PRIJE nego što je započela pisanje iznimno uspješnog serijala "Sedam sestara", Lucinda Riley objavila je nekoliko obimnih povijesno-ljubavnih romana (u nas zasad prevedeni "Svjetlost s prozora" i "Tajna orhideje"), no tek je serijal "Sedam sestara" pokrenuo pravu lavinu uspjeha: prodan je u više milijuna primjeraka i preveden na četrdesetak jezika diljem svijeta, a nedavno su otkupljena i prava za televizijsku seriju od nekoliko sezona.

Kako je nastala zamisao o serijalu nakon nekoliko samostalnih romana? I to od čak sedam knjiga…

"Da, velika je to obveza, ali i užitak! Naime, kada završim određeni roman, moram se oprostiti od likova koje sam stvorila, ali u ovom se slučaju imam priliku nastaviti družiti s njima narednih nekoliko godina i to me jako veseli. Jednako tako, puno je otvorenih pitanja koja se protežu iz knjige u knjigu i na koja samo ja znam odgovore, stoga je zabavno čitati rasprave o potencijalnim razrješenjima, osobito o podrijetlu Pa Salta (#WhoIsPaSalt) i Meropi, sedmoj sestri koja nedostaje.“

"Sedam sestara" odnosi se na istoimeno zviježđe prema poznatom mitu o Plejadama. Kako ste došli na tu ideju?

"Zajednička osobina koju gajim sa svojim čitateljima jest potreba za izazovom. Uvijek osjećam potrebu unaprijediti svoj rad, otići korak dalje i postići nešto više i zahtjevnije. Na Božić 2013. godine razmišljala sam o pisanju nove knjige i za jedne večernje šetnje pogledala sam nebo i nad sobom vidjela zviježđe Sedam sestara. Tada mi je sinulo da i sama imam sedmero djece i da bi bilo fantastično napisati serijal o sedam mitoloških sestara, ali tako da svaka od njih ipak bude predstavnica svojeg vremena.“

Junakinje su, dakle, obične žene sa strahovima, težnjama i duhovima prošlosti?

"Apsolutno! Nipošto nije riječ o zamornom mitološkom štivu, već se serijal uklapa u suvremene obrade mitoloških likova i radnji na inovativan, zabavan i dirljiv način. Priče mojih sestara vrlo su životne i čitateljice se lako mogu poistovjetiti s njima. Postoji samo jedna razlika – prošlost svake od njih isprepletena je s poznatom kulturnom prijelomnicom zemlje u koju je određena priča smještena.“

Doista ste ih raspršili po cijelom svijetu – povučena Maja svoje podrijetlo otkriva u Brazilu, odvažna Ally u Norveškoj, plaha Star u Engleskoj, enigmatična CeCe u Australiji, a produhovljena Tiggy u Španjolskoj… Kako ste stvorili okvir za povezivanje tih običnih a opet neobičnih sestara?

"Premda nam je najpoznatiji na temelju grčke mitologije, mit o Sedam sestara zapravo obuhvaća čitav svijet i prisutan je među starim Majama, Aboridžinima itd., stoga sam željela obuhvatiti, takoreći, svih 'sedam mora' i okupiti sestre iz svih dijelova svijeta. I tako sam odlučila da će ih posvojiti tajanstveni otac Pa Salt čiji je ime zapravo anagram imena Atlas i prvog slova Plejade, oca i majke legendarnih sestara.“

Majina potraga za biološkim nasljeđem u prvoj knjizi odvodi je zlatno doba Brazila i vrijeme gradnje kipa Krista Iskupitelja. Zašto baš Brazil?

"Često me pitaju što mi služi kao najveće nadahnuće za pisanje. To je svakako dolazak u određenu zemlju kada pomislim da bih zbilja voljela pisati o toj zemlji, njezinoj prošlosti i ključnim događajima… Obuzme me taj nekakav poriv da istražim i doznam što više, a zatim obično pronađem nekakav otvoren prostor, misterij koji mi omogućuje da ispletem radnju oko stvarnih osoba i događaja.

Konkretno, Majina prošlost izrodila se kada sam posjetila Brazil i vidjela kip Krista Iskupitelja. Noću je naprosto veličanstven, sav u bijelome i doslovce kao da lebdi na nebu. Počelo me zanima kako je onamo dospio i tko ga je izgradio, stoga sam jedno vrijeme istraživala i boravila u Riju de Janeiru – prava tlaka, zar ne? – i doznala da mi je susjeda praunuka Kristova arhitekta Heitora da Silve. Ona mi je omogućila pristup Heitorovim dnevnicima pomoću kojih sam mogla dočarati taj dio priče, a ostatak je potaknulo priznanje Margaride Lopes de Almeida (također lika u knjizi) za koju se godinama smatralo da je poslužila kao model za Kristove ruke, da bi na samrti priznala da ipak nije. Stoga sam se zapitala – ako to nisu bile njezine ruke, čije jesu? I tako se rodila Majina prošlost.“

Osim sestre, svaki nastavak serijala prati, dakle, i ženu iz prošlosti koja je odigrala važnu ulogu u određenom povijesnom događaju?

"Da, izričita želja s tim serijalom bila mi je ispričati povijest na 'ženski način'. Brojni spisatelji, primjerice Ken Follett, ispričali su ženske priče na tipičan muški način, tj. kroz prizmu politike i ratova. No ono što ja ovdje želim jest ispričati blažu, žensku povijest prošlog stoljeća kroz prijelomne kulturne događaje. I zbog toga svaka knjiga sadrži važne događaje određene zemlje – Brazila, Norveške, Engleske, Australije, Španjolske itd. – bilo da je riječ o slikarstvu, spisateljstvu, glazbi…

Bili religiozni ili ne, svima je poznat kip Krista Iskupitelja, a kada spomenem da se radnja druge knjige vrti oko Griegove suite Peer Gynt, često me znaju tupo pogledati, no kada zapjevušim koju od melodija, smjesta ih prepoznaju. Sve su to općepoznate stvari, a moj je cilj ispričati kako su nastale…“

U vašim romanima neizostavni su likovi povijesnih osoba – koliko su bliski stvarnosti?

"Kao što sam spomenula, volim istraživati i doznati sve što mogu o prijelomnim povijesnim događajima i osobama koje su u njima sudjelovale, i pritom se često služim vjerodostojnim povijesnim dokazima, ali, dakako, moje knjige nisu povijesne enciklopedije i ne nastojim ih takvima prikazati. Uvijek uzmem ključan dio priče – primjerice, pitanje modela Kristovih ruku – i stvorim prostor za vlastitu interpretaciju.“

Što nas čeka nakon Brazila i Krista Iskupitelja?

"Druga knjiga smještena je u Norveškoj. Znala sam da ću pisati o njoj čim sam je posjetila. Nakon vrućeg i senzualnog Rija ispunjenog sambom željela sam roman smjestiti u ledenu Norvešku i smatram da je vrlo dobar kontrast. Možda će zvučati smiješno, ali otkrila sam da su te dvije zemlje zapravo prilično slične.

Ljubav prema Norveškoj ustvari gajim još od djetinjstva kada sam kao petogodišnjakinja gledala film Song of Norway i zaljubila se u predivan krajolik, ali i Griegovo stvaralaštvo. Osim prekrasnih fjordova i polarnih svjetala, kulturna okosnica Norveške za koju svi znaju jest Ibsenov, a zatim i Griegov Peer Gynt. Ali premda su skladatelj, pa čak i melodije, poznati, ne znaju svi kako je prekrasna, svevremenska glazba nastala, stoga sam u vidu prošlosti druge sestre odlučila ispričati upravo tu priču.

Što se same Ally tiče, kao i njezina mitska parnica, slovi za vođu i krotiteljicu olujnih mora i životni joj put nije lak, ali upravo iz najveće osobne tragedije izrodit će se njezina najveća nada."

Knjige su vam vrlo uspješne, prodaju se u milijunima primjeraka. Kako vam se život promijenio s obzirom na uspjeh?

"Postala sam prava diva! Šalim se, naravno, ali to je vrlo teško pitanje jer imam osjećaj da se ustvari nisam nimalo promijenila, ali moram biti iskrena i reći da mi je život postao drugačiji. Ipak, samo u smislu da je sve postalo užurbanije i da uvijek imam gomilu posla.

Nedavno sam čitala članak o tome da često odlazim u Chanelove dućane, pa sam pomislila kako jednom jesam voljela odlaziti onamo, ali odavno to nisam učinila jer jednostavno nemam vremena! Neprestano pišem ili radim na promociji knjiga, istražujem ili provodim vrijeme s djecom. Zanimljivo je što se uspješne ljude često opisuje kao sebične, ali ja zapravo nemam vremena za sebe. Prije svega sam majka, a onda spisateljica. Silno sam zahvalna na svemu što mi je pisanje donijelo, ali uvijek sam u nekakvoj gužvi.

Naravno, ja sam kriva – sama sam odlučila pisati serijal od sedam knjiga! Sve me to veseli, iako bih katkad voljela da mi život sporije prolazi, i to uz povremenu čašicu što razgovora, što vina u društvu prijatelja…“