znao sam što se događalo, ali iskreno, nisam puno mislio o tome. Roditelji su radili puno veći posao što se tiče razmišljanja. Nakon što je rat prestao, četiri godine poslije, sve je bilo uništeno. Grada nije bilo. Sjećam se kada me otac vodio na prvi trening u Željezničar. Morali smo se voziti s dva različita autobusa i tramvajem kako bismo stigli. Trenirali smo u školi jer je stadion bio uništen. Iako je moj otac radio, vodio me tamo svaki dan. I uvijek bi mi nakon treninga donio bananu."

Džeko trenutno igra za Romu u talijanskoj Serie A. Tamo se profilirao kao jedan od najboljih napadača lige. U 145 utakmica za Rimljane zabio je 74 pogotka.

Kaže kako kao klinac nikada nije razmišljao o velikim klubovima, ali da je zahvalan na svemu što je ostvario u karijeri. Posebno mu je draga pobjeda protiv Barcelone prošle sezone u četvrtfinalu Lige prvaka, kada su, kako piše, ponovno bili mrtvi, ali su se opet vratili ni iz čega. Italija je za njega drugi dom. Zbog teškog odrastanja i životnog puta, nakon svega što je postigao u nogometnoj karijeri kaže kako je pronašao svoj mir.

"Nakon rata, bili smo generacija klinaca s velikim snovima. Samo smo željeli igrati nogomet u miru. Drago mi je da danas u Sarajevu djeca sve više pričaju o ljudima poput Miralema Pjanića, a to me čini vrlo sretnim. Našao sam svoj nogomet, našao sam svoj mir. To je moj život. Nekada me žena ulovi u dnevnoj kako gledam Serie A ili Premier ligu i upita me: 'Je li dosta nogometa više?' Samo se nasmijem. Trebala bi već znati odgovor. Naravno, nikada nije dosta", završava Džeko.