ČINI SE da današnje društvo ne stigmatizira bolesne već zdrave. Vrhunac gluposti se može vidjeti gotovo svake subote kad Zvijezde zapjevaju. Navodno je svaka slijepa osoba Andrea Bocelli, pa čim otvori usta dlake se ježe, a čaše pucaju. Moždane vijuge Tonča Huljića također su prsnule kad je slijepa Danijela zapjevala "Život nije siv".

Uz prigodan odabir pjesme, Danijela je pokazala da se zna našminkati, ali ne i pjevati, no nikad se hendikepiranim osobama ne smije reći da nešto ne znaju ili ne mogu. Naprotiv, one mogu sve. Tonči Huljić je ustao i zagrlio Danijelu jer ona ne nosi tamne naočale. Usput je rekao da sljepoćom ništa ne gubi jer bi se razočarala gledajući svijet oko sebe. Danijela je vjerojatno tad zažalila što nije i gluha. Međutim, gluhoća nije gubitak jer se ne možete razočarati slušajući Huljićeve pjesme. Čini se da je tanka linija između zdravih i hendikepiranih. 

Zdravo, napredno i inteligentno čeljade je u Hrvatskoj manjina, što je nepobitna zasluga hendikepiranih političara čija nas je pamet dovela do siromaštva, nepismenosti i idiotizma. Glavni cilj je zaostalost izdignuti na pijedestal ili je u najboljem slučaju dogurati do prosječnosti, kako u školi tako i u državi. Hrvatska je poput zaostale curice; ne može pratiti gradivo civiliziranih zemalja te radi po specijalnom programu. Ponosi se time što je posebna i drukčija, bahateći se vlastitim kretenizmom. Zainteresirana je samo za igrarije, pa lamata rukama, pogotovo desnicom, te ometa one koji žele učiti. Zbog problema s pamćenjem i zatvaranja u svoj svijet, početna zaostalost se razvila u ozbiljniji duševni poremećaj. Zaostali ne shvaćaju zašto je neprimjereno pisati U kad god im to padne na hendikepiranu pamet, a problemi s pamćenjem prisutni su na svim državnim razinama, pogotovo u sudstvu.

Znak da nešto nije u redu očituje se i u neprepoznavanju dana u tjednu, pa je hendikepiranima svaki dan nedjelja. Shodno tome se mise, životi svetaca te razni vjerski sadržaji emitiraju svakodnevno. Poremećaj ponašanja je primjetan i u brkanju ponosa s prkosom, a jedino što hendikepirane političare veseli je izmicanje fotelja kolegama jer ih raduje svačiji pad. Oni ne razumiju uzročno-posljedične odnose, pa im veliku muku stvaraju izrazi prvi-zadnji, prije-poslije, itd. Naime, hendikepirani čim prije žele biti prvi. Određena vrsta hiperaktivnosti je uočljiva i na njihovim bankovnim računima, a nastaje kao posljedica poremećaja pri usvajanju matematičkih operacija. Hendikepirani političari ne znaju oduzimati već samo množiti te napreduju neadekvatno svojoj mentalnoj dobi. No, treba paziti na društveno prihvatljivo ponašanje, pa takvu osobu ne smijete nazvati glupom, već (o)lošom. Među ovakvim domaćim Zvijezdama život je poprilično siv.

Čak i Andrea Bocelli smatra da je Time to say goodbye pameti!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala