IRENA PETIR jedina je žena u Hrvatskoj koja ima položen majstorski ispit za majstora - autoservisera.

Od djetinjstva joj je bio san da postane automehaničarka, što i ne čudi s obzirom na to da je odrasla u tom okruženju. Djed i otac su joj automehaničari pa je ona nastavila obiteljsku tradiciju započetu 1951. godine.

Maturirala je 1987., no za automehaničara se školovala uz rad jer je u to doba nisu htjeli primiti u srednju školu za automehaničara, uz obrazloženje da bi bila jedina cura u školi.

"Kaj buš ti s tim, nije to za cure, buš se zmazala."

U servisu je počela raditi 1989. godine, tako da danas ima već gotovo tri desetljeća automehaničarskog staža, a 2010. nakon očevog odlaska u mirovinu, preuzima vođenje posla.

“Ja sam treća generacija - djed, tata, pa ja. Prvo mi nisu dali da se time bavim, ali ja sam inače uvijek voljela ići u radionu s tatom. Meni nisu dali da radim kao mehaničar, rekli su: ‘Kaj buš ti s tim, nije to za cure, buš se zmazala.’ No počela sam raditi u servisu kad je tati trebalo da mu netko vodi knjige i slično, a onda je počelo mic po mic. Mene je to uvijek strašno zanimalo i s vremenom su vidjeli da to meni ide. Nakon što je otac otišao u penziju, ja sam nastavila posao”, kaže Irena.

Na početku karijere susretala se s nepovjerenjem. Ljudi koji bi došli na servis nisu vjerovali da jedna mlada djevojka zna nešto o autima. No to se s vremenom promijenilo.

“Sad sam starija pa malo drugačije gledaju, ali prije je bilo problema. Mislili su da razgovaraju s nekom balavicom koja nema pojma o autima. Mene bi zaobišli i otišli do prvog dečka kojeg su vidjeli u radioni. Ili bi otišli do mojeg tate pa bi ih onda on vraćao k meni. Danas se ljudi uglavnom informiraju na internetu, prije dolaska u servis provjere kako radite, kakve ocjene imate, pa onda odluče doći. Više nemam tih problema kao prije”, kaže Irena.

Najviše voli raditi na azijskim automobilima

Irena se specijalizirala za azijske aute i na njima najviše voli raditi. U svojem servisu koji se prostire na oko 180 četvornih metara, ima zaposlena i dva automehaničara.

“Moja uska specijalizacija su ‘kosooki’ automobili. Kad nazove netko na telefon i kaže da ima Mazdu, Hyundai ili Toyotu, to je za mene praznik. To je ono što mi je lagano, što volim raditi. No na prvom mjestu mi je Hyundai - najviše voliš ono što voziš. Imam zaposlena dva dečka pa ja više ne dižem getribe, ne radim neke teške stvari, ali kad treba, radi se sve”, kaže Irena.

U Hrvatskoj nikome nije lako poslovati, no Irena kaže da je zadovoljna.

“Ako radiš sve po zakonu, zna se koliko tebi država da da zaradiš - otprilike 8 do 10 posto od prometa, i to je realna cifra. Ima ljudi kojima je to dovoljno i onih kojima to nije dovoljno. Po meni onaj tko radi sve po propisu ne može se baš jako ‘dignuti’, no ja sam zadovoljna”, kaže Irena.